Robert Pittner živi u Križevcima, u Koprivničko-križevačkoj županiji, na teritorijalnom području sigurnosti i povjerenja Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Križevci.
Odrastao je na mjestu koje je udaljeno svega 150 metara od policijske postaje. Živi cijeli život tamo i čitava ga okolica pozna od malena pa do kasnijih vremena jer je i javna osoba u svojem gradu. Istaknuti je sportaš s odličnim rezultatima iz automobilizma i motociklizma u Hrvatskoj. I bavljenjem dobrotvornim radom u udrugama bio je izuzetno aktivan, od prve referendumske inicijative 2013. godine do dva izborna ciklusa u kojim je na lokalnim izborima ulazio u kandidaturu za gradonačelnika Križevaca. Znači, u Križevcima je gotovo svakom apsolutno jasno tko je, kako kotira i na koji način Robert živi svoj život.
Danas sudac "Arbitražnog suda", Pittner zapravo za sebe kaže da je čovjek kao i svaki drugi, s tom razlikom što je on odlučio preuzeti odgovornost za svoj život i živjeti po istini i pravdi, ali i po važećim pravnim normativima pravno najuređenijeg mjesta na zemaljskoj kugli – Europske unije. Po svim važećim trgovačkim pravilima i zakonima urudžbirao je relevantnim tvrtkama dokument naziva „Deklaracija o živom životu i opozivu suglasnosti“. Jedan od razloga te odluke su česti susreti s policijom koji su počeli još davno prije objave njegove „Deklaracije“, a u zadnjih 40-tak godina bilo je puno takvih "anegdota".
- Kad sam bio mali tadašnji milicioneri su mi često vadili ventile iz guma od bicikla pa sam često nosio bicikl doma. Skidali bi mi tablice zbog predimenzionirane zadnje gume na Tomos APN6 i slično – uz smijeh govori Pittner.
- Zbog takvih brojnih „anegdota“ sa službenicima, s nekolicinom suradnika krenuo sam s projektom otkrivanja identifikacijskih podataka tih tzv. državnih institucija dostupnim na službenim internet stranicama, koje sam usporedio s jasnim podacima tko ja jesam, čisto da bi se prije eventualnog stupanja u uzajamni odnos moglo odrediti tko je tko - po zakonu. U ljeto 2014. napravili smo jedinstvenu tvrdnju kao što je, zahvaljujući medijima, dobro poznata Objava o nepostojanju osobe Vedrana Miočića Stošića iz Zadra, a u upotrebi je i kod ekipe u Zadru, Splitu, Puli, Zagrebu... Svi smo mi na vrlo sličan način uredili i korigirali svoje odnose sa zainteresiranim tvrtkama – kaže Pittner i nastavlja:
- Svim državnim tvrtkama, ali i Papi Franji u Vatikanu te Europskoj komisiji u Briselu urudžbirao sam dokument naziva „Deklaracija o živom životu i opozivu suglasnosti“ koji je individualnog karaktera te je njihovim potpisom postao pravno obavezujući ugovor. Takvi ugovori su normativ u civiliziranom europskom društvu i važe u pravnoj državi. Tu sam deklaraciju poslao svim relevantnim institucijama, među ostalima i policiji čije su odgovorne osobe to osobno urudžbirale i zaprimile, zaprimljeno nisu osporile, a šutnja u poslovanju znači pristanak – kaže Pittner koji je arbitar na arbitražnim sudovima, uvjerava nas, pravno i zakonski istovjetnim onim iz spora Hrvatska - Slovenija.
- Činjenica je da su sve institucije Republike Hrvatske registrirane za poslovanje kao tvrtke. Radi se o tvrtkama koje posluju s javnim ovlastima u Republici Hrvatskoj. One imaju svoje OIB-e, matične brojeve, šifre djelatnosti, direktore i kao takve su registrirane i objavljene na službenim stranicama Državnog zavoda za statistiku. Sve posluju pod UCC (Uniform commercial code - jedinstveni trgovački zakon) koji jednako važi svuda na Zemlji. Po svim tim pravilima smo ja i još neki slični ljudi u Hrvatskoj odlučili definirati uvjete poslovanja, a sve to zbog toga što je svakodnevno lako naići na zloupotrebe svih mogućih zakona od službenika druge zainteresirane strane – najčešće državnih službenika. Kao što je to u mom slučaju – objašnjava Pittner.
