– Sinko moj, što to danas naši ljudi sade po njivama – pita vremešna Hercegovka svoga unuka.
– Smilje bako. To je danas na cijeni – odgovara.
– A gonja li zato pulicija? – znatiželjna je starica.
– Nije. Još te država potiče da to sadiš.
– Đava ti to onda odnijo kada te milicija ne vata. Nema od toga ništa – odmahnula je rukom starica ponukana stoljetnom uhodanom praksom sadnje, krijumčarenjem i nedopustivom trgovinom duhanom. Odnosno onim “mirisom” nekada mučne pečalbe, te vječite utrke sa žandarima, financima, milicionarima i današnjim carinicima.
Suvim zlatom, kako su tu nekada spasonosnu biljku, nazivali Hercegovci čija je lisna masa prehranila i školovala brojne generacije. Što legalno, što ilegalno njegova proizvodnja u tom svojevrsnom duhanskom el...