JURE ARAS, ZADARSKI KAZALIŠNI GLUMAC I VODITELJ TEATRA VERRDI KRITIČKI O PROJEKTU ZadrugArt: Politici nije mjesto u kreiranju nezavisne kulture! Grad nas je prevario kao žabu živu skuhanu u loncu, a KvartArt je običan šušur!

JURE ARAS, ZADARSKI KAZALIŠNI GLUMAC I VODITELJ TEATRA VERRDI KRITIČKI O PROJEKTU ZadrugArt:

U Gradskoj knjižnici nedavno je predstavljen projekt ZadrugArt - platforma za suradnju i razvoj nezavisne kulture grada Zadra, vrijedan 1,8 milijuna kuna, od čega je 1,5 milijuna sufinancirano putem Operativnog programa "Učinkoviti ljudski potencijali" iz sredstava Europskog socijalnog fonda, dok preostali iznos osigurava Ministarstvo kulture RH. Projekt su predstavili voditelj Andrej Firc, uz predstavnike gradskih vlasti i kulturnih institucija. Svojim se istupom izdvojio poznati sudionik zadarske nezavisne kulturne scene, kazališni i lutkarski glumac, voditelj teatra VeRRdi, Jure Aras koji je izrazio određenu skepsu oko realizacije projekta kazavši kako dvije stvari ne idu jedna uz drugu: nezavisna kultura i politika. Arasa smo pitali da pojasni svoje stavove izrečene na predstavljanju projekta ZadrugArt.

- Politici nije mjesto u kreiranju nezavisne kulture, dok bi nezavisna kultura u svakom smislu trebala biti politična, angažirana, refleksivna, kritična, suvremena i društveno odgovorna, zato je i potrebna, da kroz umjetničke forme djelovanja pokreće pozitivan razvoj društva, inače je besmislena i umrtvljuje ga. Država kroz svoje demokratske mehanizme mora osigurati razvoj tog djelovanja na način da kroz javne pozive financiranja utvrđenim kriterijima raspoređuje sredstva i podržava taj razvoj, ali ne i da ga aktivno kreira - za vlastitu kreaciju ima svoje dobro plaćene i infrastrukturno riješene institucionalne mogućnosti.

Bitno je naglasiti da se pojam nezavisnog odnosi na samostalnu programaciju sadržaja pojedinih dionika, te da ti provedbeni sadržaji dolaze odozdo, od građana i da nisu vođeni, uvjetovani ni manipulirani službenom politikom, bilo na vlasti bilo u oporbi. Općeniti problem funkcioniranja nezavisne scene je problem razumijevanja gore navedenog modela, problem kriterija, a budimo realni i izvjesnog opreza službenih politika prema kritičnosti i provokativnosti sadržaja koji se kroz ovakve modele probijaju u javni prostor i time stvaraju potencijal otpora opasan za vlastodršce.

Međutim vlastodršci bi morali biti spremni na tu demokratsku borbu i igrati ferplej, a to, naravno, do sada nije bio slučaj. Mi s nezavisne scene zadnjih dvadesetak godina na vlastitoj koži osjećamo taj problem neuvažavanja, paušalnih kriterija i rezanja sredstava, u principu onemogućavanja kvalitetnog razvoja. Organizirali smo akcije, prosvjede, radionice, tribine, udruživali se u saveze, platforme, formalne i neformalne, organizirali prostore scene od kina Zadar, Pobjede, stare Tehničke škole, Providurove palače, DHM-a, crkve sv. Nikole i Dominika, razne javne prostore smo punili sadržajima (Stomorica, Kapetanski, Pet bunara..), da bi iz svakog od tih angažmana izašli iscrpljeni, potkapacitirani i izmanipulirani.

Svaki put kad bi okupili kritičnu masu, stvar bi se urušila jer je s jedne strane postajala opasna za političke elite i s njima slizani kapital, a s druge jer ju je trebalo razvijati i profesionalizirati, što, naravno, nije bio predmet političkog interesa bez društvene odgovornosti. Prostori su okupirani, nezavisna kultura je deložirana i rasuta, djelomično i ugušena. Dakle, iz cjelokupnog ovog iskustva jasno je zašto sam skeptičan, pogotovo stoga jer je projekt ZadrugArt nastao upravo suprotno gore opisanom modelu poželjne pozitivne prakse.

