U drugom dijelu "Đira po gradu s gradonačelnikom" šetamo i razgovaramo od Trga sv. Frane, preko Trga tri bunara, Kalelargom do tržnice, ribarnice i uvale Jazine.
Na Trgu smo sv. Frane. Za njegovo uređenje imamo gotovo idejno rješenje arhitekta Ante Uglešića. Kad će projekt u realizaciju?
- Prethodno moramo riješiti nekoliko problema. Crkvu sv. Nikole Grad je prepustio državi (Ministarstvu kulture) za muzej podvodne arheologije, ali ispred crkve imamo dvorište, veliki bunker i ove vanjske zidove. Nama je intencija da i taj prostor obnovimo na način da ga otvorimo i povežemo s projektom uređenja Trga. Tako ćemo dobiti lijepi jedinstveni prostor. U tome očekujemo i financijsku pomoć države, s obzirom da smo im darovali prostor bivše Crkve sv. Nikole.
Kad se može očekivati realizacija?
- U pregovorima smo s državom. Grad želi pomoći obnovu sv. Nikole, ali, ponavljam, želimo i jedinstveno rješenje za cijeli prostor. Teško mi je reći kad će to biti spremno za realizaciju jer ne ovisi sve o nama. S obzirom da je projekt uređenja Trga sv. Frane sa strane grada gotovo, pokušat ćemo i sa državom usuglasiti stavove čim prije.
Kad će Čistoća prijeći na električna vozila, barem s vozilima za Poluotok?
- U idućih pet do deset godina puno toga će se mijenjati, cijeli promet će doživjeti promjene. Industrija vas tjera da se tome prilagođavate, morat ćemo širiti i broj punionica za električna vozila u gradu. S ovim pitanjem dali ste mi ideju da ja to malo poguram i da to uvedem čim prije.
Prolazimo Kampo Kaštelom pored ruševina još iz Drugog svjetskog rata, a sličnih situacija ima na još nekoliko mjesta Poluotoka. Većina su blokirane neriješenim vlasništvom, no mogu li se svejedno dovesti u neki komunalni red?
- Problem ruševina bi trebao riješiti novi zakon o nekretninama koji bi takve vlasnike porezno opteretio. Na taj način bi se vlasnike primoralo da zgradu privedu svrsi ili je prodaju.
Apartmanizacija Poluotoka tjera stanovništvo. Plašite li se depopulacije Poluotoka koji živi tri-četiri mjeseca u godini, a ostatak je uglavnom avetinjski prazan. Kako te trendove pomiriti, kako sačuvati autentičnost života u staroj jezgri?
- Ne plašim se da ćemo izgubiti stanovništvo na Poluotoku ali da ga je dio mladih obitelji napustio, da se zbog mogućnosti zarade iznajmljuju ili prodaju stanove i sele se u rubne dijelove grada, gdje imaju kuće s okućnicom, parking i više mira za sebe i djecu, to je prisutno zadnjih nekoliko godina, iako smo prošle godine imali porast broja prvašića. Kad građani imaju mogućnost zarade, to je teško zaustaviti. Svi koji mogu nešto iznajmljuju, ne samo na Poluotoku. Kao Grad obavezni smo napraviti svoj dio kao npr. Riješiti problem parkiranja za stanare, osigurati provođenje komunalnog reda na koji ste me i sami više puta upozorili. Dok god imamo školu, administraciju, studente i stanare naš Poluotok živi i po tome mislim da smo ispred brojnih gradova koji se bore s tim problemom.
Gubitak vode na Poluotoku je preko 85 posto. Kako to spriječiti? S obzirom na turistički pritisak u Poluotoku treba ulagati u novu infrastrukturu. Ne samo vodovod i kanalizaciju već i struju koja još uvijek ide po zraku...
