stdClass Object
(
[id] => 1348111
[title] => Ukrajina je uništena. One koji su na to upozoravali su zvali ‘proruskim propagandistima‘. Drugi su bili ‘proukrajinci‘
[alias] => ukrajina-je-unistena-one-koji-su-na-to-upozoravali-su-zvali-proruskim-propagandistima-drugi-su-bili-proukrajinci
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Nedavno preminuli Henry Kissinger, vjerojatno zadnji čovjek kojeg itko može optužiti da je tijekom svog stoljetnog života radio išta protivno interesima kolektivnog Zapada, 2014. godine je napisao: "Javna rasprava o Ukrajini je sva o sukobu. Ali znamo li kamo idemo? U svom životu vidio sam četiri rata započeta s velikim entuzijazmom i podrškom javnosti, ni za jednog nismo znali kako ga okončati, a iz tri smo se jednostrano povukli. Test politike je kako završava, a ne kako počinje.
Prečesto se ukrajinsko pitanje postavlja kao obračun: hoće li se Ukrajina pridružiti Istoku ili Zapadu. Ali ako Ukrajina želi preživjeti i napredovati, ona ne smije biti predstraža jedne strane protiv druge - trebala bi funkcionirati kao most između njih... Zapad mora shvatiti da za Rusiju Ukrajina nikada ne može biti samo strana država. Ruska povijest započela je u takozvanoj Kijevskoj Rusiji. Odatle se proširila ruska vjera. Ukrajina je stoljećima bila dio Rusije, a njihove su povijesti prije toga bile isprepletene."
Zbog toga, objasnio je, "Ukrajina se ne bi trebala pridružiti NATO-u".
Ovakvo mišljenje je, u stvari, bilo samorazumljivo među sposobnim strateškim misliocima i diplomatima. Tako je George Kennan, glavni arhitekt američke hladnoratovske taktike, 1998. ukazao na to da je širenje NATO-a "bezrazložna" "tragična pogreška" i "početak novog hladnog rata", zbog koje će se "osnivači SAD-a okretati u grobu" i što će izazvati "lošu reakciju Rusije", koja je "naprednija demokracija" nego zemlje koje NATO brani.
Jack Matlock, zadnji američki veleposlanik u SSSR-u, upozorio je da je širenje NATO-a "najveća strateška pogreška, (što potiče) lanac događaja koji bi mogao proizvesti najozbiljniju prijetnju sigurnosti", dok je John Mearsheimer, vjerojatno vodeći geopolitički znanstvenik današnjice u SAD-u, 2015. rekao: "Zapad vodi Ukrajinu niz stazu samozavaravanja i rezultat je da će Ukrajina doživjeti uništenje... Ono što radimo zapravo je poticanje tog ishoda."
Ovakvi glasovi su, od 24. veljače 2022., rutinski nazivani "proruski propagandisti", "apologeti Kremlja" i "Putinovi plaćenici".
Istovremeno, zapadni lideri su, uz poštapalicu o "neisprovociranoj invaziji", u propagandni repertoar uvrstili i zastrašujuću ideju o tome kako je ruski predsjednik "novi Hitler" koji mrzi slobodu i namjerava pokoriti čitavu Europu, ako ne i svijet. Nisu spominjali da se Vladimir Putin još 2000. htio priključiti NATO-u, niti da je 2010. predložio "stvaranje skladne ekonomske zajednice od Lisabona do Vladivostoka". Da ga nisu odbili, svijet bi danas vjerojatno izgledao nešto drugačije.
"Imamo poruku za NATO: prestanimo biti neprijatelji, hajdemo živjeti u harmoniji. Idemo u dijalog, u mir. Stalno se radi pritisak na nas. Koji je cilj? Cilj je napraviti Rusiju ranjivom i od nje napraviti alat za postizanje njihovih ciljeva. To je to, svi su sredstvo. A oni koji se ne slažu, koji ne žele biti oruđe, protiv njih se uvode sankcije, ekonomske restrikcije... To nije prošlo što se tiče Rusije i nikad neće. Rusija ne izaziva zapadne elite. Rusija traži samo svoje pravo da se razvija. Rusija ne želi napraviti bipolarni svijet, ne želi vladati svijetom", pomirljivo je poručio Putin u listopadu 2022.
U drugu ruku, onaj tko otvoreno komunicira da želi (o)vladati svijetom je NATO savez, sa svojom "politikom otvorenih vrata" i beskompromisnim širenjem svog vojnog djelovanja. Ovakva politika ga je 2004. - primanjem Latvije i Estonije - dovela na samu granicu glavnog neprijatelja. Naime, u osnivačkom aktu NATO-a stoji da je "primarni cilj stvoriti pakt za suprotstavljanje Sovjetskom Savezu"; državi čija je Rusija pravna sljedbenica.
Četiri godine kasnije, NATO je najavio da uskoro stiže u Ukrajinu. To bi, između ostalog, značilo da će najveća sigurnosna prijetnja za Moskvu preuzeti njenu glavnu pomorsku bazu na Crnom moru, Sevastopolj, i time potpuno anestezirati ruski manevarski prostor na tom području. To je bio i glavni razlog anektiranja Krima 2014. (što je tamošnje javno mnijenje svesrdno podržavalo).
Iste godine je u Ukrajini počeo građanski rat, koji je trajao sve do početka ruske "specijalne vojne operacije" prošle godine. Njen cilj je, prema Putinu, "zaštititi ljude koji su osam godina bili izloženi zlostavljanju i genocidu od strane kijevskog režima", zbog čega će ruske snage provesti "denacifikaciju i demilitarizaciju". Dakle, svrha SVO-a je ishođenje mira i autonomije za Donbas te utvrđivanje Ukrajine kao vojno-neutralnog aktera. Što je, uostalom, trebalo svima biti jasno već početkom aktualnog sukoba, u ožujku 2022.