I tu se, tvrdi, pojavljuje apsurd zbog kojeg svakom čovjeku i treba „Deklaracija...“. Unatoč valjanom Ugovoru između njega i „države“ zatvoru je, ističe, bio pet – šest puta, a prema kvalifikacijama navodnih prekršajnih djela koja mu se stavljaju na teret, policajci traže najtežu prekršajnu kaznu – svaki put po 60 dana zatvora plus novčane kazne, barem 35.000 kuna...
- Procesuirali su vas jer ste vozili bez registracijskih pločica? - pitamo ga.
- Nešto slično kao kad pobijedi reprezentacija Hrvatske - prekrasan narod slavi i nikoga ne pita jel smije – slave, trube, vozikaju se kojekakvim olupinama, prepravljenim autobusima, dime, pucaju i sve to sasvim legalno...ali, da bi se mene strpalo u zatvor poput pravog kriminalca policijski službenik sastavi optužni prijedlog policijske postaje u kojem za isti navodni prekršaj zatraži maksimalnu kaznu i mjeru opreza – zatvor, kaže i nastavlja:
- Oni pri svakom takvom nasilnom postupanju prvo krše taj Ugovor („Deklaraciju“) potom krše moja prava, a onda i zakone, na način da neistinito popune službenu dokumentaciju, stave u službene papire, ovjere službenim pečatom i prezentiraju trećoj osobi ili sudu kao istinu. Temeljem toga pristrani sudac bez dokaza, ispitivanja svjedoka ili prava na obranu, u dogovoru s policajcem, mene osudi na zatvorsku kaznu. Policajci kažu u svom optužnom prijedlogu da sam ja užasan recidivist i strahovito opasna osoba. Ne čovjek, prema ugovoru kojega imam s njihovim najvišim šefom, već osoba. Stvar je u tome da je sad dignuta velika hajka na mene i naravno da je to žestoka zloupotreba svega što u zakonu jasno piše – ističe Pittner.
- Pojedini policajci su se okomili na mene i nastupaju brutalno. Duge cijevi, po nekoliko policijskih automobila, verbalne prijetnje, tampon zona oko mene, ako valjda krenem bježati da me mogu i upucati. Nasilno smetanje mojeg posjeda bez ikakvog naloga, prekidanja i pretrage mojih zatvorenih poštanskih pošiljaka, otvaranje i prekapanje moje službene sudske dokumentacije Arbitražnih sudova, pljenidba službenih pečata Arbitražnih sudova, neovlaštena kopiranja kaznene sudske papirologije, neovlašteni utjecaj na pravosuđe – sve to i još masu sličnih zloupotreba nekim „šerifima“ uopće ne predstavlja problem. Takvima Zakoni u mom slučaju ne predstavljaju apsolutno nikakvu prepreku – za njih, kako i sami kažu, vrijedi samo zakon jačega, a to pravilo dokazuju oružjem. Moj dosje se tim naštimavanjima nagomilao i ja sam za tih nekoliko policajaca i prekršajnih sudaca valjda terorist. Ta je dokumentacija, naravno, potpuno neistinita i trenutno pod kaznenim istragama jer je kompletan slučaj prijavljen DORH-u – ističe Pittner pojašnjavajući primjerom:
- Zamislite na primjer načelnika jedne policijske postaje - državnog službenika zaduženog za sigurnost i povjerenje koji u samo jednoj „akciji“ za lociranje, praćenje, lov i konačno protuzakonito tamničenje mene - čovjeka angažira čak šest službenih automobila, ispiše naloge za šest pripadajućih posada, drži me u pritvoru dozvoljen broj sati pa me puste van, onda me vani dočeka druga patrola i onda me opet ispočetka stave u pritvor, promijene teritorijalnu nadležnost pa me voze kod svojega suca s kojim su vjerojatno u dogovoru, koji me onda stavlja u zatvor...