- Razgovaramo s direktorom Vodovoda i Odvodnje, u planu je rekonstrukcija svih vodovodnih cijevi. Ali taj se zahvat mora izvoditi dio po dio. Kad se krene u raskopavanje grada to treba biti dobro pripremljeno, da nema zastoja i da se stvar što prije odradi.
Zašto se radovi ne bi provodili cijelu godinu? Jedna Vencija, neusporedivo urbanistički zahtjevnija i izloženija turističkom pritisku, cijelu godinu provodi komunalne zahvate jer drukčije ne bi mogla funkcionirati. Mi to radimo par mjeseci zime i proljeća i to u jednoj radnoj smjeni. Zašto ne u dvije ili tri, kao u drugim zemljama...
- Slažem se. Grad Zadar je sada izašao u susret izvođačima za obnove fasada zgrada, izlazit ćemo u svim situacijama kad su potrebi radovi jer raditi treba. Život ne smije stati. Zahvaljujem Zadranima na strpljenju jer im je grad već neko vrijeme raskopan zbog cesta, a sada će uz ceste biti i puno radova na odvodnji kroz cijelu godinu.
Kad će radovi na obnovi Trga tri bunara?
- Trebate pitati kad ćemo urediti Muraj?
I Muraj i Trg tri bunara!
- Najprije moramo urediti Muraj, pa onda i Trg tri bunara. To su vezani projekti.
Kad kreće Muraj?
- Čekamo konzervatore.
Što oni hoće?
- Usuglašavamo izvedbu radova, gdje ide koja cijev, gdje koje svjetlo... To je sad pri kraju, do kraja sezone očekujemo natječaj za izvođača radova. Trebalo je već početi tijekom ljeta, ali zbog konzervatora je malo zapelo...
A Tri bunara?
- Imamo idejni, sad treba raditi glavni projekt, a realizacija kad dođe vrijeme...
Hm, opet diplomatski odgovor, malo konkretnije, molim vas.
- Završimo prvo Muraj.
Sviđaju li vam se tende u Kalelargi? Treba li Zadar imati unificirane tende?
- Mislim da su po boji već unificirane, ali ne i po formi, izgledu. Već je odlučeno da bijela i bež budu osnovne boje, a i bijela na suncu vremenom postane bež. Ali ima stvari koje treba rješavati, uvijek netko iskače...
Evo, upravo smo prošli pored gospođe koja živi tu nasuprot katedrale. Ispod prozora su joj otvorili restoran, ventilacija iz kuhinje joj prolazi pored prozora, ispod spavaće sobe joj je terasa. Ljeti ne može otvoriti prozore od stana zbog smrada i buke. Majka joj je umrla od srca ubrzo nakon što je restoran počeo raditi, ona se žalila na sve moguće istance i izgubila jer vlasnik restorana brze prehrane sa 200 sjedećih mjesta (!) na gradskoj terasi ima minimalne tehničke uvjete. Je li to primjeren suživot turizma i građana na Poluotoku? Može li se takvim ljudima kojima se život preko ljeta pretvori u pakao dati neku naknadu, obeštećenje, barem tri mjeseca u godini, zbog svega što trpe dok drugi zarađuju?
- A nee...
Zašto ne?
- Onda bi za svakog tražili obeštećenje.
Ali nije svakome restoran ispod nosa ili buka iz lokala ili smrad iz kuhinje. Zašto oni koji više doprinose raznoraznim oblicima zagađenja ne bi više i plaćali, a dio tog novca da ide građanima kojima narušavaju kvalitetu života?
- Budimo realni. Takav život traje tri mjeseca. Ta tri mjeseca treba omogućiti da ljudi zarade, ali i stanarima normalni život. Turizam nosi veliki dio naših prihoda, a nije realno da turisti pošalju novac bez da dođu i da im pružimo uslugu. Bitno je pronaći balans na način da službe koje trebaju skrbiti o redu za lokale, glazbu, čistoću, taj posao redovito rade.
Ali te službe nisu u vašoj nadležnosti, nego su često puta državne inspekcije!