On je apliciran od strane gradskog ureda za EU fondove i činjenica da je uspio privući 1,8 milijuna kuna je profesionalni uspjeh vrijedan čestitanja pa stoga i čestitam Gradu Zadru na tom uspjehu. Ali on je nastao kao politički projekt odozgo bez ili s minimalnim konzultiranjem i uključivanjem dionika s nezavisne scene. Provode ga redom političke institucije: Grad Zadar, Gradska knjižnica i Koncertni ured uz CNK - Centar nezavisne kulture, savez udruga koji u stvarnosti ne predstavlja scenu. Ako se projekt poziva na nezavisnu scenu onda ona ima pravo na utjecanje u načinu provedbe programa unutar okvira zadanih natječajem.

Načelna volja od strane provoditelja programa je izražena, da li je iskrena i da li na nezavisnoj sceni ima snage za još jednim dijalogom vidjet ćemo. U svakom slučaju ne treba šutjeti niti pristajati na patronažni odnos jer je on suprotan smislu postojanja nezavisne scene – kaže Aras.

Na koji bi način nezavisni umjetnici mogli participirati u ovom projektu?

- Položaj umjetnika koji djeluju u ovom trenutku nije pogodan da se prilagođava projektnoj dinamici ZadrugArta jer su sve ozbiljne i važne djelatnosti kojima se bave već uglavnom osmišljene i u procesu realizacije pa smatram da je projekt ZadrugArt taj koji se treba prilagođavati jer ga ja zamišljam kao svojevrsni open source. Ono što je dobro kod ovog projekta je da on nije zamišljen kao riješenje nego proces stvaranja uvjeta i razvijanja strukture za napredak scene i dobro je da su nova lica na političkoj sceni, mada to još uvijek nije garancija promjene, ali nada umire zadnja.

Naravno, ta moderna europska floskula procesnih modula predstavlja opasnost birokratskog (ne)djelovanja u stvarnom svijetu, jednom dobivena sredstva lako se opisno opravdaju uz uvjet čistih računa i dobru evaluaciju, to smo već davno shvatili. Nadamo se u ovom slučaju boljem rezultatu za konkretnu zajednicu.

Kao prvo mislim da bi bilo dobro ZadrugArt pozicionirati kao servis i most za stvaranje i sudioničko upravljanje resursima potrebnim za funkcioniranje nezavisne scene koji bi poživio i duže od samo ovog dvogodišnjeg projekta. Da bi nezavisna scena bila stvarno uključena bilo bi dobro formirati neko vijeće sastavljeno od aktera s nezavisne scene koje bi detaljno bilo upoznato s mogućnostima realizacije unutar projektnih mogućnosti na praktičnoj razini i koje bi preuzelo dio odgovornosti za integraciju umjetničkih sadržaja u projekt te u procesu donosilo nove strategije i modele djelovanja.

Činjenica da smo se mi s nezavisne scene već nekoliko puta samoorganizirali za zajedničko djelovanje samo ide u prilog ovoj inicijativi. Konkretno mislim da predviđena sredstva za programsko djelovanje trebaju biti raspodjeljena na programske djelatnosti organizacija koje već pripremaju svoje programe i da ih se ovim projektom dodatno osnaži.

Također da se sredstva najavljena za nabavu opreme prilagode potrebama nezavisnog sektora. Koliko sam shvatio još su ostale dvije projektne stavke: putovanje u posjet centrima koji su već razvili svoje prostore djelovanja nezavisne scene (Pogon Zagreb, Kino Šiška Ljubljana...) kako bi se upoznali s njihovim modelima djelovanja i zatim plaće za četiri zaposlene osobe na dvogodišnjem projektu. Ostavimo plaće za sad po strani, posjet centrima nezavisnoj sceni nije važan samo zbog upoznavanja djelovanja već i zbog stvaranja novih kontakata i razvoja suradnje, sve po suvremenim modelima europskih tendencija mobilnosti i umrežavanja koje moraju participirati stvarni dionici nezavisne scene, a ne samo birokratizirani djelatnici na projektnim djelatnostima. Dakle, nije poanta da ZadrugArt uspije nego da se osnaži nezavisna scena kako bi ZadrugArt imao svoju stvarnu svrhu postojanja.