"Predstavnici Kijeva izrazili su prilično pozitivan odgovor na naše prijedloge... Ali mirno rješenje očito nije odgovaralo Zapadu, zbog čega je, nakon određenih dogovorenih kompromisa, Kijevu naređeno uništiti sve te sporazume", izvijestio je tada ruski predsjednik (ne)zainteresiranu javnost.
---
---
Nažalost, većinu su iz zimskog sna o "Putleru" tek probudile nedavne riječi Davida Arahamije, glavnog ukrajinskog diplomata na spomenutim pregovorima. On je, naime, priznao da su Rusi "bili spremni okončati rat" pod uvjetom da Kijev "pristane na neutralnost te se obveže da se neće pridružiti NATO-u". Za Moskvu, dodao je, to je bila "ključna točka" i "najveća stvar za njih".
I sam Volodimir Zelenski je u to vrijeme pozitivno govorio o prijedlogu sigurnosnih garancija koji je njegova delegacija iznijela. "Neutralnost i nenuklearni status naše države, spremni smo to učiniti... To je najvažnija točka... oni (Rusija) su započeli rat zbog toga", objasnio je ukrajinski predsjednik. Istovremeno je rekao da se "ohladio" po pitanju NATO-a, pošto savez "ionako nije spreman prihvatiti Ukrajinu", a on nije želio voditi "zemlju koja moli nešto na koljenima".
Međutim, njegovi zapadni "partneri" su ga prisilili upravo na to.
Neposredno prije pregovora, čelnici NATO-a okupili su se na summitu u Bruxellesu. Na sastanku je, izvijestio je NY Times, "postojala iznenađujuća upornost oko suočavanja s Putinom". "Zapadni dužnosnici odbijaju ukrajinski prijedlog o obećanju uzajamne obrane u stilu NATO-a", dojavio je istovremeno Wall Street Journal, dodavši da iako su "zapadni podupiratelji Ukrajine obećali poštivati odluke Kijeva u bilo kojem dogovoru o okončanju rata s Rusijom... postoje ograničenja koliko će kompromisa neki u NATO-u podržati kako bi se postigao mir".
To je stvorilo ono što je Post opisao kao "neugodnu stvarnost: za neke u NATO-u, bolje je da se Ukrajinci nastave boriti i ginu nego postići mir koji dolazi prerano ili uz previsoku cijenu za Kijev i ostatak Europe".
Konačno, odluka NATO-a se svela na to da je bivši britanski premijer Boris Johnson u travnju 2022. sletio u Kijev i kazao Zelenskom da je "Putin ratni zločinac kojeg treba pritiskati, a ne pregovarati s njim". Dodao je da, i ako je Kijev spreman potpisati neke sporazume s Putinom, NATO saveznici to nisu.
---
---
Svakako je interesantno još jedno Arahamijino svjedočenje o tome da je jedan od uspjeha ovih pregovora bio taj da su Rusi "otišli" povlačenjem iz predgrađa Kijeva. Ovo je prva javna ukrajinska potvrda onoga što je Moskva već iznijela - da je povukla svoje snage u ožujku 2022. kao znak diplomatske dobre volje. Ovaj potez Rusije, istaknuo je tada Reuters, bio je "najopipljiviji znak napretka prema mirovnom sporazumu dosad".
Oleksij Arestovič, bivši savjetnik Zelenskog i član pregovaračke skupine, potvrdio je Arahamijine tvrdnje, kazavši da su spomenute mirovne inicijative "bile jako dobre". "Mi smo činili ustupke, ali je količina njihovih bila veća. Ovo se više nikada neće dogoditi, gurat će sve više i više", rekao je, uz napomenu da su Rusi "pristali i na političke rasprave o Krimu".
Da NATO nije intervenirao, sugerira Arestovič, "sada bi vjerojatno 200-300 tisuća bilo živo, a pola Ukrajine ne bi bilo uništeno i minirano".
"Biti na strani Ukrajine je moralan i ispravan čin. Ne biti uz Ukrajinu znači biti uz Kremlj i s njegovim ortacima, biti protiv svih demokratskih načela", samouvjereno je grmio u listopadu 2022. jedan od NATO lidera, hrvatski premijer Andrej Plenković. Slično je zračio i nakon što je Sabor odbio obuku ukrajinskih trupa u Hrvatskoj, poručivši da oni koji su glasali protiv "ne razlikuju bijelo od crnoga, dan od noći, dobro od zla". "U ovom konkretnom slučaju vidjeli smo manifestaciju politiziranja, rekao bih provincijalizma, potpune neupućenosti u ključne globalne, sigurnosne i političke teme", pojasnio je premijer.
---
Anp - Jonas Roosens/Anp Via Afp
---
Na istoj "proukrajinskoj" liniji je bio i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, izjavivši kako su oni koji su bili protiv "kukavice" koji su "pokazali politički amaterizam" te će "na njima ostati povijesna ljaga i neka s njom žive". A mjesec dana nakon toga Europski parlament glasao je o prijedlogu amandmana koji poziva na "hitne, intenzivne i održive diplomatske napore za okončanje rata u Ukrajini te okončanje patnje ukrajinskog naroda". Od ukupno 630 zastupnika, više od 470 njih je odbilo podržati mirovno rješenje. Među njima su bili i svi hrvatski parlamentarci; osim Ivana Vilibora Sinčića.
