Hrvatska je još jednom dokazala kako je po bioraznolikosti i prirodnim ljepotama među najbogatijim europskim državama, ali ovoga puta i po upravljanju i zaštiti tih darova prirode za koju su u ovom slučaju odgovorni radnici nacionalnih parkova Sjevernog Velebita i Paklenice.
Naime, 7. srpnja u poljskom gradu Krakowu na zasjedanju Odbora za svjetsku zaštitu UNESCO-a objavljeno je da su izvorne bukove šume u nacionalnim parkovima Sjeverni Velebit i Paklenica uvršteni na popis svjetske prirodne baštine. Ukupno 10 zemalja, Albanija, Austrija, Belgija, Bugarska, Italija, Rumunjska, Slovenija, Španjolska i Ukrajina, našlo se na ovom cijenjenom popisu, odnosno 63 razlište lokacije na kojima rastu bukove šume. Osim prestiža UNESCO-vo priznanje nosi i veliku odgovornost.
Riječ je o ukupno 1.289,11 hektara bukove šume koja se u NP Sjeverni Velebit nalazi u Strogom rezervatu Hajdučki i Rožanski kukovi na području Liško-senjske županije te 2.031,87 hektara šume na lokacijama Suva draga-Klimenta i Oglavinovac-Javornik u NP Paklenica na području Zadarske županije.
- Ova nominacija UNESCO-a i uvrštavanje bukovih šuma na listu svjetske baštine puno nam znači prvenstveno zbog same zaštite tog prostora. Budući da je riječ o serijskoj nominaciji u 10 europskih zemalja, ujedno nam je važno povezivanje svih zemalja, novi međusobni projekti i razmjena informacija kojim ćemo unaprijediti upravljanje šumama, rekla nam je ravnateljica NP Paklenica Natalija Andačić i istaknula kako sada očekuju veći broj posjetitelja, no i dalje svima koji u Parku rade na prvom mjestu treba biti očuvanje šuma.
- Budući da je jedna od najvažnijih funkcija nacionalnog parka edukacija, važno nam je da posjetitelji dođu u naš park, sami vide i osjete njegove vrijednosti i time povećaju vlastitu svijest o zaštiti prirode. Smatram da je to najbolji način očuvanja prirode - edukacijom do zaštite!
O samim vrijednostima bukovih šuma više nam je rekao dr. Gordan Lukač, koordinator tima NP Paklenica koji su i prijavili projekt UNESCO-u:
- Razlog proglašenja nacionalnog parka je osim u izuzetnoj geomorfologiji područja i u bogatstvu i raznolikosti šuma. Tijekom prošlih stoljeća šume su bile uništavane neracionalnom eksploatacijom. Dalmatinska je vlada još početkom 19. stoljeća pokušala obnoviti šume koje su bile općinsko dobro te ih je stanovništvo moglo iskorištavati. Godine 1929. šuma je postala državno dobro. U to vrijeme najviše je bila rasprostranjena borova šuma. Nakon 1945. godine u Paklenici je sječena šuma zbog obnove ratom opustošenih domaćinstava. Nije poznato koliko je posječeno, ali šuma nije uništena, te je zakonom iz 1949. godine cijelo područje proglašeno Nacionalnim parkom i dano na upravljanje Šumariji Zadar.
Danas se prostor NP Paklenica odlikuje raznolikošću šumskih zajednica i predstavlja bujnu šumovitu oazu na kamenjarskoj primorskoj padini Velebita. Bukve su ovdje stare oko 250 godina, a osim njih zanimljive su i životinjske vrste koje u njima obitavaju, a to su orlovi, divokoze, mrki medvjed, jeleni...
Mirjana Javor, ravnateljica Nacionalnog parka Sjeverni Velebit rekla nam je kako je proces nominacije trajao oko godinu dana:
- To je bio jedan dugotrajan proces, radili smo na nominaciji bukovih šuma zajedno sa NP Paklenica. Sretni smo jer je ovo jedno veliko priznanje, nama za naš rad, jer očito dobro upravljamo ovim područjem, ali i priznanje hrvatskim ljepotama. Zaljubljenika u prirodu sada će se sigurno naći više na Velebitu jer UNESCO-v je potpis prepoznatljiv diljem svijeta, zaključuje Mirjana Javor.
Pravi benefit za nacionalne parkove od ulaska njihovih šuma na popis svjetske baštine tek će se vidjeti kroz iduće razdoblje. Poznato je da UNESCO-va kategorija zaštite privlači turiste, ali i obvezuje "vlasnike" da promišljaju budućnost u skladu s održivim razvojem kako bi tu jedinstvenu prirodnu baštinu sačuvali za iduće generacije.