Što se tiče zaposlenih u projektu, čini se da su bez natječaja postavljeni ljudi iz vladajućih nomenklatura. Gdje su ljudi iz nezavisne kulture?

- Plaće za zaposlene na projektu su dio projektnog prijedloga i nije potrebno da idu na javni natječaj jer je to već zadovoljeno kroz projektni prijedlog koji je odobren i sredstva su povučena. To je sve legalno i logično. Grad je privukao sredstva, u natječajima se preferiraju plaće i oni su kapacitirali sebe i svoje ljude da rade i primaju plaću za taj projekt. To što je meni to intimno tužno i neprihvatljivo je druga stvar. Mi s nezavisne scene naprosto nismo dovoljno jaki da uopće dobijemo takav projekt, a nismo dovoljno jaki jer nas gaze već godinama i sad što je tu je.

Ostaje činjenica da od tih 1,8 milijuna kuna trećina sredstava odlazi na njihove četiri dvogodišnje plaće. Oni su dobili projekt pa nek im bude, nadam se samo kad se već pozivaju na nezavisnu scenu da će ostatak sredstava zaista ići u podršku nezavisnoj sceni i da će konačno i ta scena jednom imati na projektnoj plaći neke svoje zaposlene ljude.

Voditelji projekta rekli su na predstavljanju da su otvoreni za sve sugestije i inicijative oko realizacije, na koji bi se način prema Vašem mišljenju trebao projekt razvijati u idućem periodu?

- Kao što vidite iako sam prilično skeptičan i u otporu ipak nastojim biti afirmativan, konstruktivan i nudim sugestije na taj otvoreni poziv. Ostati po strani i njurgati s distance potpuno je nezrelo i besmisleno. Preduvjet da se ostvari dijalog je da akteri s političke scene shvate da smo mi s nezavisne scene realno potlačeni, ali da time nismo ni slabi ni manje vrijedni. Naprosto pravila igre idu u njihovu korist i imaju jače karte u rukama, pitanje je samo da li će svoje ambicije prilagoditi našima, biti društveno odgovorni ili ćemo i dalje biti u odnosu Davida i Golijata, a znamo da je i ta biblijska priča završila neočekivano, iako ne vjerujem u intervecionističkog Boga kako veli Nick Cave. Ima i ona naša, svaka sila za vrimena.

 

Grad nas je prevario kao žabu živu skuhanu u loncu
- CNK je nastao kao savez za spas nezavisne scene nakon urušavnja projekta Artikultura u kinu Pobjeda 2011. godine od organizacija koje su djelovale u Pobjedi. Tom prilikom se staro kazalište lutaka u Jazinama nudilo od strane Grada kao privremeno alternativno riješenje u zamjenu za Pobjedu. Savez je osnovan u svrhu formalnog preuzimanja prostora uz naše inzistiranje da se ugovor potpiše na minimalno pet godina kako bi se moglo aplicirati na natječaje za djelomičnu sanaciju prostora i stvaranje minimalnih uvjeta za rad. Grad nas je prevario kao žabu živu skuhanu u loncu, kuhajući da prođe vrijeme i do tog potpisivanja ugovora nije nikad došlo. Vrijeme od pet godina je davno prošlo i hvala bogu da se tamo više ne događaju ni oni neuvjetni i opasni pokušaji provođenja programa alternativne glazbene kulture mladih.

