.jpg)
"Da li je itko od vas posvojio dijete? Podjelite iskustva ako jeste" - pozvala je Ella Dvornik na svom profilu na Facebooku, na kojem je izazvala brojne reakcije priznanjem kako bi "Charles i ona mogli imati 100 svoje djece, ali da bi baš voljeli uzeti nekoga kome trebaju".
Među prvima su reagirale dvije sestre koje su kao djevojčice posvojene i njihovo svjedočanstvo pokazuje veličinu i plemenitost takve geste. One su danas odrasle žene, obje udane i majke, a popularnu blogericu posebno su dojmile njihove priče, piše Slobodna Dalmacija.
"Mogla bi napisati knjigu o tome, ali evo ukratko ... Prava mama mi je umrla kad nisam imala ni mjesec dana. Otac, ako ga se može tako nazvati, me nije htio podignuti iz bolnice. U bolnici sam provela skoro godinu dana. Moja sestra je živjela s ocem i maćehom. Koja ju je tukla. Ja sam završila u domu, a moja seka je prva posvojena. I na kraju su i mene uzeli iz doma. Danas i jedna i druga imamo završene škole, svaka posao, svoju obitelj i djecu. I beskrajno sam im zahvalna što su mi priuštili prelijep život .... Da nemam vlastito dijete i drugo na putu posvojila bi i spasila mu život." - napisala je jedna sestra, a uskotro je svojom pričom prisnažila i druga.
"Malo se ljudi odluči na takav korak danas, a najviše zbog mukotrpne borbe i procedure. Kod nas dvije je priča bila malo drugačija, jer je biološki otac bio za to. Sada kao majka zaista sam mu zahvalna, bez obzira na prošlost. Želim Vam svu sreću na tom putu! Darujte ljubav, toplinu i miris doma nekome tko nema" - navela je druga sestra, a ova su svjedočanstva emotivnu dirnula brojne pratiteljice, koje su iznosile svoje priče koje itekako svjedoče nemoć zbog obeshrabrujuće dugotrajnih postupaka koje parove prolaze u gorljivoj želji da djeci omoguće obitelj.
Da to nije ni lagan put, a ni sve ono što slijedi nakon dolaska djeteta nije samo idlična priča iz filma, svojom je ispovijedi posvjedočila jedna mama.
"Sina sam posvojila kao samohrani roditelj prije 13 godina. Procedura je trajala, od predaje zahtjeva do izlaska iz Nazorove, 4 mjeseca. Znala sam da je to dijete koje sam čekala. Bila je to priča o ružnom pačetu, mačku u vreći kojemu sam pomogla da upozna svijet. Najvažniji događaj njegovog malog života bio je trenutak kad je shvatio da je roba u perilici njegova i da će je opet obući. Sjedio bi pred mašinom i gledao kako se roba okreće. I danas obožava miris čiste posteljine zbog omekšivača, jer su u Domu koristili dezificijens koji nije mirisao.
Zbližavanje i ljubav su bili dug proces i kada su osjećaji postajali intenzivniji sinove reakcije su bile sve agresivnije. Trebalo je izdržati i jer u njegovom slučaju ljubav boli. No danas nije tako, iako ima 16 godina zagrljaje više ne brojimo, oni su dio dana. Nisam imala pravo na porodiljski već sam dobrom voljom svoje liječnice ostvarila 1,5 mjesec bolovanja, a porodiljnu naknadu su ostvarili biološki roditelji." - iznijela je svoje i prekrasno i potresno iskustvo majka, na čije su riječi reagirali brojni, posebno oni koji su i sami to proživjeli.
"Djeca nemaju obitelji, žive u uvjetima 1000 gorim nego u nekim domovima, a oni otežavaju. Charles i ja bismo rado, al' bojim se te birokracije" - ne skriva Ella nesigurnost, no pratiteljice su je svesrdno podržale da ostane uporna u naumu.
"Već dvije godine imamo anđelčića i vrijedilo je svakog trena, svake suze, svega što smo prošli" - prisnažila je jedna mama.