"Iscrpljene ukrajinske snage strahuju da ne mogu dobiti ruski ‘rat iscrpljivanja‘", stoji u nedavnom naslovu Telegrapha. "Tuku nas sa svih stana, sa svim što imaju. Sjediš u rupi i moliš se 35 puta dnevno, pola dana, i bojiš se da svaki udar neće biti zadnji", ispričao je jedan vojnik. Ukrajinski zapovjednik na bojišnici Avdivka je pak opisao da vojnici ne mogu napustiti zaklon jer ih odmah gađaju dronom ili granatom, ne spavaju po pet dana i nuždu obavljaju u vrećice. Požalio se i da mu pojačanja više ne dolaze, iako mu je rečeno da hoće.
Prema riječima zamjenice čelnika Odbora Vrhovne rade za nacionalnu sigurnost i obranu Marjane Bezugle, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine Valerij Zalužni je kao ratni plan za 2024. istaknuo jednu jedinu stvar: da treba regrutirati najmanje 20 tisuća građana mjesečno. Da će to biti nemoguća misija potvrđuje i izvješće načelnika Vojne uprave Sumija, koji kaže da su uspjeli unovačiti svega osam posto od zacrtane kvote. Također, prema Eurostatu, ukupno 650.000 vojno spremnih muškaraca otišlo je iz Ukrajine u europske zemlje u zadnja 22 mjeseca, dok po Arestoviču njih 4,5 milijuna izbjegava ovu borbu za širenje NATO-a.
---
---
Ipak, pošto se kijevski režim mora nekako snaći, na bojišnicu se šalje "sve i svašta". Tako je trenutna prosječna dob ukrajinskog vojnika 43 godine, a zastupnik Roman Kostenko je potvrdio da se "oni s ograničenom sposobnošću šalju da jurišaju na neprijateljske položaje". Također, sve više žena ide na front, pa ih je sad oko pet tisuća u rovovima. Također se mogu vidjeti snimke prisezanja golobradih novaka, od kojih neki izgledaju upitno punoljetni.
---
---
Ni oni Ukrajinci koji nisu na fronti ne proživljavaju baš najbolje dane. Pogotovo nakon što im je Zelenski u studenom obznanio da će bez pomoći Zapada morati odlučiti hoće li im ukinuti socijalna davanja ili nastaviti financirati vojsku. Doduše, iscrpe li se sredstva za rat, neki će tamošnji građani svakako biti sretni. Pogotovo oni koji već neko vrijeme prosvjeduju za demobilizaciju vojnika koji su preko 18 mjeseci u službi.
A osim što su skoro potrošili ljudstvo, Ukrajina ne stoji baš najbolje ni s municijom. Tako je jedan vojnik iz 56. brigada, koja djeluje s minobacačem od 120 mm, rekao da troše oko "dvije-tri granate dnevno". Zbog tog manjka je sada Zalužni zamolio Amerikance da mu pošalju "17 milijuna granata". To je zaprepastilo američkog ministra obrane Lloyda Austina, koji je prokomentirao da "toliko granata ne biste mogli skupiti na cijelom svijetu". Ovome je pak doskočio ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kulebakazavši da "ako ih SAD ne opskrbi oružjem, spremni su boriti se lopatama". Naravno, ne on nego vojnici.
---
---
Pentagon je izračunao da su za ispunjavanje zadaće oslobođenja cijelog teritorija Ukrajine trenutno potrebne snage i sredstva u vrijednosti od 350-400 milijardi dolara. To se, nažalost, neće dogoditi. "Jednostavno nemamo čarobni ćup pun novca koji smo sakrili negdje u kutu i iz njega možemo uzeti novac za Ukrajinu", dočarao je savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan. Glasnogovornik State Departmenta je pak pojasnio da je "oko 97 posto resursa (za Ukrajinu) iscrpljeno".
Europa stoji još i gore nego SAD. Zalihe Velike Britanije su toliko ispražnjene da je vojska za slanje Ukrajini razmatrala raketne bacače iz muzeja. Francuska ima manje od 90 komada teškog topničkog oružja, što je jednako onome što Rusija troši u mjesec dana. Njemačka ima dovoljno municije za dva dana borbe. Po tome ispada da se Putin, ako hoće, do Božića može prošetati do Lisabona.
---
---
Očajem odjekuju i po ovom pitanju dosad uvijek pozitivni zapadni mediji. "Prvi put otkako je Vladimir Putin napao Ukrajinu, čini se da bi mogao pobijediti", skrušeno stoji na naslovnici Economista. Foreign affairs pak kuka da su "ratni ciljevi Kijeva... nedostižni" što "otkriva neugodnu istinu: da su Ukrajina i Zapad na neodrživoj putanji". A Washington Post, uz naslov "Vrijeme je da prekinemo s magičnim razmišljanjem o porazu Rusije" priznaje da je "pobjeda za Ukrajinu puno manje vjerojatna od godina rata i razaranja".
Richard Haas, predsjednik američkog Vijeća za vanjske odnose proteklih 10 godina, kaže: "Čak i ako damo sve što trebamo Ukrajini, to neće dovesti do uspjeha... SAD treba imati vrlo izravne razgovore s Ukrajinom o smanjenju njihovog naglaska na oslobađanje zemlje, a više na držanje onoga što imaju." George Beebe, koji je proveo više od dva desetljeća kao vladin obavještajni analitičar, diplomat i politički savjetnik, uključujući i poziciju direktora CIA-ine analize Rusije, tumači da "oni koji vjeruju da je ovaj rat zašao u dugotrajnu pat poziciju griješe". Naime, on vjeruje da će trenutna dinamika sukoba završiti "konačnim kolapsom ili kapitulacijom Ukrajine".
