- Vidio sam profesora povijesti kako leži s crnom rupom posred čela. Iz hodnika su nosili drugog, krvavog. Nikad neću zaboraviti taj prizor - prisjetio se trofejni trener olimpijskih pobjednika i izbornik hrvatske jedriličarske reprezentacije Edo Fantela stravičnog ubojstva koje je 9. listopada, na početku školske godine 1972./1973., na stubištu zadarske Gimnazije Vladimira Nazora u 7.50 sati počinio 19-godišnji učenik Milorad Vulinović. Poznati trener i otac svjetskih jedriličarskih prvaka Šime i Mihovila tada je bio učenik prvog razreda, a nekoliko minuta prije ubojstva na prozoru škole s prijateljem je komentirao profesora povijesti Vicu Vlatkovića i profesora sociologije Gojka Matulinu.
- Oni su taman u tom trenutku prolazili ispod prozora i ulazili u školu. Ubrzo smo čuli praskove, ali smo mislili da ŠUP-ovci (Škola učenika u privredi, op.a.) bacaju petarde. Da se nešto čudno događa shvatili smo u trenutku kada smo vidjeli da ljudi bježe iz škole i skaču preko zida u park. Mi smo u školu uletili ka cipli. Ono što sam vidio nikada neću zaboraviti. Shvatio sam da su ubijeni profesori koje smo nekoliko minuta prije komentirali na prozoru. Meni je profesor Matulina predavao, bio je omiljen među učenicima... - sjeća se Fantela.
U razredu s njim bili su tada mnogi poznati Zadrani, među kojima i današnja ustavna sutkinja Ingrid Antičević Marinović, državni odvjetnici Goran Troskot, Slobodan Denona, liječnici Linda Pavić, Miljenko Ljoka, biolog i muzejski kustos Eduard Kletečki i doktor fizike Tihomir Surić...
- Kako je profesor Matulina bio ranjen, poslije smo na bazenu Kolovare u blizini bolnice svi čekali što će biti s njim, ali je nažalost preminuo od ozljeda. Ubojica je tada bio maturant, a kasnije je doznalo da mu je cilj bio ubiti profesora Vlatkovića koji mu je bio razrednik. Profesor Matulina ga je u tome pokušao spriječiti, pa je stradao. Bilo je to šokantno za sve nas – ispričao je Fantela.
Dan kasnije, 10. listopada 1972., nepregledno je mnoštvo odalo posljednju počast pred odrom dvojice profesora u auli Gimnazije. Tužna se povorka, koju su činile tisuće Zadrana, uputila na Narodni trg, na kojemu je održan komemorativni skup. Prema izvještaju Slobodne Dalmacije, okupilo se deset tisuća Zadrana. Fantela se sjeća da se na sprovod profesoru Matulini na Silbu išlo brodom Tankerske plovidbe.
I u ovom slučaju kao u i beogradskom školskom masakru 14-godišnjeg učenika, ubojica je koristio očev pištolj, a prva meta mu je bio profesor povijesti. Miloradov otac Branko, milicajac, prijavio je nestanak službenoga pištolja, berette, ali je mislio je da se to dogodilo u stanici u kojoj je bio u službi. Izjavio je da je sinu davao novac da se ošiša, čak da mu je nuđen i lančić, ali nije pristao. Vulinović je profesora čekao u zahodu škole, odakle je izašao nakon što je Vlatković ušao u zgradu. Pištolj mu je bio otkočen, napunjen, metak u cijevi...
Kad je toga fatalnog 9. listopada 1972. godine izvukao pištolj na Vicu Vlatkovića i opalio s namjerom da ga ubije, Gojko se našao na korak do kolege. Istupio je k učeniku s riječima:
- Zaboga, što radiš. Nemoj krv prolijevati, no Vulinović se okrenuo prema njemu i pogodio ga jednim metkom postrance, a zatim drugi ispalio u čelo Vlatkoviću. Vici nije bilo spasa, a Gojko je imao nesreću da mu je pogođena jetra. Da je metak ušao samo centimetar-dva više, bili bismo ga spasili. Gojko je poginuo zbog svoje dobrote, poštenja i humanosti, nastojeći pomoći kolegi i prijatelju u životnoj opasnosti – ispričao je u knjizi novinara Drage Marića, Srećko Popaj Pedišić, intimus pokojnoga Gojka Matuline, njegov vjenčani kum i sportski partner u kultnome veslačkom klubu Jadran u kojemu su se godinama družili.