- Dobro, ali komunalni redari će sve više i više izviđati. Meni je žao za tu gospođu o kojoj govorite, ali to je pitanje na državnoj razini.
Pazite gradonačelniče! Umalo nas je, ispod zvonika sv. Stošije, pregazilo dostavno vozilo. Prošlo je deset, a novo vrijeme za dostavu na Poluotoku je do 9. Opet se ne poštuju pravila...
- Da, slažem se.
I, što ćemo sad napraviti? Hoćete li ga prijaviti?
- Sad ćemo imati sustav kamera i ovakvi prekršitelji će dobiti kaznu svaki put kad naprave prekšaj. To će ih sigurno dovesti u red.
Kolika će biti kazna?
- Kazna će biti određena, ne znam koliko će iznositi, ali sigurno dovoljno visoka da će djelovati pedagoški na prekršitelje.
A gdje će biti postavljene kamere?
- Na svim ulazima u grad. Kamere se postavljaju i uskoro će to biti završene. Ako ni to ne bude dovoljno, postavit ćemo i fizičke zapreke na ulazu u grad. I o tome smo razmišljali. No s obzirom da nas je "zamalo pregazilo" vozilo zaštitarske tvrtke, koja prevozi novac, moguće je da oni imaju posebnu dozvolu, izvan uobičajenog vremena, kako se ne bi znalo kada prenose novac... Ipak mislim da su u prekršaju.
Oni su dakle izuzetak koji potvrđuje pravilo da nema više prometovanja u pješačkoj jezgri izvan novog ustroja?
- Da.
Živi bili pa vidjeli. U Kalelargi smo. Ljudi kažu: previše jeftine ponude u glavnoj gradskoj ulici. Umjesto reprezentativnih i ekskluzivnih trgovina, dominiraju prodavaonice sladoleda, fast food hrana, kineski suveniri, poslovnice banaka koje zatvaraju u 19-20 sati... Normalno, ljudi prodaju ono što mogu prodati, imamo goste kakve imamo, ali zar Grad ne može utjecati na kreiranje sadržaja u glavnoj ulici koja je ogledalo grada?
- Grad Zadar treba djelovati u smjeru da se u Zadru u skorije vrijeme otvori što više hotela i, ako zaživi marina u uvali Jazine, koji će u grad dovesti jedan drugi tip gostiju. Kvalitetom gostiju mijenjat će se i ponuda. Dvije su solucije: prepuštanje tržištu, prilagođavaju tipu potrošnje, ili nametanje režima koji nije svima prihvatljiv. Svjedoci smo raznih trgovina koje su prošle kroz Kalelargu. Ne možete forsirati nešto za što nema mogućnost zarade. Primijetio sam vani da postoje određena područja za pojedine vrste usluga ili ponude, ali tu je riječ o većim gradovima s više stanovnika. Mi smo na nekoj granici da možemo i jedno i drugo. Ali ljudi se prije svega drže provjerenog.
Idemo prema Tržnici. Nakon što ove godine bude isplaćen kredit za SC Višnjik, Gradu će ostati 20 milijuna kuna više u proračunu. Na što će te potrošiti taj novac?
- Prije svega otvaraju nam se sredstva za školu na Bokanjcu, novo groblje, Muraj... za kanalizaciju kao i za EU projekte treba i dio naših sredstava, tako da ne brinite.Kao što znate, prije nekoliko godina, u vrijeme krize, svima u gradu su smanjene plaće 10 posto, komunalna poduzeća nemaju baš neke plaće, rade na minimalac. Razmišljamo da od tih 20 milijuna vratimo zaposlenicima tih 10 posto na plaće, no koliko će to bit moguće vidjet ćemo, s obzirom da ćemo biti opterećeni i drugim investicijama. Dosta toga nas čeka iduću godinu dvije dana. Samo za pristupnu cestu za novo groblje treba 20 milijuna kuna...
