Oštroumna, atraktivna, brza na jeziku, seksi i sarkastična. Sve je toNikolina Pišek. Žena koja ne dopušta da je išta definira, fura svoj film i ne opterećuje se. Ničim. Standardima, trendovima, glasinama, komplimentima, brojevima. Uspijeva dugogodišnja voditeljica nositi nekako taj status seks simbola i neopterećene, inteligentne žene u isto vrijeme. Možda je baš u tome stvar. Ne znamo. No, znamo da je pravi gušt imati je za sugovornicu.
U velikom intervjuu za 100posto Nikolina nam otkriva zašto je otišla s TV ekrana u Hrvatskoj, s kakvim se problemima susrela otkako se udala, a komentira nam i fenomen taštine, društvenih mreža, nacionalizma, reality formata... Ma svega. Utkali smo u razgovor i neke od zanimljivijih joj crtica iz života, koji u svom centru sadrži njene cure. Na njih je, kaže, najponosnija. Iako u isto vrijeme nikako ne odobrava gledanje i definiranje žene kroz prizmu majčinstva. Nije to nikako jedini način kroz koji se žena realizira i postoji. No, idemo redom.
Teško je početi intervju nekim nešablonskim pitanjem, pa ću vas za početak pitati kako ste i gdje proveli ljeto? Kakva vam je 'jesenska shema’?
Jesen kao jesen, teško je prihvaćam... Ne zbog obaveza, njima se veselim, nego treba preživjeti dugu zimu na kontinentu. Ljeto sam provela između Hvara, Šibenika i Primoštena, Una je uživala u društvu svojih seka, Roka od Ide Prester i svoje najbolje prijateljice Nike. Za svakog ponešto... Jesensku shemu sada uvezujem, usklađujem se sa snimanjima na televiziji koja će uslijediti, jako sam sretna s formom kviza koju radim, i planiram svoje ostale aktivnosti. Dogovaram neka snimanja i promocije putem društvenih mreža za jedan brand koji proizvodimo već nekoliko sezona, otvaramo web multibrand butik, potpisujemo ugovore s drugim brendovima i, ako bude sreće, uglavljujem i pokoje putovanje. Tek toliko da se nađe.
Foto: Miloš Nadaždin
Jedna ste od najtraženijih voditeljica na našim prostorima. Gradili ste karijeru na hrvatskom tržištu, a isto ste neko vrijeme radili i u Beogradu, na Prvoj? Kakvo je to iskustvo bilo?
Fantastično, budući da sam od svih uzela i dobila samo najbolje, i da sam maksimalno radila u vrijeme dok je televizijska produkcija bila na svom vrhuncu. Zapravo, već tada je polako zapadala u krizu, samo što toga još mnogi nisu bili niti svjesni... Danas televizijska produkcija postoji u tragovima, osobito kada je o zabavi riječ, marketinški je neisplativa, budući da se oglašivači okreću ka internetu i društvenim mrežama. U smislu broadcastinga smisla imaju još jedino sportski i news programi, ostalo zaista ne. Još davno sam osvijestila da je zlatno doba televizije prošlo i zapravo sam zadovoljna da i sada, u ovim posnim vremenima radim na televiziji, i to projekt koji kao da je rađen za mene. Zabavan i edukativan kviz, s ekipom koja je daleko od showbiza, zabavna na svoj geekovski način i potpuno luda u svojoj prizemljenosti.
Nikada nije do kraja razjašnjeno zašto ste otišli s televizije, koji je razlog bio? Biste li ga mogli otkriti? Biste li se na televiziju nekad vratili i pod kojim uvjetima?
Otišla sam jer sam bila nezadovoljna uvjetima, bez ikakve mistifikacije... Ako vam netko u jednom trenutku nakon pet, šest godina suradnje ponudi 3500 kuna plaće, a vi na drugom mjestu imate ponudu u istom iznosu, ali u službenoj valuti Europske unije, onda nikakvog sentimenta nemate... Niti grižnje savjesti. Ja sam Novoj TV bila barem toliko dobra koliko su i oni meni bili. Znam da sam u određenom trenutku zasmetala tadašnjoj garnituri koja je vodila marketing televizije, prigovorili su mi da bih morala graditi svoj imidž da što više nalikuje jednoj našoj poznatoj glumici, u narodu omiljenoj zbog uloga u mnogobrojnim sapunicama. Nemam zaista ništa protiv nikoga, ali ja sam ja. Nisam projekt niti jedne televizije, niti želim poništiti svoju osobnost jer je tako nekom u nekom trenutku sinulo. Ujedno sam bila upoznata s rezultatima mjerenja popularnosti koja su sustavno bila naručivana za moderatore spomenute televizije, i išla su meni na ruku. I shodno tome, nisam imala razloga da pristanem na lošije kondicije od onih koje sam u tom trenutku mogla ostvariti. A vratiti se ne moram, nikada nisam niti bila odsutna, samo sam promijenila poslodavca...