Neposredno nakon ubojstva dvoje profesora, jedna od profesorica škole u blizini školske zgrade susrela je Milorada Vulinovića, osam minuta prije osam sati.
– Kamo? – pitala ga je, na što je on odgovorio kako ide kod liječnika, te da će lako on za nastavu pri čemu se nasmijao pa otišao na Relju gdje je kupio dva voćna soka, novine i čekao mrak da ode kući. Kad je shvatio da ga tamo čeka policija vratio se u grad, sjeo u slastičarnicu i tamo čekao.
- Nakon ubojstva je otišao u slastičarnicu ‘Jadran‘ preko mosta gdje je čekao uhićenje i jeo krempite – opisao je Fantela.
Na zgradi Gimnazije, 10. listopada osvanula je crna zastava spuštena na pola koplja, a u školi se sedam dana nije odvijala nastava. Profesor Gojko Matulina bio je podrijetlom sa Silbe, a Vice Vlatković iz Novigrada. Gojku Matulini tada su bile 33 godine, dok je Vice Vlatković imao 46.
Iskaz ubojice: ‘Ne žalim se ni na što i imam još bolji san. Više sam uzbuđenja osjetio kad sam ubio dvije grlice‘
– Bio sam spreman u zahodu. Gledao sam kroz prozorčić kad će doći Vice Vlatković. Imao sam spreman pištolj koji sam ukrao ocu još u ožujku, te lovački nož. Još prije odredio sam da ću ubiti Vlatkovića jer sam ga mrzio – rekao je Vulinović 10. listopada 1972. na saslušanju nakon uhićenja.
Kad je vidio da je Vlatković ušao u zgradu, izišao je iz zahoda. Pištolj mu je bio otkočen, napunjen, metak u cijevi. Ispalio je jedan metak u njegova leđa s jednog metra i dva u prsa kad se Vlatković okrenuo. Pucao je u Gojka Matulinu koji je Vlatkoviću priskočio u pomoć, te još jedan u čelo Vlatkoviću.
– Prišao sam Vlatkoviću i iz blizine mu ispalio metak u čelo. To sam učinio jer je bio živ, bile su mu otvorene oči… – rekao je,
– Odlučio sam ga ubiti baš ujutro, po danu, da drugi vide. Ima više razloga zašto sam se na to odlučio, a jedan su njegovi politički stavovi u vrijeme studentskih nemira jer je on nacionalist. Drugi je razlog što je moja sestra Z. rekla da ju je pitao koje je nacionalnosti. Ocjene nisu razlog. Išao mi je na živce svojim pričama o nacijama. Želio sam efekt, te da na sebe skrenem pozornost i zadovoljim neke svoje ambicije, da se o meni piše… – rekao je ubojica sucu istražitelju. Potvrdio je da je ukrao očev pištolj da nekog ubije, a da je poslije odlučio da će to biti Vlatković.
– Ako ga bude trebalo dokusuriti, da štedim metke. Ne bih se predao živ da su me napali. Mislio sam da će me linčovati, ali svi su se bili razbježali. Svjestan sam svega, spreman sam odgovarati i ne kajem se! Spreman sam fotografirati se, ali samo s dugom kosom. Ako me ošišaju, nastojat ću se što prije ubiti!
Miloradov otac Branko čuo je da mu sina djeca katkad posprdno nazivaju nadimcima. Kad su ga ispitivali o nekim pojedinostima, kazao je da je u šumarku Vruljica ispalio dva metka za vježbu, da je imao zračnu pušku kojom je volio ubijati ptice.
– Ne žalim se ni na što i imam još bolji san. Više sam uzbuđenja osjetio kad sam ubio dvije grlice – kazao je ubojica.
Nije prihvatio braniteljev prijedlog o psihijatrijskom vještačenju.
– Smatram se normalnim i odgovornim. Dolazio sam pripremati ubojstvo. Pratio sam ga, imao sam pištolj i nož. Emocije sam potpuno isključio - ispričao je u svom iskazu Vulinović.