Bivši potpukovnik američke vojske Daniel Davis također sugerira da na ukrajinskoj bojišnici ne postoji "zastoj", već "vrijeme radi protiv Ukrajine". On smatra da Zapad više nema sredstava za "razinu koja je (Kijevu) potrebna da nadoknadi sve svoje (ljudske) gubitke", kao ni da "neće imati municije za nastaviti održavati pat poziciju". "Sljedeće godine, a vjerojatno i ove zime, ne mislim da je nerazumno očekivati da će ukrajinska vojska, u nekom trenutku, zapravo pokleknuti", upozorio je Davis.
---
---
Doduše, postoje i neki za koje je trenutačna situacija, u stvari, "velika pobjeda za Ukrajinu". "Prošle godine Ukrajina je dobila bitke za Kijev, Harkov i Herson. Ove godine nastavljaju nanositi velike gubitke Rusiji. Ukrajina je povratila 50 posto teritorija koje je Rusija otela. Prevladala je kao suverena, neovisna nacija... Ukrajina se nastavlja hrabro boriti. Nastavljamo ih podržavati", izgovorio je glavni čovjek NATO-a Jens Stoltenberg.
Jasno, Ukrajina nije "obranila Kijev" već su se Rusi dobrovoljno povukli preko Dnjepra, čime je "50 posto teritorija vraćeno". Od 24. veljače 2022. je Rusija zauzela oko 10 posto ukrajinskog teritorija.
Ovaj glavni planer vojske Zapada je još ove godine rekao: "Nitko ne zna kako će rat završiti. Vjerojatno dogovorom, kao i većina. Ali ono što znamo je da... da bi Ukrajina bila neovisna i demokratska, moramo je podržati. Oružje je put ka miru." Zato, "moramo puno platiti kako bi zaustavili Rusiju, ali mi bar plaćamo u novcima, a Ukrajinci u životima". "Što više budemo podržavali Ukrajinu, rat će brže završiti", pojasnio je početkom prosinca, dodavši da bi "pobjeda Putina predstavljala opasnost za NATO saveznike".
Ničim utemeljenu tvrdnju da "Putin neće stati na Ukrajini" još uvijek ponavlja i predsjednik Zelenski. "Borimo se s drugom najboljom vojskom na svijetu... Ako otpor ne uspije zbog nedostatka pomoći... Rusija će najvjerojatnije napasti zemlje NATO-a. A onda će se američka djeca boriti", prognozirao je čovjek koji je prije godinu dana kazao da "Ukrajina razbija takozvanu drugu vojsku svijeta i od sada će Rusija biti samo pijun". Zelenski trenutno uživa povjerenje 32 posto naroda.
---
---
Isto repetira i Joe Biden: "(Putin) je jasno rekao da će ići dalje. Ako nastavi i napadne NATO saveznika... onda ćemo imati nešto što ne tražimo i nemamo danas: američke trupe koje se bore protiv ruskih... Ne smijemo mu dozvoliti da pobijedi. To je u našem nacionalnom interesu." Biden je ovog ljeta izvijestio da je "Putin već izgubio rat", na što mu je Rus odgovorio: "Ako je Rusija izgubila... Biden može sjesti, jesti palačinke i posjetiti nas na čajanci."
A da smo zaista došli nadomak "posljednjeg Ukrajinca" potvrđuje i autor te izjave, senator Lindsay Graham. Naime, nakon što je, prije svega pola godine, likovao da je ubijanje Rusa "najbolji novac koji je Washington ikada potrošio", Graham više ne vidi prostor za investicije. "Neću glasati ni za kakvu pomoć dok ne osiguramo našu granicu. Neću pomoći Ukrajini dok ne pomognemo sami sebi", zaključio je suradnju s Kijevom čovjek koji ju je u tom gradu 2014. otpočeo obraćanjem ukrajinskoj vojsci: "Vaša borba je naša borba!... Vratit ćemo se u Washington i pogurati slučaj protiv Rusije."
---
---
U spomenutom Kissingerovom tekstu, autor ističe da "za Zapad demonizacija Vladimira Putina nije politika; to je alibi za nepostojanje politike". Međutim, to i nije baš tako jer - Zapad svoju politiku ima. Recimo, baš ju je nedavno lijepo opisao senator Tim Scott, objasnivši da "vitalni interes Amerike u Ukrajini" nije u obrani te zemlje, već u "stvarnom degradiranju ruske vojske". A po njemu je rezultat tih težnji - uspjeh! "Bili smo vrlo učinkoviti koristeći naše resurse i naše oružje te nevjerojatno visoku cijenu ukrajinske krvi kako bismo postigli taj cilj", pohvalio je proukrajinski tabor Scott.
Jer, ako je itko doprinio današnjem stanju Ukrajine, onda su to svakako - "proukrajinci".
TOPSHOT - A Ukrainian soldier looks out from a tank as he holds his position near to the town of Bakhmut, Donetsk region, on December 13, 2023, amid the Russian invasion of Ukraine. (Photo by Anatolii STEPANOV\/AFP)<\/p>","
TOPSHOT - A Ukrainian soldier looks out from a tank as he holds his position near to the town of Bakhmut, Donetsk region, on December 13, 2023, amid the Russian invasion of Ukraine. (Photo by Anatolii STEPANOV/AFP)
Two roses are lying on a grave at the Lychakiv Cemetery during a ceremony in remembrance of the heroes who perished in the fight for a free and independent Ukraine on the Day of the Armed Forces of Ukraine, in Lviv, Ukraine, on December 6, 2023. NO USE RUSSIA. NO USE BELARUS. (Photo by Ukrinform/NurPhoto) (Photo by Anastasia Smolienko/NurPhoto/NurPhoto via AFP)
Anastasia Smolienko/Nurphoto Via Afp
)
[3] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/12/11/26204720.jpg
[title] => Anp - Jonas Roosens/Anp Via Afp
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Nedavno preminuli Henry Kissinger, vjerojatno zadnji čovjek kojeg itko može optužiti da je tijekom svog stoljetnog života radio išta protivno interesima kolektivnog Zapada, 2014. godine je napisao: "Javna rasprava o Ukrajini je sva o sukobu. Ali znamo li kamo idemo? U svom životu vidio sam četiri rata započeta s velikim entuzijazmom i podrškom javnosti, ni za jednog nismo znali kako ga okončati, a iz tri smo se jednostrano povukli. Test politike je kako završava, a ne kako počinje.