Kako će reagirati birači i oporba kad im kažete da ćete od novca kojeg smo do sada odvajali za kredit "povećati" plaće u gradskoj upravi?
- Prvo investicije koje sam spomenuo, a onda ako bude mogućnosti plaće vratiti na razinu od prije par godina. Ne samo u gradskoj upravi, i u nekim gradskim tvrtkama. Koliko znam, naša gradska uprava u prosjeku ima najniže plaće od sličnih gradskih uprava. Ali da bi imali dobrog radnika morate ga i dobro i pošteno nagraditi.
Slažem se. Spomenuli ste školu Novi Bokanjac. Grad je dao više od hektar zemljišta plus dva milijuna eura za gradnju za, kako u ugovoru piše, Katoličke osnovne škole. Otkad je obveza jedinica lokalne samouprve izgradnja vjerskih škola?
- Grad Zadar samo iskorištava mogućnost da izgradi školu koja nam je nužno potrebna.
Nitko ne kaže da nije potrebna, ali zašto financirati vjersku školu?
- Dapače, zašto ne?
Zašto da? Je li to znači da ćete na jednak način financirati i izgradnju Pravoslavne škole u Zadru?
- Ako bude interesa i želja za tim, napravit ćemo i Pravoslavnu osnovnu školu.
Držimo vas za riječ! Kako cijenite rad novog direktora Tržnice Tomislava Letinića. Uveo je neke promjene...
- Uveo je dodatnu ponudu, osvježenja, mislim da radi dobro.
Hoće li u tržnici ostati Konzum ili dolazi Tommy, kako se priča?
- Tko god došao ili bio, bit će preko javnog natječaja. To je stvar politike same Tržnice.
Skoro će dvije godine proći od arhitektonskog natječaja za idejno rješenje tržnice, ali ništa se ne događa. Gdje je zapelo?
- Imamo problem što je prvonagrađeni rad imao neke nedostatke koje je trebao naknadno riješiti.
Sve nam je to poznato, ali zar za to treba proći dvije godine?
- Slušajte, to su takvi procesi. Evo ovaj prostor, desno, između Tržnice i palače Cedulin, samo će se čistiti i arheološki istraživati dvije godine. Ali i to uređenje tržnice će nas "pogoditi" sljedeće godine, sa nekih 8-9 milijuna...
Znači da će nova tržnica biti gotova sljedeće godine?
- Pokrenut će se sigurno. Hoće.
Tek ste završili prvu godinu mandata, još imate vremena ispuniti i obećanja, ali i riješiti prioritete...
- Na meni je da napravim što više i da pripremim projekte za druge stvari. Da eventualno neki budući gradonačelnik ima što raditi. Ne želim mu sve potrošiti (smijeh).
Znači li to da se ne vidite u drugom mandatu?
- O tome još ne razmišljam.
Tko kupuje na tržnici, vi ili supruga?
- Supruga, ja samo dođem koji put.
Jeste li zadovoljni ponudom?
- Žena je, i ja sam, ali nisam baš zadovoljan s ribarnicom.
U smislu ponude ili uređenja?
- U smislu uređenja. Htio bih da izgleda malo modernije, s više frižidera, da ne bude sve po bancima.
Ajmo onda u ribarnicu. Što biste tu mijenjali?
- Treba više frižidera, da riba bude u ledu, ljepše ponuđena. Kad sam bio u kampanji neki su mi prodavači rekli da bi oni sami financirali ledomate i frižidere. Razgovarao sam s direktorom Tržnice da krenemo u tom pravcu obnove tržnice, ali i to je proces. Vidjet ćemo što će biti.
Jeste li više za ribu ili meso?
- Za jedno i drugo, ali sam više mesni tip. Girice ujutro, navečer pod peku (smijeh).
Vi spremate?
- Ja samo roštiljam, ostalo radi žena.
