Znan da puno njik misli da je glupo vraćati se u prošla vrimena. Da triba govoriti o budućin vrimenin. I kako će nan biti... A ne kako nan je bilo. Ali ja ću se morati, da bi van nike stvari bile jasne, vratiti malo nazad. U vrime kad je moj dido bija mlad. Kad se je tribaja kućiti, da bi se oženija.
Kako je to bilo onda? Sija je s ćačon za sto i pitaja ĆAĆU. More li on sebi napraviti kuću... A ćaća mu je da komad svoje zemlje i BLAGOSLOV. Gotova priča. Jer je ćaća bija GOSPODAR svega što su imali. I zemlje, i zraka, i sunca... Od onda su prošle godine i godine.
A kako to sad iđe? E, sad ćaća ni gospodar ničega. Sad su drugi ĆAĆE gospodari. Oni što su napisali milijune zakona. Ni sami ne znaju što su sve napisali, jer ki je svakin danon sve više. Da bi sada napravija kuću moraš najprije izvaditi sve papire. Onda moraš praviti druge papire. MIRAČ ti mora izaći, sve izmiriti, nacrtati, pa ga moraš PLATITI. Pa ti ARHITEKT mora nacrtati kuću jer ne moreš je praviti kako ti oćeš. Pa njemu moraš PLATITI. Onda moraš tražiti DOZVOLU da napraviš SVOJU kuću na SVOJOJ zemlji. Pa i to moraš platiti. A da bi imaja struju i vodu moraš PLATITI da te priključu. Da bi moga trošiti struju i vodu. I jope plaćati.
Ni to ni sve. Ako to sve rišiš onda dolazi još toga za PLATITI. I to ono što će te dobro opaliti po žepu. Zovu je komunalna naknnada. Prije se ona računala po kvadratu. E, ali su se naši pametni sitili. Pa se sada umisto kvadrata, KUBIK. A njik je tri puta više u kući. To bi ti bija porez na zrak ilitiga ZRAKARINA. I onda ostaje još jedno. To zovu slivne vode. Neznan jesu li to lokve po kojiman gazimo po putevin ili kad ti poplavi podrum. Ali i to tribaš platiti. To ti je KIŠARINA.
E sad, ako si sve to rišija, platija, napravija po zakonu, moreš praviti kuću. Bez da pitaš svoga ĆAĆU. I, fala Bogu, ako ti je ostalo išta šoldi, za tikule i cimenat.
Ali, isto mi se čini, kako su naše plate "velike" možda bi bilo bolje da nisi ništa započeja raditi jer ti možda neće tribati kuća. Jer u ovoj državi prije umreš nego useliš.