Prečesto se ukrajinsko pitanje postavlja kao obračun: hoće li se Ukrajina pridružiti Istoku ili Zapadu. Ali ako Ukrajina želi preživjeti i napredovati, ona ne smije biti predstraža jedne strane protiv druge - trebala bi funkcionirati kao most između njih... Zapad mora shvatiti da za Rusiju Ukrajina nikada ne može biti samo strana država. Ruska povijest započela je u takozvanoj Kijevskoj Rusiji. Odatle se proširila ruska vjera. Ukrajina je stoljećima bila dio Rusije, a njihove su povijesti prije toga bile isprepletene."
Zbog toga, objasnio je, "Ukrajina se ne bi trebala pridružiti NATO-u".
Ovakvo mišljenje je, u stvari, bilo samorazumljivo među sposobnim strateškim misliocima i diplomatima. Tako je George Kennan, glavni arhitekt američke hladnoratovske taktike, 1998. ukazao na to da je širenje NATO-a "bezrazložna" "tragična pogreška" i "početak novog hladnog rata", zbog koje će se "osnivači SAD-a okretati u grobu" i što će izazvati "lošu reakciju Rusije", koja je "naprednija demokracija" nego zemlje koje NATO brani.
Jack Matlock, zadnji američki veleposlanik u SSSR-u, upozorio je da je širenje NATO-a "najveća strateška pogreška, (što potiče) lanac događaja koji bi mogao proizvesti najozbiljniju prijetnju sigurnosti", dok je John Mearsheimer, vjerojatno vodeći geopolitički znanstvenik današnjice u SAD-u, 2015. rekao: "Zapad vodi Ukrajinu niz stazu samozavaravanja i rezultat je da će Ukrajina doživjeti uništenje... Ono što radimo zapravo je poticanje tog ishoda."
Ovakvi glasovi su, od 24. veljače 2022., rutinski nazivani "proruski propagandisti", "apologeti Kremlja" i "Putinovi plaćenici".
Istovremeno, zapadni lideri su, uz poštapalicu o "neisprovociranoj invaziji", u propagandni repertoar uvrstili i zastrašujuću ideju o tome kako je ruski predsjednik "novi Hitler" koji mrzi slobodu i namjerava pokoriti čitavu Europu, ako ne i svijet. Nisu spominjali da se Vladimir Putin još 2000. htio priključiti NATO-u, niti da je 2010. predložio "stvaranje skladne ekonomske zajednice od Lisabona do Vladivostoka". Da ga nisu odbili, svijet bi danas vjerojatno izgledao nešto drugačije.
"Imamo poruku za NATO: prestanimo biti neprijatelji, hajdemo živjeti u harmoniji. Idemo u dijalog, u mir. Stalno se radi pritisak na nas. Koji je cilj? Cilj je napraviti Rusiju ranjivom i od nje napraviti alat za postizanje njihovih ciljeva. To je to, svi su sredstvo. A oni koji se ne slažu, koji ne žele biti oruđe, protiv njih se uvode sankcije, ekonomske restrikcije... To nije prošlo što se tiče Rusije i nikad neće. Rusija ne izaziva zapadne elite. Rusija traži samo svoje pravo da se razvija. Rusija ne želi napraviti bipolarni svijet, ne želi vladati svijetom", pomirljivo je poručio Putin u listopadu 2022.
U drugu ruku, onaj tko otvoreno komunicira da želi (o)vladati svijetom je NATO savez, sa svojom "politikom otvorenih vrata" i beskompromisnim širenjem svog vojnog djelovanja. Ovakva politika ga je 2004. - primanjem Latvije i Estonije - dovela na samu granicu glavnog neprijatelja. Naime, u osnivačkom aktu NATO-a stoji da je "primarni cilj stvoriti pakt za suprotstavljanje Sovjetskom Savezu"; državi čija je Rusija pravna sljedbenica.
Četiri godine kasnije, NATO je najavio da uskoro stiže u Ukrajinu. To bi, između ostalog, značilo da će najveća sigurnosna prijetnja za Moskvu preuzeti njenu glavnu pomorsku bazu na Crnom moru, Sevastopolj, i time potpuno anestezirati ruski manevarski prostor na tom području. To je bio i glavni razlog anektiranja Krima 2014. (što je tamošnje javno mnijenje svesrdno podržavalo).
Iste godine je u Ukrajini počeo građanski rat, koji je trajao sve do početka ruske "specijalne vojne operacije" prošle godine. Njen cilj je, prema Putinu, "zaštititi ljude koji su osam godina bili izloženi zlostavljanju i genocidu od strane kijevskog režima", zbog čega će ruske snage provesti "denacifikaciju i demilitarizaciju". Dakle, svrha SVO-a je ishođenje mira i autonomije za Donbas te utvrđivanje Ukrajine kao vojno-neutralnog aktera. Što je, uostalom, trebalo svima biti jasno već početkom aktualnog sukoba, u ožujku 2022.
"Predstavnici Kijeva izrazili su prilično pozitivan odgovor na naše prijedloge... Ali mirno rješenje očito nije odgovaralo Zapadu, zbog čega je, nakon određenih dogovorenih kompromisa, Kijevu naređeno uništiti sve te sporazume", izvijestio je tada ruski predsjednik (ne)zainteresiranu javnost.
