StoryEditor
SplitPOSEBAN MOMAK

Kemičar zaljubljen u povijesne klavire: fascinantna priča o mladiću koji Splitu posuđuje čuveni glasovir čiji je zvuk zabavljao i cara Franju Josipa

25. siječnja 2021. - 20:48
Kristian Nakić svira na 160 godina starom klaviru kojeg je posudio Hrvatskom domuNikola Vilić/Cropix

Nije baš uobičajeno da netko posudi svoj vlastiti klavir da bi ga drugi svirali i slušali u novoj splitskoj koncertnoj dvorani. Nikako u skladu s vremenom u kojem živimo, u kojem je novac jedina mjera svih stvari i ljudi!

Tko je taj koji tako velikodušno posuđuje, pogotovu klavir koji nije običan? Ovaj je bečki, star 160 godina, a vlasnik ga je o svom trošku restaurirao i oživio mu zvuk i izgled kakav je nekad bio.

Marke je "Bösendorfer", a na istom modelu klavira, da se zna, 1870-ih godina je pred carom Franjom Josipom u Budimpešti svirao čuveni Franz Liszt. Legenda kaže da je samo taj, Bosendorferov, mogao izdržati njegove koncerte bez lomova i pucanja žica, toliko je temperamentan bio skladatelj čiji je životopis pun ekstravagantnosti – između ostalog bio je prva zvijezda u modernom smislu te riječi kojem su žene iz publike bacale donji veš nakon koncerta.

A onda – taj donator klavira, gospodin Nakić – čujem – surađuje s MedILS-om, kemičar je, a stara glazbala su mu hobi! Živi dakle od sasvim druge karijere.

No, pravo iznenađenje je došlo u trećem valu, kad sam upoznala gospodina za kojeg sam unaprijed zamislila da je u ozbiljnim godinama.

image
Koncertni klavir star 160 godina Kristijana Nakića stiže u koncertnu dvoranu Hrvatski dom u Tončićevoj ulici
Nikola Vilić/Cropix

Jer, Kristan Nakić je zapravo mladić, Splićanin i ima svega - 29 godina. Nevjerojatan je, a da to ni ne zna u svojoj iznimnoj skromnosti, jer teško ćete naići na nekoga tko sa toliko strasti i ljubavi priča o onome čime se bavi, bez i jedne natuknice o tome isplati li se to ili ne.

Vodi bogat život, u dobi kada se njegovi vršnjaci još "traže": u MedILS-u već deset godina provodi edukacijske programe, kupuje stare, nefunkcionalne instrumente, svira svaki dan na klaviru barem pola sata, ali i po dva sata ako ga ponese, iako je samouk. Nije završio glazbenu školu! A iznad svega mu je motiv da se vrati iz Zagreba u svoj rodni Split, koji toliko voli da namjerava još jedan klavir restaurirati i ustupiti gradu. Iz ljubavi prema klasičnoj glazbi - samo zato.

Izvanserijska osoba, definitivno.

Upoznala sam ga nakon što je u velikoj tremi ispratio prenošenje "Bosendorfer" klavira iz kombija uz dva strma stepeništa do mjesta gdje je sklopljen. Pomažući četvorici mladića koji su ga s velikom pažnjom nosili, centimetar po centimetar. U Hrvatskom domu u Tončićevoj klavir će moći čuti svi koji odu na koncert 18. veljače, kada su na programu Haydnove i Mozartove pjesme. Jer upravo u tome i jest čitav smisao – Kristian Nakić je zaljubljen u zvuk kakav je bio u vrijeme kada je pisana ta glazba, originalan.

image
Koncertni klavir star 160 godina Kristijana Nakića stiže u koncertnu dvoranu Hrvatski dom u Tončićevoj ulici
Nikola Vilic/Cropix

I velika je to ljubav.

- Klavir sam dao konzervirati i restaurirati u radionici Zlatka Pavlinića, graditelja i restauratora instrumenata s tipkama, a meni ga je darovala prof. Sonja Katušić, muzikologinja koja je glazbalo naslijedila od svoje bake i u njenoj obitelji je provelo nešto više od 90 godina – kaže ovaj magistar kemije. - Obnovu koja je trajala aktivno šest mjeseci pratio sam od početka, a imao sam čast u završnoj fazi i sam sudjelovati.

Restauracija je bila veliki izazov jer je ovo povijesni klavir od muzejske važnosti. Što znači da se moralo poštovati stare tehnike i ugraditi materijale kakvi su se koristili 1860. godine. Na primjer, ne može se za lijepljenje ebanovine koristiti "drvofix", on tada nije postojao, za tu je svrhu korišteno koštano ljepilo. Vanjski dio nije lakiran sintetskim lakom, nego "šelak politurom", to su ljuskice životinjskog porijekla koje se otapaju u alkoholu i nanose se u čak tridesetak slojeva.

Ako neka tipka nedostaje, ne zamjenjuje se polimernim, plastičnim materijalom koji se danas koristi, već samo originalnom tipkom od slonovače. Srećom smo ih imali sačuvane, jer tržište slonovače je zabranjeno još 70.tih godina prošlog stoljeća. U klavir je ugrađeno više desetaka različitih materijala i njihovih kombinacija, a instrument ima deset tisuća komponenti (!?). Težak je 300 kilograma - veli Nakić.

image
Koncertni klavir star 160 godina Kristijana Nakića stiže u koncertnu dvoranu Hrvatski dom u Tončićevoj ulici
Nikola Vilic/Cropix

Sa ovim Bösendorferovim, duž čitave Jadranske obale sada je ukupno tri potpuno ispravna povijesna klavira, uz "Walter" u Kneževom dvoru u Dubrovniku na kakvom je svirao Mozart, te glasovir iz 1819.godine u korčulanskom muzeju na kojemu je svirala Beethovenova prijateljica Edith Streicher.