Definitivno ste osoba koja privlači pozornost medija i javnosti kroz dulji niz godina. Je li vam to nekad smetalo?
Pozornost medija u poslu koji se malo vulgarno, ali i znakovito naziva 'javnim' je normalna, kao i činjenica da vam to ponekad smeta. U suprotnom bi postojala realna opasnost da imate neki narcisističko-psihotični poremećaj ličnosti. Jest, znalo mi je ići na živce prepričavanje nekih mojih intimno životnih situacija, u kojima sam bila osjetljivija i emotivno ranjivija, kao i seciranje meni bliskih osoba koje se nisu željele, niti trebale eksponirati. Danas mi je draže biti u ilegali, što niti nije posebno teško, budući da danas sami birate koliko se želite izložiti putem društvenih mreža. Danas je svatko sam kreator svoje medijske izloženosti, i kuknjava o senzacionalističkim novinarima je uglavnom neutemeljena. Ljudi na društvenim mrežama otkrivaju više no sto su se tabloidi ikada usuđivali, i realno, za time više nema potrebe, niti više itko nekog novinara-istražitelja želi platiti. Kopirate nešto s nečijeg Instagrama, i ispunili ste formu i dobili sadržaj. Besplatno.
Atraktivnog ste izgleda, ali i britkog uma. Iako se uvijek pridaje više važnosti ovom prvom. Što vam je, po vašem mišljenju, više dobrog u životu donijelo? Smatrate li nepravednim što se žene najčešće gleda kroz prizmu fizičkog izgleda?
Koliko god se žene borile protiv toga, i dalje živimo u svijetu rodne neravnopravnosti protkane sveprisutnim seksizmom. To je i dalje svijet koji pogoduje muškarcima. Biti atraktivan je laskavo, ali se tome pripisuje previše važnosti, pogotovo kada su ženske osobe u pitanju. Ženska tijela i izgled su meta osobito bolna i otvorena seksizma. Ako su atraktivne, za žene je neprihvatljivo da budu i pametne. Taj spoj se ističe kao neki osobiti kuriozitet. Danas se osjećam krivom što sam prihvaćala neke ultimatume da bih radila, i samim time nisam doprinijela ravnopravnijem položaju žena u svijetu... ali, ili radite kako vam uglavnom muški kolege i urednici narede, ili ne radite. A raditi sam morala, i tek s vremenskim odmakom osvijestite da ste bili izloženi svojevrsnom seksizmu. Meni je nekako prečesto bila dodjeljivana uloga naivno-bedaste dopadljive glupačice koja se u skriptiranim scenarijima uglavnom muških autora morala beskrajno diviti svojim muškim kolegama. Iako, ruku na srce, najčešće se nije imalo čemu diviti... Odradite to s nejasnim osjećajem mučnine, i s vremenskim odmakom shvatite uzrok tog grča u želucu. I stvarno me boli duša kada vidim da se to i dalje događa mnogim ženama, i da toga najčešće nisu niti svjesne. Prihvate ulogu, i misle da tako mora biti..
Jeste li vi sami tašti? Odnosno, jeste li opterećeni izgledom? Često se znaju isticati cijene i brendovi onog što nosite. Smatrate li da odijelo čini čovjeka ili biste se 'bez problema' prošetali i u komadu iz high street dućana?
Čitam i smijem se... kao vjerojatno i bilo tko tko me bolje poznaje. Tašta nikada nisam bila, a ako je toga ikada i bilo u tragovima, nestalo je u procesu formiranja osobnosti. Bez obzira na to što mi štošta nije problem priuštiti si, nikada ništa ne radim da bih ikoga fascinirala. Ako si nešto skuplje kupim, to radim jer mi nije problem i zato sto mi se dopada, ali daleko od toga da robujem ičemu. Dapače, takvu vrstu eksponiranja smatram poprilično primitivnom i nedoraslom, nosim isključivo ono sto mi se sviđa u svim cjenovnim rangovima, i, da - nosim jeftine stvari. Sa zadovoljstvom.
