Brojni radnici s ovih prostora odlaze raditi u inozemstvo, ali mnogi od njih se vrate, bilo zato što su se zaželjeli domovine, bilo zato što nisu uspjeli u poslu.
Među takvima nije i Srđan, koji koji je prije dvije i pol godine došao u Ameriku. I uspio.
- Napravio sam dobar posao, ne mogu se požaliti - kaže Srđan, koji je u Kaliforniji pokrenuo posao od kojeg dobro živi s tri radna dana tjedno, a dolari lijepo kapaju.
Srđan palačinke peče i puni po ovdašnjem ukusu, i to u prikolici koja mu je radno mjesto. Ima i novu poziciju, odličnu, vidljivu pri ulasku i izlasku. Prikolicu koju je naručio iz Kine kupci vole, kažu da je slatka, a on ju je otplatio u samo dva mjeseca jer mu dobro ide. Okitio ju je i lampicama, svijetli sa svih strana, piše Espreso.
Sve je to ispričao u kameru Draganu Rakonjcu.
- Ja kod sebe ne bih kupio palačinku, toliko je skupa. Prosječna s jagodom i bananom je 12 dolara, a najskuplja s Nutellom je 15 dolara... Ljudi mi daju po 20, dodaju i napojnicu, uvijek sam rasprodan... Meksikanci vole puno jesti i ne žale - kaže Srđan, koji sada ima i pomoćnicu, Meksikanku.
- Tri dana radim, četiri dana se odmaram i idem na plažu... Ali kad radim, radim cijeli dan, po 12 sati. Rano ujutro idem u kupovinu i najprije kod kuće pripremim smjesu, a onda od tri popodne idem na plac, u prikolicu... Kad navečer dođem kući, raspakiram se pa operem suđe... - kaže Srđan dodajući da mu je nova kineska prikolica otvorila mnoga vrata jer je baš ono što je želio, ima sve - hladnjak i zamrzivač za sladoled.
Morao se odreći svojih palačinki
- U tri mjeseca sam smršavio šest - sedam kilograma. Prekinuo sam sa svim šećerima, plakao sam kad ljudi kupuju i jedu moje palačinke, a ja ne smijem - kaže Srđan.
Mnogi od njegovih kupaca ne znaju čitati i pisati engleski, pa je Srđan izvjesio fotografije i cijene pa kupci naručuju prema fotografijama: Daj ovo, daj ono...
Kod njega se u redu čeka i pola sata. Dogodi se da sve proda, pa oni koji čekaju počnu plakati, kaže Srađan i dodaje da je sredio sve papire, ne radi ništa na crno, uredno plaća porez na sebe i radnicu.
Srđan nije krio koliko zarađuje, pa je objasnio da za jako dobru večer proda 80-90 palačinki, a to je 1.000-1.1000 dolara za oko pet sati rada. Kad je došao u SAD, dvoumio se između roštilja i palačinki, ali se ipak odlučio za palačinke jer ih djeca vole i jeftinije su.
- Za palačinke ne moram platiti porez jer to nije obrok nego samo desert. Posao nije prljav, ne treba mi ni vatrogasna dozvola jer nema vatre. Time sam izbjegao brojne troškove, objašnjava Srđan i dodaje da je time lišen mnogih troškova.
Dajem i puno darova, posebno za djecu, jer je usmena predaja najbolja reklama u Americi, zaključue Srđan, piše Espreso.
On je ostvario svoj američki san. Do njega nije došao slučajno, nego pametnim odabirom posla kojim će se baviti i predanim radom od 12 sati, ali samo tri dana tjedno. Ostala četiri može se odmarati i uživati. Srđan, i to je Amerika.