Kako ste zadovoljni s novim pročelnicima, Klarinom, Dujelom, Koronom? Ispunjavaju li vaša očekivanja?
- Normalno da ispunjavaju. Kod konkretnih stvari, ovisno o terenu, ti su pročelnici najviše izloženi javnosti. U komunalnom odjelu je jako bitno da stvari funkcioniraju, a koliko vidim, Dujela je stalno na terenu i radi kako treba raditi.
Na izlazu iz ribarnice, vidite i sami, dočekuje nas gužva parkiranih dostavnih vozila i kamiona. Jedva se možemo provući do kolnika. Je li ovo u skladu s novim režimom opskrbe?
- Nivi režim još nije do kraja prohodao. I za to treba vrijeme prilagodbe. Polako, bit će to...
... još gore?
- (smijeh). Riješit će se, pomalo.
Ali vidite gdje je oznaka za dostavu, a gdje su vozila. Gdje je mjesto za parking, i to za invalide, i kante za smeće koje ga zauzimaju. Totalni je kaos! Zašto ovdje nema nekoga da provodi usvojeni red?
- Režim opskrbe je poznat, a ovo što vidimo je "snalaženje u prostoru" (smijeh). Imamo još puno posla dok se svi skupa dovedemo u red.
Dakle filozofija "snađi se druže"! Tu smo u Jazinama, hoće li išta biti od te marine a la Monte Carlo?
- Ja sam za to da dio uvale bude prenamijenjen u marinu za nautičare koja će donositi prihod i otvarati radna mjesta.
Dobro, ali što se po tom pitanju radi. Jeste li donijeli kakve odluke, izradili planove, razgovarali s investitorima...?
- Ima i toga. Ne mogu govoriti o stvarima koje nisu pred realizacijom. Kad dođe vrijeme za to, o tome ćemo upoznati građane.
Dado i Vlado
Baš smo se nešto zapričali na Trgu sv. Frane kad nam se iza leđa stvori kamioncin Čistoće i za volanom legendarni dvojac Dado i Vlado. Na trenutak pomislite da ste se zatekli usred seta snimanja predizborne reklame za gradonačelnika. Za njih dvoje, Antu Miočića zvanog Dado i Vladimira Bratovića zvanog Vlado, nema gradonačelnika kojeg nisu "doveli u red". Više su puta njih dvoje primljeni u ured gradonačelnika nego svi zadarski akademici zajedno, pa je i ovaj susret s njima za gradonačelnika Dukića bio ispunjen dobrom međusobnom zafrkancijom.
Koji vam je ovo gradonačelnik po redu? - pitamo
- Ne brojimo mi to!
Sigurno šesti, uključujući i gradonačelnicu.
- A Kalmeta, Kolega, Vrančić, Lovrin, sada Dukić. Pet.
Je li Dukić dobar gradonačelnik?
Dado: Vridan je, radi ovdi i u bolnici.
Imate li neki problem za gradonačelnika?
Vlado: Nema. Ne smije biti problema. Mi smo najstariji na Poluotoku, preko 30 godina.
Dukić: Dođu oni do mene i kažu što ne valja.
Je li?
Vlado: Kad nešto ne štima, mi dođemo kod gradonačelnika. Izravno. Nije to problem.
Dado: Sutra je Vladi jubilarna, dobit će 3500 kuna za 30 godina rada.
Čestitamo Vlado, mi idemo dalje... - opraštamo se, a Dado priđe Dukiću i u povjerenju mu, onako ispod glasa, pokaže na smetlara preko puta.
- Ovaj je dobar. Radi, samo tako! - govori mu. Dukić mu se obrati:
- Pohvalili su te da radiš k'o zmaj.
- Tko? - pita ovaj metući.
Dukić pokaže glavom prema Dadi i Vladi.
- Ona dva. Neradnika! – i pukne od smijeha.
Tenda i Fantela
Na sred Kalelarge pitamo gradonačelnika sviđa li mu veliki čelični nosač tende na kojem piše "pasta, grill, pizza".
