Nazočnost komedija "R" rejtinga u kinima potvrđuje i "Ni kriv ni dužan" ("Fool‘s Paradise"), metafilmski, hollywoodsko-satirički redateljski prvijenac komičara Charlieja Daya. Na komičnu filmsku scenu Day je stupio 2010-ih, kad je skrenuo pozornost na sebe nastupom u hitu "Kako se riješiti šefa" zajedno s Jasonom Batemanom i Jasonom Sudeikisom.
Nakon nastavka "Horrible Bosses 2", Day je postao jedan od dežurnih komičara novije generacije ("Rat profesora", "Godišnji odmor snova: Nova generacija", serija "Uvijek je sunčano u Philadelphiji"). Njegove ambicije, međutim, nisu samo stale na glumi pa se Day okušavao i kao scenarist i producent filmova ili serija u kojima je glumio.
"Ni kriv ni dužan" predstavlja ga i kao redatelja komedije koja je imala problematičnu produkciju. Film se počeo snimati još 2018., da bi se nadosnimavao 2021. i takav, nadosnimljen, pričekao još dvije godine do premijere. Problematičnost se osjeća na gotovom proizvodu.
Iskrice dobre komedije satiričke provenijencije povremeno frcnu u kadru posutom zvijezdama (Ray Liotta, Kate Beckinsale, Adrien Brody, John Malkovich, Common...), ali prečesto su zagušene osrednjim provoloptaškim humorom i nesuptilnom karikaturalnošću.
Ipak, film je satirički načelno zgodno zamišljen kao svojevrsna moderna verzija klasika "Being There" Hala Ashbyja iz 1979. s Peterom Sellersom u glavnoj ulozi, a i Day se predstavlja u nešto drukčijem komičarskom svjetlu i izvrće očekivanja publike. Dosad smo ga gledali kao dinamičnog komičara, brzog na jeziku, u ulogama likova koji ne drže dugo unutarnji bijes pod kontrolom, eksplodirajući prije ili kasnije u živčani brzopričajući monolog.
Takav Day ovdje biva samo nakratko, u ulozi glumca koji snima vestern o Billyju The Kidu i izluđuje ekipu na setu svojim meteodskim pristupom glumi, počevši od producenta (Liotta u jednom od posljednjih nastupa). Međutim, Day glumi i šutljivog, možda i nijemog tipa netom puštenog iz mentalne ustanove, na razini petogodišnjaka, nevjerojatno nalik glumcu, kao da su blizanci.
Kad ga producent uoči na ulici, on ga pozove na set da odigra scene dok glumac odbija izaći iz svoje prikolice. Nakon što glumac strada na setu, ovaj preuzima film do kraja i postaje zvijezda imena Latte Pronto. Latte dobiva svog voditelja za odnose s javnošću (komičar Ken Jeong, zvijezda "Mamurluka"), agenticu (Edie Falco), pa i seksi suprugu glumicu (Beckinsale).
Svi oni u njemu vide genijalca i svaki njegov pokret je genijalan, čak i kad sruši stol u studiju tijekom televizijskog gostovanja. Ne smeta ni što ne progovara ni riječ i gleda u kameru zbunjeno poput izgubljenog djeteta tijekom snimanja filma. Naprotiv, to postaje njegov zaštitni znak dok se sve više penje na hollywoodskoj ljestvici.
Ubrzo dobiva ulogu u superherojskom blockbusteru "Mosquito Man" (ili je to možda "Mosquito Boy"?) u režiji "michaelbayovskog" redatelja (Sudeikis) koji je snimio serijal "Fast Racer" s očitim aluzijama na "Brze i žestoke", a tu je i zezancija na račun Toma Cruisea, odnosno toga da svaki "A list guy" izvodi svoje kaskaderske vratolomije.
Preko tog i takvog, blago retardiranog Lattea, Day prelama sprdnju na Hollywood i moderni svijet općenito gdje danas gotovo svatko može uspjeti neovisno o pameti, štoviše glupost je na nikad većoj cijeni. Postoji nešto "caprijansko" u "Fool‘s Paradise" i Day se trudi glumiti Lattea kao nekakvu inačicu komičara iz nijemog doba kinematografije poput Charlieja Chaplina ili Harolda Lloyda, stavljajući naglasak na pokret i tjelesnost.
Glumčev pristup ulozi rijetka je svježa stvar u filmu koji je imao i nesreću da se pojavio u kinima nakon "Babilona". Voljeli ga ili ne, "Babylon" odašilje nemjerljivo oštrije satiričke (p)osvetničke žalce na račun Hollywooda u odnosu na "Ni kriv ni dužan" i istovremeno je impresivniji kao filmofilski "hommage" hollywoodskoj "tvornici snova" i njezinoj magiji.