Ako povežete njemačke softvere i njihov razvoj, britanske krave Jersey, čije se vime može usporediti s rezervoarom tamića, i hrvatske hotele s pet zvjezdica, pred očima vam se slaže realna slika da je takvo što potpuno nerealno.
Možda negdje drugdje, ali ne i u Lici. Obitelj Zeko iz Medaka u stvarnost je provela svoj san kad je na istoimenoj lokaciji u zaseoku Brezik, podno Vaganskoga vrha, prije desetak godina započela svoju "informatičko-stočarsku" priču od čipova do muzilišta i sirenja.
Tako bi se u nekoliko rečenica mogao opisati životni put Dominika i Milane Zeke, mladog bračnog para koji je odlučio zamijeniti frankfurtske urede tvrdim velebitskim kamenom i njegovim "mekim" zelenim pašnjacima.
Tvrtka za softverski razvoj
– Imao sam suvlasnički dio u tvrtki za softverski razvoj sa sjedištem u Frankfurtu. Ispod sebe smo imali četrdesetak inženjera i ostalog osoblja. Međutim, kad vas nešto ne ispunjava, tražite nešto drugo, novo. Budući da mi supruga vuče ličke korijene, a i sâm sam oduvijek volio životinje, posebno krave, odlučili smo se za ovaj tada rizičan pothvat, pod parolom "tko ne riskira, taj ne profitira" – sjeća se Dominik svojeg informatičkog sumraka i stočarskog svitanja kad se odvažio na životnu "reformaciju" i, kaže, nije požalio.
Za to ima i genetsku podlogu. Po majci je Bračanin, a po ocu Bosanac iz Uskoplja. Iako je rođen u Njemačkoj, često je dolazio u Srednju Bosnu kod bake i djeda. Tu je i zavolio krave. Često je kao dijete znao čekati u djedovoj staji, još više kad bi mu rekli da će se koja oteliti. Onda bi uzeo drveni stolac, prekrižio ruke i čekao ne bi li svjedočio tom reprodukcijskom činu.
Odmah nakon dolaska u Hrvatsku kupili su dva hektara zemljišta, izgradili staju i nabavili stotinjak muznih Jerseyja, vodeći se činjenicom da u svakom poslu, posebno onom u kojem, ajmo kazati, nisu bili toliko vični, pretrpite i nekakav gubitak. Dogodilo se upravo suprotno. Umjesto deficita, pretekao ga je suficit. Vjetar u leđa dao im je zakup tristotinjak hektara zemljišta, gdje paralelno siju djetelinu i raž. Preostali dio služi za napasanje stoke.
– Uopće nismo imali nikakvih gubitaka, dapače. Krave pasmine Jersey cijenjene su zbog kakvoće mlijeka i lakoće kojom se uzgajaju.
Proizvodi ‘Vedrina‘ su i u Splitu
Naš je prvotni plan bio prodaja mlijeka, što se u nekom periodu pokazalo isplativim. Tako je bilo u početku. Poskupljenjem energenata gotovo dvostruko, a samim tim i hrane, proizvodnja mlijeka postala je totalni minus, ali njegova je prerada imala budućnost. Stoga je moja šogorica, nakon završenog tečaja, u kuhinji od petnaestak kvadrata, u loncu od dvadeset litara počela sa sirenjem prvog škripavca. Bio je to čin samoobrane na rapidno poskupljenje i nemogućnost isplative proizvodnje samog mlijeka.
Ali dobro, opet je sve krenulo u pozitivnom smjeru. Potražnja za našim proizvodima bila je sve veća, pa smo tako baš u vrijeme korone i onog zatvaranja krenuli s izgradnjom naše "Vedrine", male obiteljske sirane. Danas naših šezdesetak muznih krava dnevno daje oko 400 litara mlijeka i uglavnom se sve prerađuje u paletu naših proizvoda. Od svježeg mlijeka pravimo izniman lički škripavac, kisel‘nu, našu ličku basu, kuvane sireve, tekuće i čvrste jogurte, te čak osamnaest vrsta voćnih jogurta – dodaje Dominik.
Sada u sirani glavnu riječ vodi njegova 42-godišnja supruga Milana. Uz četiri zaposlenika, Milana je glavni "ekonom". Sve što se u sirani proizvede prođe kroz njezine ruke.
– Paralelno s proizvodnjom, otvorili smo svoja dva dućana u Zagrebu i Samoboru. Naši su proizvodi, nastali našim trudom uz poštovanje tradicije i kvalitetom, pronašli put i do trgovina diljem Hrvatske, pa i u Splitu, a sve ih više možete susresti u većini hotela s pet zvjezdica. U pregovorima smo s još nekim visoko kategoriziranim hotelima, pa ćemo vidjeti – upućena je Milana u poslovanje obiteljske mljekare i sirane, prisnaživši kako je vrijedna obitelj nedavno u sklopu manifestacije "Jesen u Lici" dobila zlatno priznanje Agronomskog fakulteta iz Zagreba i Ličko-senjske županije na 16. Smotri u ocjenjivanju sira za najbolji voćni jogurt od šljiva i za poznatu ličku basu.
Vrlo prepoznatljiv brend
Oznaka prepoznatljivosti brenda "Vedrine" i njihovih proizvoda je logotip s Milaninom kćeri Sofijom, odjevenom u tradicionalnu narodnu nošnju toga kraja. Upravo je Sofija najzaslužnija za to što svaka njihova krava ima i ime. Milka im je najdraža. Pitoma, draga, krupnih očiju…, a mljekarica kao nijedna u staji. Pravi "rezervoar".
– Možda je najvažnije istaknuti da se sve proizvodi na starinski način, s prirodnim sirilom i kulturama, bez aditiva! Toga ne bi bilo da nismo prepoznati po najkvalitetnijem mlijeku, s najviše mliječne masti i bjelančevina. Stoga smo iznimno sretni i ponosni na posao koji radimo. Da, bilo je turbulencija i pada entuzijazma, pogotovo kad vam dođu računi za struju. Nažalost, oni su se gotovo utrostručili, ako ne i više od toga. Prije poskupljenja plaćali smo od 6000 do 8000 kuna mjesečno, a sada 18.000, 19.000 kuna. To nije normalno, pa smo morali reducirati uporabu nekih aparata, pogotovo najvećih potrošača – žalostan je Dominik zbog stanja s električnom energijom, pa će aplicirati na EU-ove natječaje za solarne panele.
Time bi koliko-toliko smanjio potrošnju, ali tvrdi da će morati i smanjivati brojno stanje britanskih "manekenki". Vukovi su također "pogurali" ovu njihovu odluku. U posljednje je vrijeme stoka u Lici švedski stol za predatore. Brojni stočari muku muče zbog predatora, čije je brojno stanje daleko premašilo famoznu brojku od 200 jedinki u cijeloj Hrvatskoj. Nema dana a da u Lici ne nastrada neka životinja.
Došli i ostaju radi krava
Na tom tragu Zeke već smanjuju troškove. U zraku se osjeća i recesija pa su, od prvotna četiri, zatvorili dva dućana.
Uza sve, kažu da će preživjeti. Radi krava su došli, s njima će i ostati. Jer ipak su oni odlučni ljudi koji znaju da se isplati samo predan rad na duge staze, odnosno da nema uspjeha u poljoprivredi, posebice u stočarstvu, preko noći. U konačnici, i Dominik i Milana potomci su vrhunskog "genetskog materijala", što u konačnici nije nevažno u tome da kvalitetne mliječne prerađevine iz sirane "Vedrine" i dalje imaju svoju prođu na zahtjevnom hrvatskom tržištu.