Ima priča da su u nekom samostanu fratri voljeli obilato ručak zalijevati vinom. Kako je svakim danom pijančevanje bilo sve veće, a vina sve manje, gvardijan odluči da je s time dosta te zaprijeti da će strogo kazniti svakoga tko ubuduće iti spomene riječ vino. Izdržaše fratri junački bez kapljice dva ručka, al’ već treći dan iz potmule tišine jedan se odvaži i progovori: “Ma nema ručka do Njega, i nema Njega bez Njega, za ime i na slavu Boga, donesite ga za stol!”.
Na ovu priču pomalo podsjećaju izbori za hrvatski parlament godine Gospodnje 2024. Njegovo se ime ne spominje, a on je sveprisutan? Ako svi vidimo i čujemo Sveprisutnog, a po nalogu vrhovne vlasti i zajedno s njom se moramo praviti da ga nema, jesmo li trenutno svi mimikričari u ovoj izbornoj predstavi?...