Mnogi nisu još svjesni da uništavaju planet ni kad stare gume bace u more, a vjerojatno bi se zaprepastili da ih u šoping centru, dok kupuju jeftine krpice, pitate znaju li da tom kupovinom ugrožavaju život na Zemlji.
Milijuni u svijetu, prateći modne trendove, kupuju na kile jeftine odjeće i obuće samo da bi taj mjesec ili sezonu bili u trendu.
Sve je puno sintetike a ni pamuk više nije ono što je bio, jer je u svijetu najisplativiji genetski modificirani, od sjemena koje sutra izraste u biljku kakvu ne žele ni nametnici, a gdje nema nametnika nema ni ptica, a gdje nema ptica... i tako u nedogled.
Čini se nevjerojatnim da je modna industrija toliki ekološki krivac, ali nije to ništa novo. Stara je stvar da se odbačena odjeća iz cijelog svijeta u nepreglednim količinama odlaže u Brazilu, a zašto baš tamo? Valjda zato što tamo privremeno imaju financijski interes, a poslije tko zna.
U zadnjih 15 godina proizvodnja odjeće se udvostručila, dok je vrijeme u kojem stvarno nosimo tu odjeću palo za gotovo 40 posto. BBC tvrdi kako u Europskoj uniji padaju cijene odjeće, ljudi kupuju kao nikad prije, a sve to za manje novca.
Situacija je zapanjujuća i nimalo održiva. Jasno je da bi se mnogo toga trebalo promijeniti, o čemu i EU ozbiljno razmišlja pa se sada već priča o "wellbeing wardrobe". Prema izvješću, prvo što bismo trebali učiniti svi na svijetu jest da svatko osobno smanji kupovinu odjeće za čak 75 posto. U onih preostalih 25 posto nabave odjeće bi svakako trebalo uključiti kupovinu komada koji traju, ili pak stariju odjeću obnoviti i vratiti u život.
A moda je sve veći izazov, postaje sve brža, rokovi proizvodnje i plasmana na tržište sve su kraći, pa uz "fast fastion", sada imamo i "ultra fast fashion" lance.
Nama u Hrvatskoj, s niskim prosječnim plaćama, sa standardom na europskom repu, odricanje od odjeće je zapravo najmanji problem pa mlađa populacija kupuje više nego što bi trebalo.
Na Meetupu "Fast Fashion vs Slow Fashion" u organizaciji Slobodne Dalmacije koji će se održati 27.10. u 11 h u hotelu AC Split by Marriott otvoriti ćemo ove teme i porazgovarati koliko je odjeće dovoljno da bismo dobro živjeli. Može li se kupovati manje nove odjeće te osvijestiti vlastitu savjest gdje je i tko je tu odjeću šivao? Kako znati je li tekstil, koji je u direktnom kontaktu s našom kožom, sadržava toksine? Kakav je to signal kad vas ulaskom u trgovinu zapahne čudan miris sintetike? Koji znakovi na odjeći garantiraju njenu zdravstvenu ispravnost? Može li se okrenuti kvalitetnoj odjeći i bezvremenskoj klasici? Ako se nešto pokida, može li se popraviti, ako se zaprlja, može li se očistiti... Šivanje i krpanje su već izgubljene vještine kojima bismo se trebali vratiti ako još znamo, te njima podučiti naše kćeri koje možda nikad ni iglu nisu držale u ruci.