---
---
Nažalost, većinu su iz zimskog sna o "Putleru" tek probudile nedavne riječi Davida Arahamije, glavnog ukrajinskog diplomata na spomenutim pregovorima. On je, naime, priznao da su Rusi "bili spremni okončati rat" pod uvjetom da Kijev "pristane na neutralnost te se obveže da se neće pridružiti NATO-u". Za Moskvu, dodao je, to je bila "ključna točka" i "najveća stvar za njih".
I sam Volodimir Zelenski je u to vrijeme pozitivno govorio o prijedlogu sigurnosnih garancija koji je njegova delegacija iznijela. "Neutralnost i nenuklearni status naše države, spremni smo to učiniti... To je najvažnija točka... oni (Rusija) su započeli rat zbog toga", objasnio je ukrajinski predsjednik. Istovremeno je rekao da se "ohladio" po pitanju NATO-a, pošto savez "ionako nije spreman prihvatiti Ukrajinu", a on nije želio voditi "zemlju koja moli nešto na koljenima".
Međutim, njegovi zapadni "partneri" su ga prisilili upravo na to.
Neposredno prije pregovora, čelnici NATO-a okupili su se na summitu u Bruxellesu. Na sastanku je, izvijestio je NY Times, "postojala iznenađujuća upornost oko suočavanja s Putinom". "Zapadni dužnosnici odbijaju ukrajinski prijedlog o obećanju uzajamne obrane u stilu NATO-a", dojavio je istovremeno Wall Street Journal, dodavši da iako su "zapadni podupiratelji Ukrajine obećali poštivati odluke Kijeva u bilo kojem dogovoru o okončanju rata s Rusijom... postoje ograničenja koliko će kompromisa neki u NATO-u podržati kako bi se postigao mir".
To je stvorilo ono što je Post opisao kao "neugodnu stvarnost: za neke u NATO-u, bolje je da se Ukrajinci nastave boriti i ginu nego postići mir koji dolazi prerano ili uz previsoku cijenu za Kijev i ostatak Europe".
Konačno, odluka NATO-a se svela na to da je bivši britanski premijer Boris Johnson u travnju 2022. sletio u Kijev i kazao Zelenskom da je "Putin ratni zločinac kojeg treba pritiskati, a ne pregovarati s njim". Dodao je da, i ako je Kijev spreman potpisati neke sporazume s Putinom, NATO saveznici to nisu.
---
---
Svakako je interesantno još jedno Arahamijino svjedočenje o tome da je jedan od uspjeha ovih pregovora bio taj da su Rusi "otišli" povlačenjem iz predgrađa Kijeva. Ovo je prva javna ukrajinska potvrda onoga što je Moskva već iznijela - da je povukla svoje snage u ožujku 2022. kao znak diplomatske dobre volje. Ovaj potez Rusije, istaknuo je tada Reuters, bio je "najopipljiviji znak napretka prema mirovnom sporazumu dosad".
Oleksij Arestovič, bivši savjetnik Zelenskog i član pregovaračke skupine, potvrdio je Arahamijine tvrdnje, kazavši da su spomenute mirovne inicijative "bile jako dobre". "Mi smo činili ustupke, ali je količina njihovih bila veća. Ovo se više nikada neće dogoditi, gurat će sve više i više", rekao je, uz napomenu da su Rusi "pristali i na političke rasprave o Krimu".
Da NATO nije intervenirao, sugerira Arestovič, "sada bi vjerojatno 200-300 tisuća bilo živo, a pola Ukrajine ne bi bilo uništeno i minirano".
"Biti na strani Ukrajine je moralan i ispravan čin. Ne biti uz Ukrajinu znači biti uz Kremlj i s njegovim ortacima, biti protiv svih demokratskih načela", samouvjereno je grmio u listopadu 2022. jedan od NATO lidera, hrvatski premijer Andrej Plenković. Slično je zračio i nakon što je Sabor odbio obuku ukrajinskih trupa u Hrvatskoj, poručivši da oni koji su glasali protiv "ne razlikuju bijelo od crnoga, dan od noći, dobro od zla". "U ovom konkretnom slučaju vidjeli smo manifestaciju politiziranja, rekao bih provincijalizma, potpune neupućenosti u ključne globalne, sigurnosne i političke teme", pojasnio je premijer.
---
Anp - Jonas Roosens/Anp Via Afp
---
Na istoj "proukrajinskoj" liniji je bio i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, izjavivši kako su oni koji su bili protiv "kukavice" koji su "pokazali politički amaterizam" te će "na njima ostati povijesna ljaga i neka s njom žive". A mjesec dana nakon toga Europski parlament glasao je o prijedlogu amandmana koji poziva na "hitne, intenzivne i održive diplomatske napore za okončanje rata u Ukrajini te okončanje patnje ukrajinskog naroda". Od ukupno 630 zastupnika, više od 470 njih je odbilo podržati mirovno rješenje. Među njima su bili i svi hrvatski parlamentarci; osim Ivana Vilibora Sinčića.
"Iscrpljene ukrajinske snage strahuju da ne mogu dobiti ruski ‘rat iscrpljivanja‘", stoji u nedavnom naslovu Telegrapha. "Tuku nas sa svih stana, sa svim što imaju. Sjediš u rupi i moliš se 35 puta dnevno, pola dana, i bojiš se da svaki udar neće biti zadnji", ispričao je jedan vojnik. Ukrajinski zapovjednik na bojišnici Avdivka je pak opisao da vojnici ne mogu napustiti zaklon jer ih odmah gađaju dronom ili granatom, ne spavaju po pet dana i nuždu obavljaju u vrećice. Požalio se i da mu pojačanja više ne dolaze, iako mu je rečeno da hoće.
