Povodom članka koji je 12. srpnja 2021. pod naslovom "Sezona bagera u Kapriju: “Nekolicina zlonamjernih bukača je protiv, većina nas je jedva dočekala ove radove” objavljen na našem portalu, objavljujemo zahtjev Kristijana Perkovića za objavom ispravka netočnih i nepotpunih informacija:
“Vaš kolega Branimir Periša je u članku Sezona bagera u Kapriju od 12.7.2021. iznio tvrdnje samo jedne strane (i to neprovjerene), što ne smatram niti etičnim niti profesionalnim. Iako nisam niti pokretač prosvjeda koji je povod za taj članak, niti se tu mene proziva, imam potrebu demantirati iznesene iskrivljene činjenice, obmane i uvrede.
U članku se pokušava podmetnuti generalizacija kako “sve ima svoje protivnike i zlonamjerne bukače koji dižu kuku i motiku čak i na ovakav projekt koji smo nakon 10 godina jedva dočekali”, a tvrdnjom da “nitko nema pravo zaustaviti napredak sela” se insinuira da je cilj prosvjeda potpuno odustajanje od izgradnje, a ne samo odgoda radova (barem onih koji stvaraju buku i onečišćenje) dok ne prođe turistička sezona, te dogovor o razumnom radnom vremenu umjesto da se ovako turiste i mještane uznemirava po cijeli dan svakog dana (čak i vikendom) – katkad i od ranog jutra do kasnih večeri.
Na tu tvrdnju se nadovezuje izjava o "napretku koji će skromnoj otočnoj infrastrukturi i demografskoj revitalizaciji donijeti taj projekt", u kojoj je istina jedino to da je otočna infrastruktura skromna. Ironično je da se na demografsku revitalizaciju pozivaju oni kojima su, prema svemu do sada viđenom, prioriteti primarno potrebe umirovljenih mještana (poput primjerice uljare). Takvi prioriteti ne doprinose naročito niti napretku otoka niti demografskoj revitalizaciji (razvoj turizma se ni ne spominje). Napredak se u suvremenom svijetu više ne ogleda kroz betonizaciju, povećanje broja automobila i drugih zagađivača okoliša, nego kroz razvoj ekoloških rješenja i digitalnih tehnologija. Trebalo bi se težiti održivom razvoju uz očuvanje autentičnosti, a tome bi više od izgradnje ovog pristaništa pomoglo nešto od sljedećih infrastrukturnih poboljšanja (i to uz manju investiciju od ove ili čak besplatno):
- uvođenje više dnevnih brodskih linija (pogotovo ljeti), po mogućnosti na električni pogon (bez buke i zagađenja mora i zraka)
- smisleniji raspored postojećih brodskih linija (prije nekoliko godina sam brodarima i Agenciji za obalni linijski pomorski promet predložio nekoliko sitnih izmjena u ljetnom redu plovidbe kojima bi se riješile 3 nelogičnosti koje su sad prisutne, o tome ste tada i vi objavili članak na 2 stranice, ali ništa se nije promijenilo)
- uvođenje novih brodskih linija kojima bi se Kaprije povezalo s drugim otocima (Zlarin i Prvić)
- izgradnja kanalizacije (što bi trebao biti glavni otočni prioritet radi porasta fekalnog zagađenja uvale vidljivog posljednjih godina, a u ovom članku se uopće ne spominje)
- organizacija grupnog pražnjenja septičkih jama (do izgradnje kanalizacije) i subvencioniranje tog troška tako da se približi cijeni na kopnu
- izgradnja vodovoda (projekt koji se u ovom tekstu koristi kao jedan od izgovora za ovaj cirkus s početkom gradnje pristaništa u špici sezone, iako projekt vodoopskrbe nema nikakve veze s tim)
- povećanje godišnjeg limita potrošnje vode po subvencioniranoj cijeni
- stabilizacija otočne elektro mreže (problem čestih nestanaka struje i preventivnih isključenja svaki put kad se na kopnu dogodi neka neprilika, primjerice kad na području Vodica izbije požar)
- poboljšanje brzine Interneta (fiksnog)
- omogućivanje (legalne) dopreme goriva i plinskih boca
- otvaranje dječjeg vrtića i škole
- češća i kvalitetnija usluga prikupljanja otpada, te postavljanje više komunalnih koševa za smeće
- poticanje i olakšavanje odvajanja otpada (prikupljanje češće od trenutnog jednom mjesečno, te postavljanje namjenskih spremnika)
- uklanjanje sabirnog mjesta za miješani otpad iz centra mjesta (izvor nereda, prljavštine i neugodnih mirisa, okupljalište mački lutalica)
- uređenje rive/šetnice uz uklanjanje zapuštenih brodova, raspadnutih konstrukcija, te otpada
- uređenje plaža (nasipanjem šljunka), ne samo na glavnoj plaži
- reguliranje prometovanja traktora (registriranih i neregistriranih) i električnih automobila
- primjena jednakih pravila za sve koji na otok žele doći automobilom (na 1 dan ili više dana)
- raščišćavanje poljskih puteva (posebno omogućivanje pristupa zapadnoj strani otoka)
- označavanje pješačkih i biciklističkih staza, uz izradu mape
- uklanjanje naplavljenog otpada iz vanjskih uvala (prvenstveno iz M. Nozdre), barem tijekom turističke sezone
- potpora za korištenje ekoloških tehnologija - fotonaponskih panela i solarnih kolektora za toplu vodu
- poticanje snižavanja cijena u otočnoj trgovini
- ugradnja bankomata neke hrvatske banke umjesto ova dva blještava ‘lovca na naivne turiste‘ (koriste varku s nepovoljnim deviznim tečajem)
- poticanje povezivanja otočana prema zajedničkim interesima
- bolja suradnja s predstavnicima drugih otoka
- početak podrške razvoju mikropoduzetništva na otoku (prvenstveno u turizmu)
itd.