Strpali su ga tako u zatvor pet – šest puta i to mu, kaže, u konačnici nije problem jer to maltretiranje je sada gotovo. Naime po cjeniku iz Ugovora s tzv. državnim tvrtkama - već je prilično dobro zaradio.
- U Hrvatskoj se zakoni vrlo često zloupotrebljavaju, unatoč čestim stavkama koje, između ostalog, kažu i da kad su dva ili više članaka zakona u koliziji (kontradiktorni), mora se birati onaj članak koji ide na ruku nekoj od stranaka tj. blaži je za optuženu stranku. To nije država kao represivni aparat već stranka u postupku koja je nižeg ranga, a to je najčešće narod. Čak i Prekršajni zakon u svom članku 16. kaže da je „Prekršaj počinjen kada je počinitelj radio...“. Gdje je to počinitelj radio? Gdje je radni nalog, tko ga je izdao, kolika je plaća za taj rad? Svjestan tog problema – ignoriranja zakonskih odredbi od strane nesavjesnih službenika, jasno sam definirao s kojim tvrtkama na tržištu moram urediti svoje poslovanje da bih bio zaštićen od tih protuzakonitosti, a najzainteresiranija tvrtka za poslovanje sa mnom je svakako MUP.
Unatoč kroničnom manjku sposobnih pojedinaca, danas pismen, politički pismen pa i pravno ili financijski pismen čovjek, poprilično iskače iz svoje okoline. Ulaskom u Europsku uniju napredak je takvima zajamčen, a vidimo kako danas sposobni kotiraju. Ako je netko sposoban to mu ništa ne znači ako nije podoban. Nije mi se nikad sviđao taj represivan način koji stalno krši ljudska prava, Ustav i dostojanstvo čovjeka. Sve je to kulminiralo još i prije deklaracije kad sam poslao obavijest MUP-u da ću za potrebe fotografiranja, preparkiravanja i premještanja svojih pokretnina koristiti posebnu oznaku na svojim pokretninama. Vedran Stošić Miočić iz Zadra koristio je ista znanja jer je sve shvatio vrlo brzo i jednostavno. Ja sam to napravio još u siječnju 2014. godine kad sam MUP-u poslao dokument kako bi ga unijeli u svoje terminale tako da se zna da je oznaka mojih pokretnina 3.14159TT, zbog jednostavnije buduće komunikacije. Kombinacija oznaka nastala je slučajno, radi se o broju Pi na kojega su nadodana dva t iz mog obiteljskog imena. Želim tu naglasiti da kategorički odbijam kvalifikaciju na temelju predrasude da se radi o vozilima. To su moja pomagala za kretanje koja su napravljena prema mojoj idejnoj zamisli u mojoj radionici, ja sam čovjek koji jesam najčešće proizvođač svih svojih pomagala za kretanje i ona nisu kategorizirana kao vozila. Ja sam čovjek - tehnički kontrolor, ja sam čovjek - proizvođač i sve sebi napravim sam. Ti strojevi-pomagala nisu, ne mogu i neće biti kategorizirani kao vozilo neke kategorije. Imam toliko tih mojih pomagala za kretanje - od prepravljenog terenca 4x4 za polijevanje paradajza do modificiranog kombija za pomoć ljudima u potrebi, sve je to prilagođeno. Zbog tehničke pismenosti, znam bolje od ikoga jesu li moja pomagala ispravna za korištenje na javnim površinama – nešto kao Mate Rimac, koji za razliku od mene, svoje pokretnine komercijalizira, dok ja samo koristim svoje stvari u svoje slobodno vrijeme i jamčim za sigurnost korištenja istih – reći će Pittner.
- Prije svega, ja sam poslovan čovjek. Da pojednostavim - čovjek koji ima znanje može sve jer ima sva prava dok umjetno stvorena OSOBA ima ograničena prava, ali i jasne dužnosti. Čovjek je pod nadležnošću prirodnih zakona, a osoba je pod nadležnošću svakog onog kome dade suglasnost za takav odnos. Svaka prisilna identifikacija s umjetnom tvorevinom ili prisila na stupanje u odnos je automatski silovanje, pa tako i od strane tvrtki koje siluju na takvo poslovanje.
