Na ulazu u grad, malo ispred Tamarisa, u debeloj ladovini gdje masline lagano njišu svoje grane, on- spava.
Spava ko top, na zelenoj površini ispod bivšeg Mercatora, uz jednu od najbučnijih prometnica u Zadru.
Ništa to njemu ne smeta. Skinuo je sandale, donio je čak i kušin, zavalio se i zaspao kao da sutra ne postoji.
Kad je njemu dobro, što bi mi prigovarali...