Prema riječima zamjenice čelnika Odbora Vrhovne rade za nacionalnu sigurnost i obranu Marjane Bezugle, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine Valerij Zalužni je kao ratni plan za 2024. istaknuo jednu jedinu stvar: da treba regrutirati najmanje 20 tisuća građana mjesečno. Da će to biti nemoguća misija potvrđuje i izvješće načelnika Vojne uprave Sumija, koji kaže da su uspjeli unovačiti svega osam posto od zacrtane kvote. Također, prema Eurostatu, ukupno 650.000 vojno spremnih muškaraca otišlo je iz Ukrajine u europske zemlje u zadnja 22 mjeseca, dok po Arestoviču njih 4,5 milijuna izbjegava ovu borbu za širenje NATO-a.
---
---
Ipak, pošto se kijevski režim mora nekako snaći, na bojišnicu se šalje "sve i svašta". Tako je trenutna prosječna dob ukrajinskog vojnika 43 godine, a zastupnik Roman Kostenko je potvrdio da se "oni s ograničenom sposobnošću šalju da jurišaju na neprijateljske položaje". Također, sve više žena ide na front, pa ih je sad oko pet tisuća u rovovima. Također se mogu vidjeti snimke prisezanja golobradih novaka, od kojih neki izgledaju upitno punoljetni.
---
---
Ni oni Ukrajinci koji nisu na fronti ne proživljavaju baš najbolje dane. Pogotovo nakon što im je Zelenski u studenom obznanio da će bez pomoći Zapada morati odlučiti hoće li im ukinuti socijalna davanja ili nastaviti financirati vojsku. Doduše, iscrpe li se sredstva za rat, neki će tamošnji građani svakako biti sretni. Pogotovo oni koji već neko vrijeme prosvjeduju za demobilizaciju vojnika koji su preko 18 mjeseci u službi.
A osim što su skoro potrošili ljudstvo, Ukrajina ne stoji baš najbolje ni s municijom. Tako je jedan vojnik iz 56. brigada, koja djeluje s minobacačem od 120 mm, rekao da troše oko "dvije-tri granate dnevno". Zbog tog manjka je sada Zalužni zamolio Amerikance da mu pošalju "17 milijuna granata". To je zaprepastilo američkog ministra obrane Lloyda Austina, koji je prokomentirao da "toliko granata ne biste mogli skupiti na cijelom svijetu". Ovome je pak doskočio ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kulebakazavši da "ako ih SAD ne opskrbi oružjem, spremni su boriti se lopatama". Naravno, ne on nego vojnici.
---
---
Pentagon je izračunao da su za ispunjavanje zadaće oslobođenja cijelog teritorija Ukrajine trenutno potrebne snage i sredstva u vrijednosti od 350-400 milijardi dolara. To se, nažalost, neće dogoditi. "Jednostavno nemamo čarobni ćup pun novca koji smo sakrili negdje u kutu i iz njega možemo uzeti novac za Ukrajinu", dočarao je savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan. Glasnogovornik State Departmenta je pak pojasnio da je "oko 97 posto resursa (za Ukrajinu) iscrpljeno".
Europa stoji još i gore nego SAD. Zalihe Velike Britanije su toliko ispražnjene da je vojska za slanje Ukrajini razmatrala raketne bacače iz muzeja. Francuska ima manje od 90 komada teškog topničkog oružja, što je jednako onome što Rusija troši u mjesec dana. Njemačka ima dovoljno municije za dva dana borbe. Po tome ispada da se Putin, ako hoće, do Božića može prošetati do Lisabona.
---
---
Očajem odjekuju i po ovom pitanju dosad uvijek pozitivni zapadni mediji. "Prvi put otkako je Vladimir Putin napao Ukrajinu, čini se da bi mogao pobijediti", skrušeno stoji na naslovnici Economista. Foreign affairs pak kuka da su "ratni ciljevi Kijeva... nedostižni" što "otkriva neugodnu istinu: da su Ukrajina i Zapad na neodrživoj putanji". A Washington Post, uz naslov "Vrijeme je da prekinemo s magičnim razmišljanjem o porazu Rusije" priznaje da je "pobjeda za Ukrajinu puno manje vjerojatna od godina rata i razaranja".
Richard Haas, predsjednik američkog Vijeća za vanjske odnose proteklih 10 godina, kaže: "Čak i ako damo sve što trebamo Ukrajini, to neće dovesti do uspjeha... SAD treba imati vrlo izravne razgovore s Ukrajinom o smanjenju njihovog naglaska na oslobađanje zemlje, a više na držanje onoga što imaju." George Beebe, koji je proveo više od dva desetljeća kao vladin obavještajni analitičar, diplomat i politički savjetnik, uključujući i poziciju direktora CIA-ine analize Rusije, tumači da "oni koji vjeruju da je ovaj rat zašao u dugotrajnu pat poziciju griješe". Naime, on vjeruje da će trenutna dinamika sukoba završiti "konačnim kolapsom ili kapitulacijom Ukrajine".
Bivši potpukovnik američke vojske Daniel Davis također sugerira da na ukrajinskoj bojišnici ne postoji "zastoj", već "vrijeme radi protiv Ukrajine". On smatra da Zapad više nema sredstava za "razinu koja je (Kijevu) potrebna da nadoknadi sve svoje (ljudske) gubitke", kao ni da "neće imati municije za nastaviti održavati pat poziciju". "Sljedeće godine, a vjerojatno i ove zime, ne mislim da je nerazumno očekivati da će ukrajinska vojska, u nekom trenutku, zapravo pokleknuti", upozorio je Davis.