Naime, podučit će nas naš sugovornik, nisu svi stari klaviri "povijesni", nije njihov datum proizvodnje najvažniji:

- Stroga su pravila oko toga naziva. Da bi bio "povijesni" mora biti iz nekog stilskog razdoblja ili etape u razvoju tehnologije instrumenta. Njegove značajke su najbitnije, mehanika, je li reprezentativni primjerak iz svog doba, je li autentičan, i tko mu je graditelj, jer nisu svi kvalitetni. Klaviri "Bösendorfer" se još i danas proizvode. Majka J. B. Streichera, graditelja još jednog klavira iz moje zbirke kojemu predstoji restauracija, je graditeljica korčulanskg klavira "N. Streicher", a njen otac, J. A. Stein, je izumitelj "bečke mehanike". Cijela loza je radila na razvoju i perfomansama klavirske tehnologije – objasnit će Kristian, dopunjavajući kako su skladatelji birali jednog od graditelja, obiteljsku manufakturu, jer svaki od njih je imao svoj patent i međusobno su se drastično razlikovali. Brahms je tako favorizirao glasovir J. B. Streichera, dok je Chopin rado muzicirao na glasovirima slavnih francuskih graditelja I. Pleyela i S. Érarda.

Ukratko, svaki je imao svoj zvuk.

- Koliko tržišno vrijedi jedan tako obnovljeni stari klavir?

- Objektivno, kao umjetnički komad i glazbalo, oko 150 000 kuna. Na tržištu ipak ne može doseći visoko jer današnji, suvremeni klaviri nude puno više mogućnosti za muziciranje. Evolurirao je način interpretiranja glazbe od onoga doba, drastično se promijenio. Za ovaj "povijesni" je potrebna drugačija tehnika sviranja nego na suvremenom klaviru – priča Kristian, a na pitanje ulaže li svoj novac odgovara:

- Da, dosta je skupo, potrebno je uložiti dosta radnih sati. Nabava je manji problem, ali restauracija je puno skuplja, materijali su skupi, a i ovisi i o zatečenom stanju klavira.

On je ipak opčinjen zvukom svakog od njih, svaki od tih klavira ima svoj "karakter". Gleda ih kao vremeplov koji ga približava dojmu onog pravog zvuka neke klasične skladbe.

Od ranog djetinjstva redovito je odlazio na koncerte klasične glazbe, pri srcu su mu, priča, najviše romantičari: Chopin, Brahms, Schumann, ali i Skrjabin.

image
Kristian Nakić u zagrebačkoj radionici za restauriranje starih klavira
 
Ivana Nobilo/Cropix

No, zašto je onda odabrao znanstvenu karijeru? Zašto je kemičar?

- Sve je to bila stvar vage i miligram je prevagnuo u korist prirodnih znanosti, sve su to velike ljubavi. Ali nisam požalio, visoko znanstveno obrazovanje vam oblikuje način razmišljanja i to mi je od velike koristi. U Splitu sam završio preddiplomski studij Kemije i Biologije, a onda u Zagrebu diplomski studij kemije, istraživački smjer.

S početkom studiranja aktivirao sam se u ljetnoj Tvornici znanosti, to je udruga koja je u partnerstvu sa MedILS-om. Educirao sam đake osnovne škole i srednjoškolce koji žele naučiti više, a nastava je bila eksperimentalnog tipa, s pokusima, poticao se interaktivni, timski rad s mentorom. Prošle godine sam, usprkos epidemiji korone, održao deseti po redu ciklus, jubilarni. Tvornica znanosti je dosta popularna, u jednom ciklusu znalo je biti i po stotinu djece.

U zadnje vrijeme težište rada prebacio sam na spajanje znanosti i umjetnosti, na njihovom preplitanju, da pokažem na koji način je jedno u sprezi s drugim, da prikažem znanost na popularan način. Konkretno, kako spojiti slikarske tehnike, boje i pigmente sa kemijom i fizikom? To sam realizirao na jednoj interaktivnoj izložbi, u MedILS-u - priča Kristian Nakić i otkriva da ga sada zanima kako svoje znanje iz područja kemije povezati u obnavljanju starih instrumenata.

image
Kristian Nakić u zagrebačkoj radionici za restauriranje starih klavira
 
Ivana Nobilo/Cropix

I dalje će educirati mlade i surađivati s MedILS-om gdje je donedavno bio u stalnom radnom odnosu, no sada prolazi obuku restauriranja povijesnih instrumenata u zagrebačkoj radionici Zlatka Pavlinića. U svojoj zbirci koja se trenutno sastoji od pet klavira i dva harmonija jedan je klavir dobio od svoga mentora - salonski njemački klavir iz 1871. godine graditelja Ernsta Kapsa.

Želi ih sam restaurirati, a ovaj Kapsov, koji mu je jako zanimljiv zbog njegove posebne mehanike, također bi ustupio Splićanima kako bi "obnovio salonski tip muziciranja koji je imao tradiciju u gradu".

Želi kulturno pridonijeti gradu i splitskoj publici ponuditi nešto novo, što "strepi od zaborava, a od velikog je muzikološkog značaja".

Želi se vratititi živjeti u Split i otvoriti restauratorski atelier.

Želi educirati druge o obnavljanju starih instrumenata...

Nisam li to već rekla, Kristan Nakić je nešto zbilja posebno!

image
Kristian Nakić u zagrebačkoj radionici za restauriranje starih klavira
 
Ivana Nobilo/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

06. ožujak 2021 13:01