Osoba koje sam ja korisnik ima vozačku dozvolu RH za potrebe prijevoza u cestovnom prometu za sve kategorije. Ta je osoba bila aktivna kao privatnik s vozilima u cestovnom prometu sa šleperima, bagerima, labudicama, valjcima, specijalnim prijevozima… Sve je to bilo u skladu sa zakonima, ali nekim službenicima ni to nije bilo dovoljno. Kad je moja tvrtka – pravna osoba, kao i masa drugih u Hrvatskoj, ostala insolventna jer su mi poslovni partneri i država „zaboravili“ platiti račune, rasprodao sam svoj vozni park, skinuo pločice i zahvalio se državnim tvrtkama na suradnji. U skladu sa slobodnim tržištem – kad smo krenuli u Europsku uniju – odlučio sam se slobodno tržišno orijentirati, poslovati ili ne poslovati s nekim tvrtkama. Tu je sukob s nekolicinom službenika eskalirao, naročito s onima kojima je neka vrsta silovanja svakodnevna rutina. Takvima nije dovoljno reći da nisi njihov radnik, zaposlenik, sluga niti njihov rob, ne obaziru se na pravo čovjeka da ne sudjeluje u poslovanju neke tvrtke – objašnjava dodajući kako neki nikako da shvate da nismo u komunizmu već u kapitalizmu i demokraciji koje krase i tržišne slobode – dakle nema „nasilnog poslovanja“.
Oni pri svakom takvom nasilnom postupanju prvo krše Ugovor između državnih tvrtki - što i jesu - i mene; ulaze u sukob nadležnosti. Jasno je da time krše i moja prava, a onda i njihove vlastite zakone. Po važećem cjeniku svaka takva radnja ih mnogo košta. Unatoč napadima na sebe, ni u nužnoj obrani nisam inicirao upotrebu fizičke sile. Isključivo pravno djelujem i strpljivo naplaćujem njihova dugovanja, no s nekim ljudima u ulogama državnih službenika nikad nisi siguran niti imaš povjerenja. Zakoni su u suštini jednostavno i jasno napisani, tako da bi ih moglo shvatiti malo dijete koje igra 'Čovječe ne ljuti se'. Kad znam pravila tj. kad sam pravno pismen, onda je ona šestica na kocki iz igre na mojoj strani i meni se okrenula. Ne smijete koristiti duge cijevi ili drugo oružje da me pobijedite u igri 'Čovječe ne ljuti se'. Načelnik policijske postaje i njegovi podređeni iz gornje priče upravo ne priznaju vlastite zakone. Ne poštuju oni čovjeka koji zna zakone i koja su njegova prava. „Aaa ne, nećeš razbojniče, mi ćemo tebe u zatvor“ - kao pravog krimosa. To će, kao, riješiti probleme u Hrvatskoj... – uz smijeh ističe Pittner.
Kaže kako ne reagiraju svi državni službenici jednako. Ima educiranih službenika koji ne ulaze u uzajamne odnose s njim jer su upoznati s „Deklaracijom“ i njegovim znanjem ili su pravno pismeni pa shvaćaju da to nije dobro za njih ni financijski jer se izlažu tužbi unaprijed ugovorenom nadležnom sudu. Naglašava nam kako paralelno uz djelovanje Arbitražnih sudova i DORH već dvije godine istražuje kriminalne radnje nekih službenika koji u obavljanju dužnosti prekoračuju svoje ovlasti ili na druge načine krše zakon, a sve će to biti prebačeno i na USKOK jer postoji osnovana sumnja u udruženi zločinački pothvat.
- Nedovoljno educirani državni službenici narodu i državi konkretno čine štetu zlouporabom zakonskih propisa, a meni posljedično osiguravaju potrebna sredstva za osnivanje Zaklade za obeštećenje bespravno oštećenih u sudskim predmetima. Svaki čovjek koji donese podatke o bespravnom postupanju prema njemu dobiti će od Zaklade odštetu, a Zaklada će kasnije ta sredstva potraživati pravnim putem od odgovornih osoba. Pravno poduzimam sve korake jer je isto kao i meni svim bespravno optuženima ugrožen život, ali i život njihovih obitelji. Trenutno moj tim između ostalog radi i na ocjeni ustavnosti svakog protuzakonitog uhićenja ljudi bez ijednog dokaza i prava na branitelje, uz zabrane ispitivanja svjedoka i još čitavog niza zloupotreba – ističe Pittner, dodajući kako su ulaskom Hrvatske u Europsku uniju preuzete zakonske i pravne norme civiliziranih zemalja koje se kod nas - na žalost uglavnom ne primjenjuju.
