Splitski umjetnici Sonja Bonačić i Jan Hajsok oduševili su nedavnim nastupom žiri i publiku Supertalenta, showa koji se na Novoj TV emitira 10. sezonu. Na njihovu točku nitko nije ostao ravnodušan. Plesom i cirkuskim vještinama Jan se bavi već 20 godina, a sada mu je 30, dok se Sonja bavi već 30, a njoj je 37.
Njihova je životna i ljubavna priča zanimljiva i neobična, zajedno su 10 godina, imaju sina Ariana od dvije, a spojila ih je upravo ljubav prema plesu, cirkusu i sceni. Oboje su vegani, Jan čak nikad nije ni probao meso u životu, o tom nam je sve ispričao, a s nama su podijelili i svoju ljubavnu priču. Kako je sve počelo i došlo do toga da su sada sretni i ispunjeni, otkrili su nam na kavi, a i pokazali nam neke elemente koje izvode.
Jan: Uša san u taj svit cirkusa priko oca koji je muzičar, završia je jazz akademiju u Grazu, radija je u HNK, i kad san bia mal nam je priuštia šarenila u život. Otvoria je centar novog cirkusa u Splitu. Tu san se upozna s cirkusom, rasta i razvija se. Posli toga počea san se bavit plesom i breakdanceom u DNF-u. Bio sam već 2009. na Supertalentu. Poslije smo osnovali udrugu Crowd control.
Sonja je završila Kineziološki fakultet, a plesom se bavi otkad zna za sebe.
Sonja: Počela sam s plesom sa 6 godina, glumila sam i u dječjim predstavama i već tu sam se naučila ponašati na pozornici. Poslije toga sam radila kao plesačica i trenerica. Tad sam upoznala ekipu Crowd controla, tj. nas četvero smo se spojili u ekipu, Janov otac nam je predložio da napravimo cirkusku predstavu i tako smo počeli.
Jan: Cila priča Crowd controla je ta da smo naš prijatelj Gianluca De Pol i ja zajedno breakali dugo godina pa smo počeli plesati na ulici sa šeširom. To je bilo najslađe jer uvik dobiješ iskrenu reakciju publike, pa smo počeli raditi predstave za ljetne sezone Sonja, Klara i nas dvoje. Brzo se to rasplamsalo na 5 predstava tjedno tako da su nam to neki začeci Crowd controla.
Sonja i Jan prvenstveno su plesači, ali se bave cirkuskim vještinama profesionalno. Njihovi nastupi i cirkuske vještine koje izvode su fascinantni.
Jan: Kad kažemo cirkus ljudi misle na klaunove i slonove, ali mi se bavimo novim cirkusom. Novi cirkus je suvremena vještina koja je nastala 90-ih i bavi se profesionalnim izvođenjem cirkusa, bez životinja i klasičnih klaunova, ima dosta plesa i dosta urbanih vještina.
Prvenstveno se bavimo time, akrobacijama u zraku, akrobatskim elementima kao što je Cyr wheel, to je veliki kolut ili krug u kojem se vrti, veličine čovjeka, pa vještina na štapovima na kojima se stoji na rukama, to je stara vještina i razno žongliranje s vatrom i bez vatre.
Najpoznatiji su akrobalansi kroz ples. To je balansiranje dvoje ili više ljudi, šta u nas kažu ‘eno vere mu se po glavi‘. Kad to vidite, to se zovu akrobalansi. Ono što smo prikazali na Supertalentu to je samo jedan mali dio, a luđe tek dolazi. Svaka naša izvedba je drugačija i raznovrsna.
Sonja i Jan više manje sve su naučili sami, a za to je trebalo mnogo i truda i vremena. Treniraju nekoliko sati dnevno.
Sonja: Mi živimo od toga. Nama je to i posal i ljubav. Hotelijeri, voditelji festivala, agencije, event menadžeri i sl. su to prepoznali i zovu nas da nastupamo. Mi nudimo unikatnost i egzotiku. Već 10 godina smo na sceni s Crowd controlom, a mi sami smo i 15-ak. Predstave najviše radimo od 5. do 10. mjeseca, zimi treniramo i pripremamo se.
Jan: Najlipše nam je radit na ulici. Publika koja dolazi gledat predstavu je već spremna na nešto. Prolaznici na ulici imaju iskrenu reakciju. Ljudi na ulici stanu ako je zanimljivo, ako nije idu ća. Zato se i zovemo Crowd control jer mi kontroliramo publiku. Ako želimo da publika bude u čudu, napravimo takve elemente. Ako želimo da je smiješno, napravimo tako...
Sonja: Mi jesmo tu za njih, ali oni su ušli u naš svijet time jer gledaju našu predstavu, a mi gledamo reakcije. Ljudi su jako blizu nama na ulici i to jako volimo.
Jan: Mi kažemo da smo mi ulični izvođači. Zato smo jako prilagodljivi svemu jer smo radili na svakakvim mjestima. Uvijek tražimo rješenje, a ne problem.
Sonja i Jan u svojoj su karijeri radili mnoge predstave, spotove, radili su i s poznatim glazbenicima, glumcima, nastupali na poznatim festivalima... ne samo kod nas nego i na drugim kontinentima.
Sonja: Radili smo s raznim celebritijima, npr. Oliverov zadnji spot ‘Gdje to piše?‘, spot od Jacquesa Houldeka ‘Voli do boli‘, s Goranom Karanom ‘Dugo nisan bia mlad‘, s Dinom Merlinom njegovu turneju, bili smo na Dori s Tomislavom Marićem, s Kristinom Boban smo snimali spotove, često smo radili i gradske manifestacije, Splitski festival, s Jelenom Rozgom turneju, s Feminem, plesali smo s puno poznatih...
