Masovno okupljanje u Beogradu, koje se redovito događa petkom nakon stravičnih masovnih ubojstava u Srbiji, pokazalo je što građani misle o radu aktualne vlasti Aleksandra Vučića. Ma koliko se ta vlast i njeni mediji trudili ismijavati broj okupljenih ili organizirati protuprosvjede.
Što jučerašnje okupljanje u Beogradu znači za Srbiju u komentaru u Vremenu objasnio je Filip Švarm. Njegov komentar prenosimo u cijelosti:
Koliko nas je bilo 19. svibnja 2023? Neki kažu – nikad toliko od Petog listopada 2000. Drugi tvrde – i više nego tada, možda najviše ikada. Zapravo, nije ni važno: Beograd je svjedok vjerojatno najdostojanstvenijeg okupljanja građana u svojoj povijesti. A da sve bude još impresivnije, dan ranije se praktično nije znalo vrijeme okupljanja niti – pred sam početak protestne šetnje – je li cilj ponovna blokada Gazele ili nešto drugo.
Opet, nije bilo bitno. Narod je izišao na ulicu zbog moralnog imperativa, osobnog i kolektivnog. Nitko ništa slično ne pamti, nitko ništa nije trebao objašnjavati: staro i mlado koračalo je u ogromnoj, višekilometarskoj koloni osjećajući iz trbuha da se horor legitimiziranog govora mržnje, agresije i nasilja mora konačno okončati. Svojom dirljivom ozbiljnošću i dostojanstvom, svi ti ljudi su pokazali kako izgleda alternativa bahatom, bezdušnom i neodgovornom režimu koji isisava svaki atom normalnosti i suvislosti, piše Filip Švarm za Vreme.
Mogu vlast i njeni mediji pričati što god hoće, mogu lagati koliko hoće, ali okupljanje 19. svibnja u svojoj biti nije bilo političko, već ponajprije civilizacijsko. Tu nisu zabilježeni mrki pogledi, a kamoli incidenti. Atmosferu tolerancije, zdravog razuma i disanja slobodnim plućima, pokušale su omesti fašističke grupice na sisi Službi – isključivo bi napadali žene i brzo bili otjerani. Inače, na njihove verbalne provokacije nitko nije obratio pažnju.
pogubljeni vučićev režim
Ako je Aleksandar Vučić planirao na svom mitingu zakazanom za 26. svibnja pokazati snagu na ulici, unaprijed je izgubio. Ma koliko mobilizirao ljudi i autobusa, ma koliko podijelio dnevnica i sendviča, to neće biti ništa drugo izuzev usiljene i otužne farse. Nikad nije isti, niti može biti, moral ljudi koji slobodno zastupaju ono što misle i osjećaju i moral ucijenjene, zastrašene i podmićene partijske gomile. Narod to prepoznaje i vrednuje. A koliko se naprednjacima srozala energija i samopouzdanje, svatko može uvidjeti ako usporedi njihov skup u Pančevu i onaj građana Beograda, održanih istog dana u isto vrijeme.
Za najveću krizu svoje vlasti u prvom redu je zaslužan sam Vučić. Zajedno s ekipom, svakim istupom od tragedija 3. i 4. svibnja izvodi na ulicu tisuće novih građana. O aktualnoj pogubljenosti režima svjedoče barem dvije činjenice. Prva: kao pravi preplašeni autoritarac, Vučić masovna okupljanja građana proglašava za rabotu zapadnih tajnih službi i zaziva one "bratske s istoka"; trtareći zapravo od neke nove forme Petog oktobra, kanda se poistovjećuje s Putinom obećavajući da u Beogradu neće biti Majdana kao u Kijevu.
I druga činjenica: ozbiljnu osobnu nesigurnost šef države demonstrira istovremeno vrijeđajući opoziciju i nudeći joj pregovore. Možda računa da bi neke od tih stranaka – generalno uzajamno nepovjerljivih – mogle prihvatiti kozmetičke mrvice, a on izbjeći temeljne ustupke. No, ima li majčinog sina koji u ovome trenutku išta može vjerovati Vučiću, kako u zemlji, tako i izvan nje? I za to je sam zalužan.
Dakle, što nas čeka? Ishitrene, nepripremljene akcije na nervnoj bazi neće i ne mogu ništa odlučiti. Ono što i te kako može jesu dostojanstvo, nenasilan otpor, ustrajnost i odlučnost građana. Baš onako kao 19. svibnja 2023., piše Filip Švarm za Vreme.