---
---
Doduše, postoje i neki za koje je trenutačna situacija, u stvari, "velika pobjeda za Ukrajinu". "Prošle godine Ukrajina je dobila bitke za Kijev, Harkov i Herson. Ove godine nastavljaju nanositi velike gubitke Rusiji. Ukrajina je povratila 50 posto teritorija koje je Rusija otela. Prevladala je kao suverena, neovisna nacija... Ukrajina se nastavlja hrabro boriti. Nastavljamo ih podržavati", izgovorio je glavni čovjek NATO-a Jens Stoltenberg.
Jasno, Ukrajina nije "obranila Kijev" već su se Rusi dobrovoljno povukli preko Dnjepra, čime je "50 posto teritorija vraćeno". Od 24. veljače 2022. je Rusija zauzela oko 10 posto ukrajinskog teritorija.
Ovaj glavni planer vojske Zapada je još ove godine rekao: "Nitko ne zna kako će rat završiti. Vjerojatno dogovorom, kao i većina. Ali ono što znamo je da... da bi Ukrajina bila neovisna i demokratska, moramo je podržati. Oružje je put ka miru." Zato, "moramo puno platiti kako bi zaustavili Rusiju, ali mi bar plaćamo u novcima, a Ukrajinci u životima". "Što više budemo podržavali Ukrajinu, rat će brže završiti", pojasnio je početkom prosinca, dodavši da bi "pobjeda Putina predstavljala opasnost za NATO saveznike".
Ničim utemeljenu tvrdnju da "Putin neće stati na Ukrajini" još uvijek ponavlja i predsjednik Zelenski. "Borimo se s drugom najboljom vojskom na svijetu... Ako otpor ne uspije zbog nedostatka pomoći... Rusija će najvjerojatnije napasti zemlje NATO-a. A onda će se američka djeca boriti", prognozirao je čovjek koji je prije godinu dana kazao da "Ukrajina razbija takozvanu drugu vojsku svijeta i od sada će Rusija biti samo pijun". Zelenski trenutno uživa povjerenje 32 posto naroda.
---
---
Isto repetira i Joe Biden: "(Putin) je jasno rekao da će ići dalje. Ako nastavi i napadne NATO saveznika... onda ćemo imati nešto što ne tražimo i nemamo danas: američke trupe koje se bore protiv ruskih... Ne smijemo mu dozvoliti da pobijedi. To je u našem nacionalnom interesu." Biden je ovog ljeta izvijestio da je "Putin već izgubio rat", na što mu je Rus odgovorio: "Ako je Rusija izgubila... Biden može sjesti, jesti palačinke i posjetiti nas na čajanci."
A da smo zaista došli nadomak "posljednjeg Ukrajinca" potvrđuje i autor te izjave, senator Lindsay Graham. Naime, nakon što je, prije svega pola godine, likovao da je ubijanje Rusa "najbolji novac koji je Washington ikada potrošio", Graham više ne vidi prostor za investicije. "Neću glasati ni za kakvu pomoć dok ne osiguramo našu granicu. Neću pomoći Ukrajini dok ne pomognemo sami sebi", zaključio je suradnju s Kijevom čovjek koji ju je u tom gradu 2014. otpočeo obraćanjem ukrajinskoj vojsci: "Vaša borba je naša borba!... Vratit ćemo se u Washington i pogurati slučaj protiv Rusije."
---
---
U spomenutom Kissingerovom tekstu, autor ističe da "za Zapad demonizacija Vladimira Putina nije politika; to je alibi za nepostojanje politike". Međutim, to i nije baš tako jer - Zapad svoju politiku ima. Recimo, baš ju je nedavno lijepo opisao senator Tim Scott, objasnivši da "vitalni interes Amerike u Ukrajini" nije u obrani te zemlje, već u "stvarnom degradiranju ruske vojske". A po njemu je rezultat tih težnji - uspjeh! "Bili smo vrlo učinkoviti koristeći naše resurse i naše oružje te nevjerojatno visoku cijenu ukrajinske krvi kako bismo postigli taj cilj", pohvalio je proukrajinski tabor Scott.
Jer, ako je itko doprinio današnjem stanju Ukrajine, onda su to svakako - "proukrajinci".
TOPSHOT - A Ukrainian soldier looks out from a tank as he holds his position near to the town of Bakhmut, Donetsk region, on December 13, 2023, amid the Russian invasion of Ukraine. (Photo by Anatolii STEPANOV/AFP)
Two roses are lying on a grave at the Lychakiv Cemetery during a ceremony in remembrance of the heroes who perished in the fight for a free and independent Ukraine on the Day of the Armed Forces of Ukraine, in Lviv, Ukraine, on December 6, 2023. NO USE RUSSIA. NO USE BELARUS. (Photo by Ukrinform/NurPhoto) (Photo by Anastasia Smolienko/NurPhoto/NurPhoto via AFP)
Nedavno preminuli Henry Kissinger, vjerojatno zadnji čovjek kojeg itko može optužiti da je tijekom svog stoljetnog života radio išta protivno interesima kolektivnog Zapada, 2014. godine je napisao: "Javna rasprava o Ukrajini je sva o sukobu. Ali znamo li kamo idemo? U svom životu vidio sam četiri rata započeta s velikim entuzijazmom i podrškom javnosti, ni za jednog nismo znali kako ga okončati, a iz tri smo se jednostrano povukli. Test politike je kako završava, a ne kako počinje.
Prečesto se ukrajinsko pitanje postavlja kao obračun: hoće li se Ukrajina pridružiti Istoku ili Zapadu. Ali ako Ukrajina želi preživjeti i napredovati, ona ne smije biti predstraža jedne strane protiv druge - trebala bi funkcionirati kao most između njih... Zapad mora shvatiti da za Rusiju Ukra...