Kaznu od 15 godina služio na Golom otoku
Vulinoviću je nakon uhićenja bio određen pritvor gdje je zabilježeno da je vrijeđao druge pritvorenike. Jednom je 13. listopada psovao ustašku mater, a nekolicini da će ih ubiti. U daljem tijeku istrage izjavljivao je da je Vice Vlatković bio broj jedan, te da misli kako bi mu šišanje izmijenilo psihu. Tijekom istrage bio je upućen na psihijatrijsko promatranje kod dr. Zlatka Vineka i dr. Ivana Košuljandića. Nakon detaljnog promatranja dali su mišljenje da je riječ o psihopatskoj ličnosti, te da je kod njega još od ranije bio u razvoju taj proces s tendencijom ka šizoidnoj psihopatiji.
Ugledni zadarski odvjetnik Šime Pavlović je bio jedan od sedam odvjetnika koji su odbili zastupati Vulinovića po službenoj dužnosti.
- Profesor Vlatković mi je četiri godine predavao u gimnaziji i nisam mogao zastupati ubojicu – kaže Pavlović. Odvjetnici su skupili novac i angažirali odvjetnika Šimu Kovačevića iz Splita koji je branio Vulinovića. Sudio mu je Šime Fabulić, građanski sudac, koji prije nije sudio u kaznenim postupcima, dodaje Pavlović koji je nekoliko sudskih ročišta s kolegama pratio iz galerije.
Vulinović je dobio maksimalnu kaznu predviđenu za mlađe punoljetnike, 15 godina zatvora, a odslužio ju je na Golom otoku. Godine 1986. kada je kao član delegacije tadašnjeg zadarskog tužiteljstva obilazio osuđenike na tom hrvatskom Alcatrazu, bivši županijski sudac Boris Babić sjeća se da su mu rekli kako Vulinović radi u zatvorskoj knjižnici.
- Moram priznati da ga nisam htio vidjeti, a on je još imao godinu dana služenja zatvorske kazne. Nakon što je izašao znam da su on i obitelj odselili iz Zadra. Prema nekim pričama, imao je i kafić u Karinu sve do Domovinskog rata – govori nam Babić koji je pohađao razred s ubojicom.
- Sjedio je iza mene. Bio je ponavljač, izdvajao se od drugih izgledom i ponašanjem. Bio je visok, mršav, duge kose, s izbačenim zubima. Zbog toga su ga često zadirkivali. S druge strane prof. Vlatković je bio umjereni nacionalist, pod utjecajem Hrvatskog proljeća, ali nikoga nije diskriminirao. Vulinović je bio pravoslavac i opterećen nacionalnim pitanjem, dolazio je iz radničke obitelji porijeklom iz Like. Što je bilo kasnije s njim, stvarno ne znam – kazao nam je bivši predsjednik Županijskog suda u Zadru.
(B.S./ I.N.)
Bio je ponos naše škole
U sjećanje na poginule profesore gimnazijska školska knjižnica dobila je njihova imena, a kasnije su i dvije zadarske srednje škole dobile njihova imena, Industrijsko-obrtnička škola Vice Vlatkovića i Obrtnička škola Gojka Matuline.
- Ove smo godine 9. listopada obilježili 50 godina sjećanja na prof. Gojka Matulinu i prof. Vicu Vlatkovića tragično nastradalih 1972. godine. Puno se toga promijenilo od tog tragičnog događaja. Uslijedili su mnogi važni događaji za našu školu, naš dragi Zadar i za našu domovinu, ali jedno je ostalo nepromijenjeno – ponos što naša škola nosi ime prof. Matuline i ustrajnost da mlade generacije upoznamo s vrijednostima koje nam je ostavio u naslijeđe – rekla je ravnateljica Obrtničke škole Gojka Matuline Silvana Ujdur Bilan dodajući kako smatra da jedino stalna edukacija i suradnja između profesora, stručnih suradnika, učenika i roditelja može smanjiti mogućnost pojave neželjenih ponašanja učenika. Uz to je naglasila kako je iznimno važno učenicima pružiti stručnu podršku pri suočavanju s poteškoćama kroz razgovor, dobru komunikaciju, razumijevanje i empatiju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....