Na spomen i čast uglednom iseljeniku Antoniju Rendiću Ivanoviću, liječniku, humanistu i pjesniku, na njegovoj rodnoj kući u Sutivanu na Braču otkrivena je spomen-ploča.
Već ranije njegovim imenom nazvana je i Narodna knjižnica u tom bračkom mjestu. Rođen je 1896. godine, ali je ubrzo sa svojim roditeljima u potrazi za boljim sutra odselio u Čile. U svojoj drugoj domovini u Čileu i gradu Antafagosti svojim radom ostavio je neizbrisiv trag u srcu i sjećanjima tih ljudi. Prozvan je i liječnikom siromaha jer svoje usluge nije naplaćivao onima koji nisu bili u mogućnosti podmiriti te troškove. Vodio se principima ljubavi prema bližnjima i potrebitima.
– One koje nije mogao izliječiti lijekovima, njihove je duše liječio svojom poezijom i tako sve do svoje duboke starosti jer je doživio 94 godine – kazao je na prigodnoj svečanosti Franjo Mlinac, ravnatelj knjižnice koja nosi ime tog znamenitog Stivanjanina.
Nakon njegove smrti ta mu je ljubav uzvraćena na način da je nadbiskupija u Antafagosti na temelju brojnih zahtjeva svog puka i vjernika pokrenula postupak njegove beatifikacije pri Svetoj Stolici, a prethodno ga je proglasila Slugom Božjim. Povodom njegove smrti nekrolog mu je napisao mons. Carlos Oviedo Cavada, nadbiskup Santiaga. Danas širom Čilea niz institucija, poput bolnica, škola i vatrogasnih domova te ulice i avenije, nose njegovo ime.
Tijekom svog životnog vijeka Antonio Rendić Ivanović objavio je više od pedeset zbirki pjesama, a u njima je počesto pisao i o svom rodnom Sutivanu koji "raj oponaša". Dvije njegove pjesme recitirali su na španjolskom jeziku Arturo Corte, veliki prijatelj Bračana, te na hrvatskom jeziku glumac Nato Pivalica iz Sutivana.
O Antoniju Rendiću i drugim hrvatskim piscima koji su imali veliki utjecaj u stvaranju čileanske književnosti kazivao je prof. Jerko Ljubetić, najbolji poznavatelj hrvatsko-čileanskih pisaca. Antonio Rendić pripada prvoj generaciji, pjesme su mu pune zanosa, ljubavi i nostalgije, a prevedene su na hrvatski, engleski i njemački jezik. Po riječima prof. Ljubetića u Čileu već stoljeće i pol djeluje 200 pisaca hrvatskog podrijetla. Među njima je značajan broj onih visokog dometa te su priznati i u Čileu i izvan Čilea, a ima i onih koji su stekli svjetsku slavu i reputaciju.
Zajedno sa sutivanskim općinskim načelnikom Rankom Blaževićem spomen-ploču je otkrio dosadašnji počasni konzul Republike Hrvatske u Antafagosti Pedro Antonio Marinov Martinić, čiji su korijeni također brački. Za Antonija Rendića je kazao da je bio pjesnik jednostavnosti i duše, a potom je izvijestio kako bi vrlo skoro mogao biti proglašen svecem jer je to svojim životom i radom zaslužio. Ta vijest je popraćena pljeskom jer će tako Bračani dobiti svoga prvog sveca.
Tom prigodom počasni konzul je čelnicima općine Sutivan uručio prigodne knjige i natpise vezane uz tog bračkog iseljenika, a među njima je i ona s naslovom "Antonio Rendić Ivanović medico de los pobres" (liječnik siromaha), koja je u izdanju biskupije Antofagosta doživjela svoje treće izdanje.
Otkrivanju spomen-ploče bili su nazočni Branka Bezić, predsjednica splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika, Petroslav Sapunar, predsjednik Skupštine Splitsko-dalmatinske županije, i don Jakša Rubinić, župnik Sutivana.