Foto: Miloš Nadaždin
Živimo u eri društvenih mreža. 'Bacite' fotku, ali niste previše opterećeni, barem takav dojam imam. Kakva je vaša ocjena, koliko su društvene mreže promijenile način funkcioniranja medija, ali i društva posljednjih godina? Biste li mogli sebe zamisliti kao influencericu? Daje li se tako i nerelevantnim osoba društvena težina?
Što to znaci 'nerelevantna osoba'? Relevantne su brojke. Brojke su u konzumerističkoj kulturi sve. Bez obzira kako ih i čime postigli... Društvene mreže su jako transparentne, svi ih mogu koristiti, savršeno korespondiraju s aktualnim trenutkom, svidjelo se to vama ili ne. Na vama je da birate koliko želite participirati u trenutnoj medijskoj sceni, možete se upustiti u utrku za svoj komadić kolača i odmjeriti snage. Naravno, uvijek imate opciju da varate, podebljavajući brojke pratitelja na rubno legalne načine. Ali, kada se u tržišnoj utrci nije varalo? Mediji, odnosno društvene mreže, nikada nisu bili demokratičniji. Followeri su postali ultimativna valuta. Informacija ultrabrza, potrošna i površna. Atrakcija se podrazumijeva sama po sebi. Ja sam tu u svemu tome kao neki promatrač, manje participiram, a više promatram stvarnost u kojoj živimo. A uključit ću se prema potrebi, kada meni odgovara, za namjenu za koju ukalkuliram da ima smisla... Biti na medijskoj vjetrometini, samo zato da bi bio prisutan, za mene nema smisla... Potpuno besmisleno bacanje resursa u vjetar. A, uostalom, za sve takve koji se noktima i zubima grčevito drže na površini mislim da su u konačnici izgubili. Popularnost i prevelika prisutnost u medijima bi uskoro (ako već nije) mogla postati dosadna. Publika, neovisno o tome što mnogi mislili, uvijek traži dozu misterioznosti i nedostižnosti.
Dugo ste funkcionirali i s ove i s one strane showbiznisa. Čini se da situacija nikad nije bila 'siromašnija', ako pričamo o hrvatskom tržištu. Sjetimo se kultnih emisija, od kojih ste na nekima i sami radili. Što mislite, tko je i što je - ubilo tu kvalitetnu zabavnu formu u Hrvata?
Već spomenute društvene mreže, prevelika dostupnost aktera potencijalne showbiz scene, sve manje novaca u medijskom biznisu, prespora informacija koja zastari dok se ne uobliči za ekran ili za tisak, i svojevrsna showbiz impotencija koja je kod nas uvijek bila prisutna. Ili je tome dugo ime svojevrsno licemjerje? Pretpostavljam, sve pomalo. U klerikalno desničarskom ozračju koje je sve prisutnije, teško je zamisliti živahnu showbiz scenu. Strah od javne osude je prevelik.
Beograd, i Srbija generalno, u drugom su ekstremu. Kod njih se sve čini podređeno trešu, i nekad zaista najnižim vrstama ovog posla. Jeste li se ikad susreli u medijima s informacijama koje su izmišljene ili 'nabrijane' do razine neistine? Pogađaju li vas takve stvari, reagirate li na to?
Tanka je linija između treša i kempa. Kemp kao laž koja govori istinu. Ja, načelno, jako volim taj spomenuti treš. Nevjerojatno je zabavan. A zabavan je jer je toliko iskren u svojoj naivnosti. Kako možete biti ljuti na neku djevojku koja ponosno nosi umjetničko ime Tijana Ajfon, Sandra Partizan, Mimi Oro, Maca Diskrecija ili Atina Ferari...? K tome, nemojte upadati u zamku da nisu svjesne sto cine i na koji način provociraju medije. Itekako jesu, ne libe se otrovno jezikom dohvatiti svakoga tko ih uzme na nišan. Što one rade u sklopu svojih fakultativnih aktivnosti, i kako kapitaliziraju svoju medijsku slavu - njihova stvar. Punoljetne su i svoga tijela gospodari. No, živa su balkanska krv koja pulsira marginama showbiz krvotoka. Estrada zbog svega toga među urbanom publikom kod nas nosi pejorativan smisao i često negativan kontekst koji ne mora biti takav. Kada za nekoga kažu da je estradni lik, prva asocijacija ne dobacuje ništa lijepo. S druge strane, postoji Udruženje estradnih umjetnika, dakle riječ je o umjetnicima. Riječ "estrada" ima razna značenja: put, cesta, uzvišenje, pozornica, govornica u dvorani... S te pozornice su se obično dobro vidjele prilike u društvu, a one na Balkanu nikada nisu bile previše različite od 'estrade'. Živimo u vremenu u kome se ozbiljne političke teme rješavaju u talk show programima gdje se ne zna granica između 'estrade' i ozbiljne politike. Svu tu zbrku je divno promatrati fenomenološki, ali više volim biti izvan nje.
