Miro Gavran poznati je hrvatski dramatičar, ali i prozni pisac, već neko vrijeme predsjednik Matice hrvatske.
Komadi, najčešće komedije, Mira Gavrana igrane su na domaćim, kao i na iznozemnim pozornicama pa se za njega često znalo reći da je najizvođeniji hrvatski dramski pisac. Paralelno s tim, znalo se napisati i da je Miro Gavran najprevođeniji hrvatski pisac.
A da tome nije tako, rezolutno je ustvdrio pisac i novinar Miljenko Jergović.
Neku je večer urednica Zrinka Turalija, najavljujući mu u Vijestima iz kulture Prvog programa HTV-a novi roman, predstavila Miru Gavrana kao "najprevođenijeg hrvatskog književnika". U neko ranije vrijeme, dok je Gavran bio samo književnik, pristojan prema kolegama i novinarima, hiperaktivan u promociji svoga rada, beskonfliktni entuzijast, HRT-ovo pridonošenje laži o najprevođenijemu mogli smo doživljavati kao bezazlenu ljubaznost. Međutim, otkako je na čelu Matice hrvatske, visokodotirane ustanove, u koordinaciji s kojom država donosi zakone u kulturi, te otkako slušamo vijesti o tome da predsjednik Gavran ide na Kaptol da potvrdi kako je djelovanje Matice hrvatske sasvim u skladu s djelovanjem Katoličke crkve, mogao bi se steći dojam kako laž o najprevođenijemu nije tek gesta konvencionalne ljubaznosti, nego da je riječ o projektu od državnoga i nacionalnog značaja, piše Miljenko Jergović za 24 sata.
Reći da je Miro Gavran "najprevođeniji hrvatski književnik" neugodna je laž, jer je to nešto što je izmjerljivo. Više je mjerila prema kojima se lako i egzaktno da izračunati koji su to najprevođeniji hrvatski književnici. Jedno bi bilo mjerilo broja jezika. Drugo bi bilo mjerilo broja izdanja prevedenih djela. Treće bi bilo mjerilo prevedenih originalnih naslova. Da bi svaki od odabranih kriterija bio vjerodostojno primijenjen, potrebno je još nešto: ustanoviti koji su to nakladnici objavili rečena izdanja, jesu li stvarni ili fiktivni, jesu li ugledni ili za njih nitko nikad nije čuo. Pisci čija se djela prevode i objavljuju po inozemstvu obično na svojim platformama na internetu imaju manje ili više cjelovite bibliografije, sve s imenima prevoditelja i nazivima izdavača. Uz nekoliko je klikova svakome tu sve lako provjeriti i saznati. Za dodatnu provjeru, te utvrđivanje jednog dijela činjenica, korisno će poslužiti Goodreads i Amazon.
Nedostaju i važni podaci o predstavama, kazalištima i redateljima
Po većini odabranih mjerila najprevođeniji hrvatski književnici su, ustvari, dvije književnice: Dubravka Ugrešić i Slavenka Drakulić. Trećemu po redu nećemo spominjati ni ime, ni djelo, dok bi četvrti bio Predrag Matvejević. Ujedno, Matvejević je autor pojedinačno najprevođenije hrvatske knjige, "Mediteranskog brevijara". Daleko iza rečenih četvero, koji prednjače prema svim egzaktnim i mjerljivim kriterijima, slijedi niz suvremenih pisaca i spisateljica, te hrvatskih književnih klasika.
Ni među piscima koji slijede iza četvero doista najprevođenijih, ni među njih još pet-šest, ne bi se moglo naći ime Mire Gavrana. Prijevode njegovih romana naprosto nije moguće pronaći kod relevantnih ili manje relevantnih nakladnika u zemljama na čije su jezike navodno prevedeni. A na engleskom, recimo, na Amazonu ih nalazimo u Gavranovom samizdatu. Lijepo je to i ganutljivo što se Gavran pobrinuo za svoje djelo, pa ga bez posrednika prikazao svijetu, sam objavljujući prijevode svojih knjiga na engleski, ali može li ga to nekom čarolijom preobraziti u "najprevođenijega hrvatskog književnika"? Čini se da, ipak, ne može, jer bi to bilo isto kao kad bismo Mireka koji nogomet igra s društvom iza zgrade, te u svakoj utakmici zabije po deset golova, razmatrali u istoj kategoriji s Megan Rapinoe i Zlatanom Ibrahimovićem.
Gavranu se od onih vremena kada je bio beskonfliktni entuzijast, komplimentiralo da je "najizvođeniji hrvatski dramski pisac u svijetu". Što bi to konkretno moglo značiti? Da su njegove drame prevedene na najviše stranih jezika i da su izvedene u najviše kazališnih dvorana na svijetu? Ili da su dramske komade Mire Gavrana režirali najvažniji europski i svjetski redatelji, te da su izvođene na najvažnijim svjetskim pozornicama, uz najviša priznanja kritike i publike? Prvo je, opet, nemoguće provjeriti, jer Gavranovu teatrografiju, s mjestom i datumom svake premijere, te brojem repriznih izvedbi, na žalost nije moguće naći. Drugo, pak, pouzdano ne ide Gavranu u prilog. Njegove komade nisu režirali važni redatelji, Gavranove predstave nisu igrale u velikim teatrima… Ili, možda, jesu, ali nas je Miro Gavran propustio o tome obavijestiti. No, ovaj dio priče važan je zato što se preko kazališta i kazališnih izvedbi, ili na samoj kazališnoj pozornici, pokušava stvoriti magla u kojoj će najednom biti moguće i vjerojatno to da Miro Gavran bude – "najprevođeniji hrvatski književnik". Kažete li im da je to laž, reći će vam da ne misle na romane, nego na kazališne komade. Upitate li ih gdje su ti komadi objavljeni, reći će vam da nisu objavljeni, nego su odigrani…
‘zapaženi hrvatski pisci‘ po mjeri hazu
Hrvatska akademija nauka i umjetnosti, objavljujući na svojim stranicama da je Miro Gavran u "međunarodnim razmjerima" jedan od "najzapaženijih hrvatskih pisaca zadnjeg desetljeća", zapravo objavljuje što su za nju, za HAZU, ti međunarodni razmjeri, dokle oni sežu, odakle dokle se prostiru.
Ali postoji nešto od toga mnogo važnije. Članovi Razreda za književnost HAZU odabiru se tako što oni koji u tom razredu već jesu odabiru svoje nove kolege, koje zatim cjelokupno članstvo akademije potvrđuje. Kada HAZU kaže da je Miro Gavran jedan od "najzapaženijih hrvatskih pisaca zadnjeg desetljeća", to samo može da znači da su preostali najzapaženiji već u Akademiji. A da oni koji su možda stvarno zapaženi u svijetu, a državljani su RH, nisu i hrvatski pisci. Drukčije se Gavranov životopis na stanicama HAZU ne može objasniti. Niti se drukčije može objasniti što su Dubravka Ugrešić, Slavenka Drakulić, Predrag Matvejević, pa i pokojni građanin Krleža, toj književnosti u kojoj je Miro Gavran "najprevođeniji hrvatski književnik", piše Miljenko Jergović.
Kompletan tekst Miljenka Jergovića možete pročitati OVDJE.