Vidite kolika je konstrukcija i koliko je štekat zatvorio prolaz prema banci, odnosno Jadrinoj ulici?
- Pa, recimo da bih ga ja malo skratio, za metar.
Jeste li pitali konzervatore zašto su mu dali dozvolu za takvu konstrukciju i komunalce zašto su stolovi terase sve do banke? Je li u redu da građanima ostane ovoliki prolaz?
- Pa, ja bih ga i tu skratio bar za metar!
Imamo sreće, na terasi vam sjedi šef komunalnih redara, Edo Fantela. Hoćemo li njega pitati zašto je ovaj štekat ovako zatvorio prolaz?
Gradonačelnik poziva Fantelu.
Dukić: Prijatelju, dobio si opasku, ali i ja sam je dobio. Može li ovaj štekat biti metar kraći?
Fantela: Može, može, ali to je...
Dukić: Ovaj je raširio tendu, ali je i zatvorio prolaz. Neka tenda bude do koncesije za terasu, ne preko.
Fantela: Može, u pravu ste.
Što je ovdje red?
Fantela: Prolaz treba biti mrvicu širi, dovoljno da prođe vozilo.
Što da izbije požar tamo gdje su benediktinke? Kako će vozila doći do zgrade?
- S druge strane ili kroz Kalelargu, a terase bi se pomakle.
Vatrogasac Šoša kaže da kad bi se vatrogasne mjere striktno provele ne bi bilo života na Poluotoku.
Fantela: Ničega ne bi bilo. Ali Kalelarga je očišćena od "kozlića", samo su dva rotora ostala. Čak mi sada, gledano turistički, malo izgleda prazno. Uvijek se svakoj stvari može prići s dvije strane ali, realno, mi smo "apoteka". Da sad krenem govorit protiv gradonačelnika, krenem u oporbu i postanem novinar, ovdje bih našao 30 primjedbi. Zašto su grilje na Kalelargi različite, zašto ovo nije oprano, zašto na onoj tendi ima reklama, zašto ona reklama stoji konzolno, kako ovaj stol stoji... To prelazi u bolest! S tim da realno sve to košta. Stupovi trijemova bi mogli biti čišći, ali i to košta. Uvijek ima nešto, ali generalno ide se naprijed.
Hvala šjor Edo, ali moramo ići...
- A za ovu tendu, kao primjer, rekao bih da ste obojica zločesti – ispratio nas je Fantela.
Tržnica i ribarnica
Gradonačelnik kaže da nije čuo za Dritu Dunatov, ali ga na tržnici prepoznaju brojni prodavači. S nekima je, priča nam, nekada išao u školu, s nečijim je očevima bio u ratu. Prilazi mu između štandova jedan mlađi muškarac i zahvaljuje što mu je supruzi pomogao u liječenju...
- Šeta me, šeta me – dobacuje on prodavačima aludirajući na novinarsko "isljeđivanje".
- Nama je drago da nas gradonačenik obiđe... - odgovoraju mu oni. Slična atmosfera dočekuje nas i u ribarnici. Pozdravljaju ga, a neki i podsjećaju na predizborna oećanja.
- Ovdje ste nam na predizbornom skupu obećali da je ribarnica ogledlao grada i da ćete nam malo srediti uvjete – govori mu jedan.
- Nije zaboravio, upravo nam je o tome govorio – branimo Dukića.
- Barem je opiturati, da na nešto liči. Evo, mi ćemo to napraviti samodoprinosom. Spreman sam dati 3 ili 5 hiljada eura, ali da jednom doživim da se ribarnica uredi.
- Bome si dobru ribu uvatija, kaže mu Dukić pokazujući na zubaca od nekoliko kila.
- Nisam ja ništa uvatija! Mi smo trgovci. Šverceri! - i obojica opet prasnu u smijeh.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....