Foto: Miloš Nadaždin
Što mislite o reality formama? Ubijaju li kvalitetu zabavnog sadržaja ili naprotiv - daju materijala?
Živimo u vremenima gdje svađe, skandali, primitivizam i prostakluk prodaju više nego bilo što drugo. Tu dolaze reality forme, iako su hrvatske inačice i one koje se prikazuju u Srbiji gotovo dijametralno suprotne. Ono što se prikazuje u Hrvatskoj i Srbiji bi prošlo pod religijski ili obrazovni program. Iskreno, neshvatljivo mi je i jedno i drugo. Hrvati su dosadni do negledljivosti, a Srbi su negledljivi zbog eksplicitnosti. Upravo zbog reality formi postali smo zemlje velike iluzije i fatamorgane, i sumnjam da će od tih novih "zvijezda" itko trajati duže od jedne sezone.
Poznat je i s ekrana bio vaš cinizam, sarkazam - odnosno, smisao za isti. Je li vas to nekad koštalo? I na koji način?
Pa, ne znam. Možda me je koštalo mjesta na Novoj TV..? Nekako se sve poklopilo... Odlazak Siniše Svilana koji je bio posljednji genije koji je živio televiziju, čišćenje njegovih kadrova u koje se s ponosom ubrajam, val nekog konfekcijskog puritanizma koji je zavladao. Televizijske znalce su po nekoj komercijalnoj šabloni zamijenili managementom kadroviranim iz mesne industrije, IT sektora, management je pristigao iz telekomunikacijskih tvrtaka. Postali su bitni suhoparni rezultati, profit, smanjenje troškova, rezanje budžeta, repriziranje postojećih sadržaja - sve nauštrb vlastite produkcije. Puko držanje glave iznad vode.
Poznato je da ste na Arhitekturi diplomirali dizajn. Kako ste završili u novinarstvu?
Pomalo nezanimljiva priča. Trebala sam posao, i već sam radila kao fotograf i novinar za vrijeme studiranja za Gloriju, Globus, Jutarnji... Srela sam Sinišu Svilana, predložio mi je da se okušam kao televizijski novinar, i mic po mic - zaglavila sam. Mislim da sam bolji televizijski novinar nego voditelj, ali nekako su me gurkali u tom smjeru.
U periodu dok ste studirali, radili ste honorarne poslove i odgajali djevojčicu. Kakav je to životni period bio? Kako ste izdržali taj tempo?
Iskreno, malo mi je deplasirana ta tema s obzirom na to da se sve novopečene majke posljednjih godina ponašaju kao da nitko prije njih nije rodio, radio i istovremeno studirao. Ili samo rodio i radio. Ili rodio i studirao. Manje ih je obavilo sve istovremeno. Bilo je lijepo, ružno, teško, divno, naporno i nagrađujuće istovremeno. Nisam znala za drugo, pa smo Hanči i ja izgurale. I mislim da smo dobro to uradile. Za zahvalnost će mi morati davati džeparac kad dođe vrijeme za penziju.
Živite danas na relaciji Zagreb - Beograd. Odnosi dvaju zemalja nekad su prilično nategnuti. Jeste li imali ikad problema zbog adrese, nacionalnosti vaše ili vašeg supruga, pitanje ide u oba smjera?
Najviše bih na svijetu voljela odgovoriti da nisam, ili barem da je toga bilo podjednako na obje strane. Ali, na moju veliku žalost, nije tako. U mojoj vlastitoj domovini toga je bilo više. Nevezano na moju bračnu situaciju... Naime, kada sam počela raditi projekte u Srbiji za hrvatsku televiziju nisam bila u braku. Samo sam bila isturena jer sam bila prva. Događalo se od nepoznatih ljudi na ulici, ničim izazvanih, bez ikakve provokacije ili čak interakcije s moje strane. No, sigurna sam da je tu riječ o šovinizmu i nacionalizmu primitivnih pojedinaca. Odbijam povjerovati u nešto drugo.