Ostao je CNK, s tri ili četiri promijenjena predsjednika koje ne znam tko je birao, u kome više ne sudjeluju dionici nezavisne scene koji su ga formirali, koji je još u začetku poslužio kao platforma Eko Zadru za dobivanje sredstava na nekom natječaju čime je uređen prostor B.hive ureda nasuprot Glavne pošte iako je prvobitan plan bio da se ta sredstva ulože u Jazine. U tom uredu rade ljudi na nekim projektima, vode knjigovodstvo za udruge po minimalnim cijenama i nemam ništa protiv toga, dapače, dobro je da taj ured postoji, ali ostavlja gorak okus da je nezavisna scena ipak izigrana i da se kao i u ovom slučaju ZadrugArta radi o krađi identiteta scenskog djelovanja u korist birokratizacije i razvoja infrastrukture bliske politici, a ne nezavisnoj sceni.

Nije rečeno da se taj trend ne može promijeniti i da odgovornost za tu potencijalnu promjenu leži prvenstveno na provoditeljima projekta ZadrugArta, ali i na samim dionicima nezavisne scene koji ne bi trebali šutjeti nego inzistirati na svojim pravima.

 

Centar za mlade
Zašto treba razdvojiti pojmove Centar nezavisne kulture od Centra za mlade?
- Tu se događa jedna hibridna i nejasna situacija, vezivanje pojmova u zajednički sadržaj. Jasno mi je da se kroz ZadrugArt pokušava riješiti i prostor Centra za mlade i podržavam da se taj projekt završi i da bude na usluzi organizacijama koje rade s djecom i mladima, ali takav prostor i projekt je samo dobar infrastrukturni servis za takve programe koji ni fizički ni sadržajno ne može istovremeno zadovoljiti obje kategorije. Zbog veličine prostora i kapitalnog investiranja da se taj prostor stavi u funkciju on nužno mora biti institucionalnog karaktera s radnim vremenom, zaposlenicima itd., a to nezavisnoj sceni nikako nije primamljivo, ona mora ostati slobodna i samostalna u svojoj divljoj i provokativnoj prirodi. Dio resursa novog centra za mlade može djelomično služiti nezavisnoj sceni u realizaciji njenih projekata kroz povremeno korištenje prostora za probe i izvedbe, urede, skladištenje, hosting, opremu, ali taj prostor ne može biti dom i rješenje za nezavisnu scenu. Uz dobro financiranje i razumijevanje scena će sama pronaći svoje prostore djelovanja bez da ju se gura u rezervat skupa s djecom i mladima, takav scenario će samo umrtviti dinamiku nezavisne scene koji je svakoj službenoj politici i poželjan ali nije etičan ni društveno odgovoran i neće proći.

 

KvartArt nije bio ništa više od šušura
Je li KvartArt ispunio očekivanja, treba li ZadrugArt ići tim putem?
- Ne, nikakvih posebnih očekivanja u društvu od njega nije bilo. Ne kažem da je on loš i da se ljudi nisu naradili da ga iznesu kako bi aktualzirali projekt centra za mlade i prostor oko njega, ali Kvartart je jedan projekt naslonjen također na slične fondove i programe i ustvari je jedan institucionalni pokušaj igranja na kartu dinamičnog umjetničkog sadržaja na ulici, u kvartu, suvremenog europskog štiha i premda je stvorio određenu dinamiku, po meni, on nije ništa više od šušura, reliziran je ad hoc i okoristio se pojedinim programima s nezavisne scene koji su pristali biti dio njegovog sadržaja bagatelizirajući svoj rad u teškim uvjetima za sitne ili nikakve novce. ZadrugArt bi trebao biti ozbiljnija, promišljenija i integrativnija platforma ako želi postići stvarne promjene.

 

Poruka ignorantima
- Svim onim neoliberalima i konzervativnim ignorantima koji blate trud nezavisne scene po portalima mantrom o tržišnoj utakmici treba jasno reći da nema ozbiljne kulture i umjetnosti bez neposredne financijske podrške raznih društvenih dionika i da ozbiljna kultura ne može opstati na strogim tržišnim načelima jer ljudsko biće osim napretku još više teži konformizmu i laganim sadržajima koji umrtvljuju svaki napredak i kritičnost - zato nam je i potrebna ozbiljna država nasuprot logici kapitala.
Naslovnica Zadar plus

Najčitanije