Ali lakše je u članku okriviti iznajmljivače da sebično gledaju samo svoje osobne interese nego prozvati krivce za kašnjenje otvaranja gradilišta od bar pola godine (prema nekim informacijama i znatno dulje). U članku se to pokušava opravdati nespecificiranim “objektivnim razlozima” umjesto da se takvo kašnjenje ugovorno penaliziralo radi čega izvođač to ne bi mogao dopustiti nego bi morao pronaći neko zamjensko rješenje. Osim toga, zar je moguće da u ugovor s izvođačem nije uključeno nikakvo ograničenje radova koji se smiju izvoditi tijekom turističke sezone?
Ako se već toliko kasnilo i propustilo za izgradnju iskoristiti izvansezonski period, onda je početak teških radova, onih koji stvaraju buku i zagađuju more, trebalo odgoditi još malo, barem do prolaska špice sezone, a kašnjenje nadoknaditi pojačanjem dinamike izvođenja tih radova nakon toga (ako treba i 24-satnim radom). Kaprije je mjesto koje je posebno osjetljivo na ovo jer su mir, tišina i kristalno čisto more zaštitni znak ovog otoka bez automobila. Turisti koji su se iz velikih gradova pomučili doći na ovako udaljeni otok upravo radi tih prednosti, kako bi se odmorili od cjelogodišnjeg napornog rada i svakodnevne gužve, sad su razočarani i otkazuju svoje rezervacije, a njihovi domaćini se sramote. Turisti su šokirani vidjevši što se događa na otoku koji živi isključivo od turizma, i to gdje sezona u svojoj punoj snazi traje samo mjesec dana godišnje, pa čak i kraće ako je naprasno prekine pogoršanje epidemiološke slike kako se dogodilo prošlog kolovoza, a prema najnovijim pokazateljima takav crni scenarij je nažalost moguć i ovog ljeta, čak i ranije nego prošlog. U toj neizvjesnosti iznajmljivačima je važno maksimalno iskoristiti svaki tjedan sad dok još mogu raditi, u nastojanju da nadoknade bar dio gubitaka koje im Covid pandemija nanosi već više od godine dana (a država je jako malo učinila da im pomogne), tj. da ostvare svoje pravo na rad kako bi imali od čega platiti porez, turističku i druge pristojbe, te vraćati kredite koje su podigli radi ulaganja u taj posao.
Osim peticije i usmenih komentara ljutitih mještana, i oni izneseni u otočnoj Facebook grupi na Internetu zorno pokazuju da ne stoje tvrdnje ovog članka da “samo nekolicina nezadovoljnika stvara dojam da su mještani otoka Kaprija u šibenskom arhipelagu protiv opsežnih radova na trajektnom pristaništu”, te da se oni nalaze “samo u jednom dijelu mjesta, udaljenom otprilike kilometar od centra, gdje je 5-6 iznajmljivača”. Mnogi iskazuju svoje sumnje da oni koji takvim obmanama pokušavaju braniti ovakvo izvođenje ovog projekta imaju neke skrivene osobne interese. Pa zar je moguće da svi ti ljudi, kako kaže članak, “nisu u stanju sagledati širi kontekst radova” i stoga ne vjeruju pompoznoj najavi da će “s novim trajektnim pristaništem doći svekoliko poboljšanje životnog standarda, nezapamćeno na otoku”?
A koliko je sličan projekt uistinu unaprijedio ili unazadio otok Iž, koji se u članku spominje kao uzor, preporučam da provjerite sa žiteljima tog otoka”, stoji u reakciji gospodina Perkovića.