- Mi smo u Hrvatskoj učili o slobodnim ljudima od najboljih američkih i europskih pravnih stručnjaka, od ljudi koji sve ovo vide i sram ih je što tako nešto ovdje postoji. Ta sramota i glib u kojeg se trenutno uvaljuje živog čovjeka koji je deklariran i čist kao suza pred bogom i narodom, taj glib će biti obilježen i zapečaćen imenima zlonamjernih ili nepismenih pojedinaca – kaže Pittner kojega je očigledno od svih proglašenih neovisnih, slobodnih ili živih ljudi koji su se u Hrvatskoj do sad tako deklarirali, sustav najviše „uzeo na zub“.
- Možda zato što sam direktno u samoj srži pravnih zbivanja, crpim sva dostupna pravna znanja iz cijeloga svijeta, možda zato jer djelujem u korist slabijih, možda zato što zajedno s novim snagama namjeravam poput Kolakušića (Mislav Kolakušić) ili Laure Kovesi u Rumunjskoj očistiti sustav od kriminala... Ekipa živih ljudi s kojima sam razgovarao kažu kako bi bilo bolje dodatno educirati državne službenike nego čekati eskalaciju nasilja, na primjer naoružanih policajaca da nas sačekaju na nekoj konvenciji ili da nas pobacaju u marice i utamniče kao teroriste. Treba jasno reći da se zloupotrebom službenog položaja pokušava porobiti jedan najčišći dio ljudi na zemaljskoj kugli. Nas koji znamo kako vratiti pravdu ljudima i vratiti smisao postojanja sustava na služenje čovjeku – nas u Hrvatskoj sad promatra cijeli svijet. Možda neki službenici ili nisu u stanju pratiti osnovne činjenice i usavršavati svoje znanje ili su plaćeni da to ne rade, što i jest osnovni razlog nesrazmjera njihovog shvaćanja evolucije pravnog sustava i to je ono što se mora promijeniti. Mijenja se u mnogim zemljama, a hrvatski narod to zaslužuje više nego ikad. Ne vidim razloga da Hrvatska i tu zaostaje – zaključuje Robert Pittner.
Primjera radi – nakon smrti majke koja je u kretanju isto ovisila o meni, imam na brizi oca od 88 godina koji praktički svaki dan treba moju pomoć. Ne moram ići u ljekarnu upravljajući vozilom niti kao sudionik u prometu, već, na primjer, mogu uzeti svoje pomagalo za kretanje i kretati se tim pomagalom po javnim površinama predviđenim za kretanje. To je kao i ZET-ov autobus ustupljen našim nogometašima kao slavljenički rekvizit za kretanje od aerodroma do Trga bana Jelačića, a koji nije bio registriran kao vozilo za prijevoz putnika. Službenik tvrtke MUP RH ni u kojoj situaciji nema ni ovlasti ni stručnosti za procjenu ili kategorizaciju pokretnina koje nisu u njihovom registru vozila. Ako i ima kakve primjedbe može se obratiti nadležnom sudu, a to po Ugovoru nije više prekršajni sud već arbitražni. To i jest smisao takvih ugovora - da se smanji trošak državne administracije, a ljudi sporove riješe sami – kaže Pittner.
Članak "PREKINUO SAM SVE VEZE S FIKTIVNIM ENTITETOM HRVATSKOM Vedran: Odbio sam registrirati auto, policija me kaznila, a sada mi moraju platiti odštetu" kojega je objavio Zadarski.hr o Zadraninu Vedranu Miočiću-Stošiću jer ga je policija kaznila nakon što je vozio s vlastitim izrađenim registracijskim pločicama, pročitan je skoro 280.000 puta.
