Slaviša "Steve“ Žungul, zvijezda i najbolji napadač Hajduka 70-ih godina, a uz to i jedan od najboljih jugoslavenskih igrača u razdoblju kada je iz Jugoslavije poniklo mnoštvo igrača svjetske klase. "Kralj“ malog nogometa u SAD-u koji je uvelike pomogao da se taj sport u ono vrijeme uzdigne na nezabilježenu razinu popularnosti, ravnu hokeju i bejzbolu. Sutra će mu biti ukazana velika čast. Naime bit će predstavljen u američki nogometni "Hall of fame“.
Priča Slaviše Žungula je već mnogo puta ispričana, ali uistinu zaslužuje da se ispriča uvijek iznova. Rodio se u Požarevcu, u Srbiji, ali se vrlo mlad doselio nadomak Splita, u Kaštel Lukšić. Već do 24. godine je u bijelom dresu osvojio tri prvenstva i četiri kupa Jugoslavije. Rođeni golgeter, zabio je 182 gola u 342 utakmice za Hajduk.
- Bio je fenomenalan! U igri mi je trebalo samo proći po krilu i zavrnuti u sredinu, znao sam da je on tamo negdje, da vreba, i da će sve što padne ispred branke zabiti - rekao je svojevremeno legendarni Ivica Šurjak o golovima Žungula.
Bio i ostao ikona Splita i Hajduka, uspoređivan s Gerdom Mullerom. Htjeli su ga mnogi europski velikani, ali onda je u Jugoslaviji postojalo ono pravilo da igrači ne smiju u inozemstvo prije 28. godine, a potrebno je bilo i odslužiti vojni rok.
Njegov poseban karakter ga je često dovodio u svađe s trenerima i upravom, smetala mu je "kukavička“ taktika Tomislava Ivića, nikad mu nije bilo dosta golova, dok je legendarni trener od njega tražio da obavlja i obrambene zadatke.
Uz to su mu u Hajduku i kasnile plaće, a u jednom intervjuu za "Polet“ 1986. je rekao da ga je klub dvije godine vukao za nos po pitanju dodjele dvosobnog stana:
- Da sam ga dobio, vjerojatno nikad ne bih otišao iz Hajduka. E sad, budući da sam mislio svojom glavom i da sam o nekim stvarima imao sasvim svoje mišljenje, koje se nije sviđalo predsjedniku kluba Kiriginu, valjalo me zajebati.
U klubu su mu i predbacivali njegovu strast za noćnim životom, ženama i klubovima, smatrali su da je to život koji ne priliči baš profesionalnom sportašu, a njemu je već pomalo svega bilo dosta i samo je čekao priliku da se oslobodi, i dočekao je.
FK Sarajevo je 3. prosinca 1978. stiglo na Stari plac, na zadnju utakmicu prije zimske stanke. Hajduk ih je deklasirao s 5:0, a Žungul je zabio dva gola, Bijeli su ovacijama ispraćeni sa stadiona, a nisu ni mogli slutiti da je to zadnji put da će vidjeti Žungula u bijelom dresu.
Zatražio je od klupskih čelnika dozvolu da posjeti svoju djevojku, slovensku manekenku i pjevačicu Moni Kovačić, u New Yorku, a nitko u klubu nije ništa posumnjao. Ponajbolji igrač im je pobjegao i više ga nikada nisu vidjeli. Niti je imao navršenih 28 godina, niti je završio vojni rok, dakle, bio je dezerter.
Situacija se pretvorila u jedan od navjećih sportskih skandala u povijesti Jugoslavije. Proglašen je izdajicom, a klub se čak žalio FIFA-i da ga stave na "crnu listu“ i zabrane mu igrati nogomet.
No, Slaviša se u novoj zemlji odlično snašao. Tada je u SAD-u "indoor soccer" bio iznimno popularan, a od presudne važnosti za Žungula, nije bio pod nadležnosti FIFA-e. Potpisao je za New York Arrowse u inaguralnoj sezoni Major Indoor Soccer lige, a već u prvoj sezoni je bio najbolji strijelac, vodio momčad do četiri uzastopna naslova prvaka, a čak je nekoliko puta izabran za sportaša tjedna u čitavom SAD-u.
Steve Žungul, kako je promijenio ime da se uklopi u Americi, je proglašen "kraljem“ sporta, nadimak po kojem je poznat i dan danas, apsolutno je dominirao i mogao je pokazati svu vještinu koju je izbrusio igrajući u djetinjstvu mali nogomet na kaštelanskim terenima.
"Disco Steve", kako su ga prozvali, se bez većih problema uspio prilagoditi životu u stranoj zemlji. I u New Yorku je živio glamuroznim životom, bio često viđeno lice u elitnim klubovima i restoranima Manhattana, družio s hollywoodskim zvijezdama i vozio Rolls Royce.
- Kada smo igrali u gostima, bio je nemoguć - izjavio je tadašnji trener Arrowsa Dragan ‘Don’ Popović, također bivši igrač Hajduka:
- U 10 navečer bi paradirao ispred naših hotelskih soba. Svi suigrači bi gledali u manekenku iz New Yorka koju je doveo u hotel, prelijepu damu. Svi bi me pitali: ‘Kako on to može, a mi ne možemo?‘ To je bio Steve Žungul.
Ali, sva ta slava i glamur ga nisu mogli odvratiti od želje da opet zaigra onaj "pravi“ nogomet. U tome je uspio nakon što je njegov slučaj 1982. došao čak do američkog Vrhovnog suda koji je donio odluku da Žungul smije igrati nogomet. Preselio se u San Diego Earthquakes gdje je u prvoj sezoni zabio 19 golova, zabio je i New York Cosmosu za koje je tada igrao Beckenbauer, a o njegovom statusu dovoljno govori da je nakon utakmice u novinama osvanuo naslov "Steve Žungul opet posramio Beckenbauera."
Sezonu nakon je također briljirao u San Diegu, a nakon što se ugasio NASL, nogometna liga u kojoj je igrao, vratio se na mali nogomet. Od 1984. do 1990. je igrao za Tacomu i San Diego sve do mirovine. Osvojio je još četiri titule i zabio preko dvjesto golova.
Otada se skrasio, oženio za Amerikanku Lorenzu, živi s obitelji u Kaliforniji, u blizini San Diega. Očito mu odgovara blaga i topla klima nalik onoj splitskoj. Već više od desetljeća nije pristao dati izjavu za medije i po svemu sudeći živi mirnim obiteljskim životom.
I dalje je poznat i pamćen i u svom Splitu, a i u SAD-u, gdje će mu biti ukazana najveća moguća čast u tamošnjem nogometu, ući će u "Hall of Fame“, američkog nogometa i tako postati besmrtan.