Jan: Radili smo u Alžiru u njihovom teatru, imali smo predstavu. Bili smo u Nigeriji na uličnom festivalu i nastupali. Ta dva puta u Africi su bila baš dobro iskustvo. Radili smo puno u Sloveniji. Na kraju najmanje nastupa imamo u Splitu. Ja sam u HNK radio brojne predstave. Dobro je što smo sami svoji šefovi pa možemo birati što ćemo i kako ćemo.
Da bi se postigli vrhunski rezultati, u njihovom je život bilo jako puno odricanja, no njima to nije teško palo.
Jan: Mi nemamo trenera i mi smo svoji šefovi što ima i pluseve i minuseve. Uspjeli smo naći dobar balans u svemu tome. Ne možemo to prepustiti nikome jer nitko u Hrvatskoj nema iskustva za sve vještine koje mi radimo.
Sonja: Imamo doma svoju dvoranu i teretanu. Htjeli bi otvorit svoju školu da možemo drugima priuštiti da im to bude i posao i stil života, a ne samo hobi.
Jan: Stvaranje izvođača traje i ljudi moraju znati da je prvih 10 godina najteže.
Sonja: Bitno je naučiti ponašati se na sceni šta je vrlo teško.
Jan: Izražaj, ne preglumljivat, znat osnove neverbalnog teatra, ne okrećat publici leđa, ne komunicirat s publikom ako te neko živcira, ako se desi neka greška odglumit da se to desilo namjerno, da ne skuže, znat odglumit... Ne treba odma sve pokazat u prvoj minuti...
U Supertalentu pokazali su što znaju, oduševili svih, a ovo je samo početak. Još ih očekuje nastup u polufinalu, a ako prođu i u finalu.
Jan: Htjeli smo pokazati da postojimo i što radimo. Ljudi često misle da smo stranci kad gledaju naš nastup pa eto da vide ljudi da i kod nas to ljudi rade. Unikatno je kod nas u Hrvatskoj, a vani je to normalno.
Sonja: Gledali smo žiri kao publiku. Bilo nam je bitno da se svidimo i njima i publici. Razmišljali smo da damo sve od sebe na sceni, nismo imali treme, dobili smo jako lipe komentare. Najbolje smo komentare dobili od Martine, njoj je ćer isto plesačica. Svi su nam jako simpatični. Bili su baš teške face. Još Maja s onim svojim kreacijama. Poštujemo ih svih i stvarno su svi imali super pozitivne komentare i to nam je čast.
Jan: Nama je cilj prikazat se ljudima ovdje i pokazat da postoje i ovdje kvalitetni izvođači i da nije vani uvijek bolje.
I u tome su i uspjeli, kao i u tome da pokažu da je biti vrhunski sportaš i vegan itekako moguće i bolje za njih.
Jan: Cijeli život sam vegetarijanac, sada i vegan. Nikad u životu nisam probao meso. Kad smo prešli na veganstvo Sonja i ja, sve se prominilo. Puno nam je bolje. Osjećamo se potpuno drugačije, puno čistije. Puno tog nam se otvorilo u životu. Živimo po principu da ne radimo ono što ne želimo da nama netko radi. Sve više i više profesionalnih sportaša su vegani. Bolja je regeneracija mišića, manje je mliječne kiseline, itd.
Sonja: Bavimo se fizičkom aktivnošću, snažni smo, tako da bi vrlo rado ljudima ukazala na te stvari. Naravno ako netko želi čut, rado ću mu reć.
Njihova ljubavna priča šećer je koji smo ostavili za kraj.
Jan: Upoznali smo se na plesnoj radionici prije 11 godina, skupa smo 10 godina. Odma nam je bilo zanimljivo sve, meni što evo napokon plesačica koja može plesat sve stilove, a njoj što joj ja mogu bit podrška i pratit je. Nema u Splitu puno muških koji dužu žene u plesu. Pomalo smo počeli radit skupa koreografije pa predstave. U jednoj san ja bia koreograf pa sam malo zapaprija kao u smislu da radimo ljubavnu priču i da se skoro poljubimo.
Glumili smo da je nevidljivo staklo između nas, pa da se ne možemo poljubiti. Tu san ja tija malo vidit kako ona diše i dobro je prošlo. Brzo smo krenuli bit skupa, išlo nam je glatko i brzo. Ona je šest godina starija od mene. Već mjesec dana nakon što smo bili skupa smo počeli živit zajedno. Svi smo znali šta želimo i skužili da je to to.
Tako da smo radili i živili skupa skoro od početka. Što je to bilo emocionalno luđe, tako su i predstave bile, nisan više mora razmišljat kako ću je okrenit, di ću je uvatit, kako ću je dignit, tako je i publika osjetila tu toplinu od nas i ljubavnu priču koja je eksplodirala. Sve šta u životu radimo - radimo isto.
Imamo iste prijatelje, isto jedemo, isto izlazimo, isto radimo... Ja volin kuvat pa ja kuvan... Nama je sve prirodno. Kad se nešto desi ona je prva osoba koju želin nazvat i reć joj to.
Imamo pravilo da ne idemo leć navečer prije nego se riješi problem ili sukob ako ga imamo. Sve šta tribamo prominit napravimo to radi naše zajednice. Dijete smo planirali dugo godina, sad imamo sina od dvi godine, zove se Arian. Kod nas je sve planski, organizirano i disciplina. Reka bi da je naša cila konekcija bajkovita i rekli bi da smo srodne duše. Mislimo da smo bogati.