Neopterećeni ste i niste okruženi šovinistima. No, zaista ih u našem društvu, odnosno regiji, ima puno. Idemo li društveno u dobrom smjeru?
Bojim se da i dalje živimo u scenariju Kusturičinog 'Undergrounda'. Baš kada se nacionalističke tenzije primire, neka od aktualnih političkih figura u regiji izvuče zakopano ratno oružje iz zasluženog gotovo 25-godišnjeg mirovanja i zazvecka njime. Da se narod ne bavi aktualnim trenutkom, nego da se malo nanovo zaslijepi mržnjom. Pa se onda pojavi neka struja 'u ime obitelji' koja se bavi svime osim dobrobiti iste. Za pad nataliteta krivi su pobačaji i rodna konfuzija, a ne loš standard, nezaštićenost zaposlenih majki, nezaposlenost općenito. Pa se onda u sve umiješaju crkva, gnjevni branitelji, protivnici kurikularne reforme... Nema kvalitetne opozicije, dakle nema kontrole vlasti, nema povjerenja naroda u istu, vlada letargija i nezainteresiranost. Sve dok se opet netko ne javi ostrašćenim govorom koji podcrta nekom Thompsonovom uspješnicom, pa sve iz početka. Ali, što je to sve u usporedbi s novim ledenim dobom koje nam se sprema?
Cijela Europa svjedoči jačanju desnih političkih struja. Bojite li se nekad da nazadujemo kao društvo?
Ja nekako mislim da je ovo samo jedan tranzicijski trenutak koji izgleda dramatičnije nego što uistinu jest. Ako vladajuće elite ne promijene letargičan pristup i svoje politike ne prilagode potrebama suvremenog birača, svakako da će ekstremističke partije dobivati sve više na značaju, ali sumnjam da će ulaziti u vladajuće sisteme. Barem u Nizozemskoj, Njemačkoj i Francuskoj nisu uspjeli, a to je donekle garancija europske opstojnosti. Svaka nova kriza (migrantska, ekonomska...) budi strah, a u takvom stanju ljudi su skloni vjerovanju u izbavitelje i laka politička rješenja.
Vaš suprug nikada nije bio toliko javno eksponiran, smeta li ga vaša eksponiranost? Kakvi ste po tom pitanju kao par?
Ne smeta ga, dapače, čudi ga moje izbjegavanje eksponiranja. Misli da to nije dobro za mene... Ali uvijek se tu prepiremo, i samo mu argumentiram da se on s medijima nikada nije dobro snalazio. On je jedan od onih koji još ponekad kupe tiskane novine.
Foto: CROPIX
Poznato je da ste bili prilično živahna djevojčica. 'Vraćaju' li vam se nepodopštine iz djetinjstva na vašoj Uni? Izgleda kao popriličan mali zvrk i znatiželjno dijete - čini se da uz nju treba dosta energije!
Treba, i srećom je još uvijek imam. A da je u potpunosti moja, vidi se po količini igračaka kategoriziranih kao 'igračke za dječake', koje posjeduje.
Svakako se kvaliteta osobe ogleda i u njihovoj djeci. Vaša Hana je djevojka za primjer, volontira, studira medicinu. Odrastala je uz vas kao poznatu majku, jednu od najseksipilnih i najpopularnijih Hrvatica. Je li je to ikad 'opterećivalo'? Imam dojam da ste je zaista čuvali od nekih segmenata vašeg javnog posla, tabloida...
Čuvala sam sve oko sebe koliko sam mogla, jer mislim da svi imaju pravo na privatnost, neovisno o tome koliko su unesrećeni nekom relacijom sa mnom. Nadam se da nisam bila preopterećujuća. Radila sam sve najbolje sto znam i umijem, a vi ako možete, pokažite mi neko dijete koje nema bas ništa zamjeriti svojim roditeljima. Ne postoji.
Posjećujete li je na faksu, koliko vam je teško pala činjenica da Hana odlazi u inozemstvo, da je nećete viđati toliko često?
Bila bih grozna majka kada bih je opterećivala svojim potrebama. Njezina sreća je ujedno i moja, a ja još k tome imam izliku da povremeno otputujem. Još kada bih prevladala svoj strah od letenja...
Za kraj, kada se osvrnete na sve što ste postigli do danas - što vas čini najponosnijom?
Zvuci jako deplasirano jer se prva bunim protiv toga da se žene isključivo ostvaruju putem majčinstva. I nije do samoostvarenja. Stvarno sam na njih najponosnija.