StoryEditorOCM
Zadar plusUOČI 665. OBLJETNICE

Kakve veze imaju kći bosanskog bana, ljiljani i Zadarski mir? Ovo je samo jedno od pitanja na koje su Tomislav i Antun dali odgovor na posebnoj izložbi

Piše Matea Magaš
15. veljače 2023. - 19:12
Diplomirani knjižničar, Tomislav Blažević, pozvao je dr. sc. Antun Nekić, nastavnika na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru, jer je povodom obilježavanja godišnjice Zadarskog mira, pripremao izbor iz fonda Znanstvene knjižnice pod nazivom ”Zadar: 665. obljetnica Zadarskog mira (18.2.1358. -18.2.2023.)”.Cropix/luka Gerlanc/

Kakve veze imaju kći bosanskog bana, ljiljani i Zadarski mir?

Ne biste vjerovali, ali njihove su veze toliko jake da već stoljećima intrigiraju povjesničare koji istražuju – škrinju svetog Šimuna.

Priča ide ovako...

Elizabeta Bosanska bila je kći bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića. Godine 1353. postala je druga supruga tadašnjeg hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca, a u miraz je donijela savez s Bosnom. Ženidbom s Elizabetom, Ludovik je namjeravao osigurati podršku Bosne u ratovima s Mlecima i protiv srpskog cara Stefana Dušana u njegovom pohodu prema obali Jadranskog mora.

Povod izrade škrinje sv. Šime je prvenstveno bila velika kraljičina pobožnost i štovanje sveca. No, i sama je željela ostaviti iza sebe jednu snažnu političku poruku i konačno izaći iz sjene svoje svekrve koja je dosta ”vodila igru”, često i u ime svog sina. Također, u to je vrijeme, u 14. stoljeću, kralj Ludovik I. vodio ogorčenu borbu s Mlecima upravo radi Zadra. Godine 1346. u grad dolaze tisuće njegovih vojnika. Mlečani su bili tada jači te su odbacili sve pokušaje Ludovika i Zadrana za bilo kakvom pobjedom. I Zadar je tad bio primoran na predaju...

- Iz grada je izgnano zadarsko plemstvo i grad je praktički bio obezglavljen: pravno, simbolički i društveno. Mlečani su uzeli i Zadarski statut te odjeli ga u Veneciju, čime se ukinuo pravni sustav grada. Time su željeli jasno naglasiti da je sad sve u njihovim rukama. Odnose i tijelo sv. Šimuna, što se vidi na prikazu na samoj škrinji. Grad je tad bio na koljenima. Pojavila se i kuga. Jedan je to od najtežih perioda u povijesti Zadra - otkriva nam na početku razgovora dr. sc. Antun Nekić, nastavnik na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru. Njega je pozvao diplomirani knjižničar, Tomislav Blažević, koji je povodom obilježavanja godišnjice Zadarskog mira pripremio izbor iz fonda Znanstvene knjižnice pod nazivom ”Zadar: 665. obljetnica Zadarskog mira (18.2.1358. -18.2.2023.)”.

image

 Antun Nekić, prof, Sveučilišta u Zadru i urednik knjige "Zadarski mir - prekretnica anzuvinskog doba"
 

Luka Gerlanc/

- O Zadarskom miru napisana su tri kapitalna djela, jedno se veže uz obilježavanje 600-godišnjice Zadarskog mira (1958.) kada je napravljena prva izložba na tu temu i tiskao se prigodni katalog izložbe koji je uredio poznati zadarski konzervator Grga Oštrić. Pedeset godina nakon ove izložbe napravljeno je posebno monografsko izdanje pod nazivom Zadarski mir: 18.2.1358. - 18.2.2008.: o 650. obljetnici. Prošle, 2022. godine, objavljeno je kapitalno djelo koje govori o važnosti Zadarskog mira, a to je zbornik radova pod nazivom "Zadarski mir: prekretnica anžuvinskog doba", u izdanju Sveučilišta u Zadru – govori nam Blažević dok se na njega nadovezuje Nekić koji je, uz Mladena Ančića, suurednik tog zbornika i time  dobar sugovornik na ovu zanimljivu temu.

Kako je došlo do uspostave mira, nastavio je priču Nekić...

- Nakon poraza od Mlečana, dogodio se veliki obrat: Ludovik je odlučio promijeniti taktiku i napao je Veneciju preko njezina prostora na sjeveru Italije. To zaista nitko nije očekivao, njegova je operacija bila strateški savršeno odrađena. I zapravo, nakon toga on uspijeva natjerati Mlečane na mir. Dana 18. veljače 1358. godine u Zadru, u sakristiji crkve sv. Frane, s njima je potpisan glasoviti Zadarski mir. Zadar je dobio svoju dugo priželjkivanu slobodu, a Ludovik I. je, želeći Zadrane što tješnje povezati uz svoju vlast, vratio Statut i omogućio izvršenje kraljičinog zavjeta: izradu škrinje sv. Šimuna koji je bio zadarski svetac i zaštitnik grada – ističe Nekić.

image
Luka Gerlanc/

Godine 1377. Elizabeta je preko zadarskih plemića sklonih Anžuvincima od lokalnog majstora Franje iz Milana, koji je u Zadru imao svoju radionicu, naručila sarkofag u prirodnoj veličini za mumificirano tijelo sv. Šimuna. Za njega je platila znatnu svotu u iznosu od 240 kilograma srebra! Na njemu je, među ostalim, dala iskucati stilizirane ljiljane, simbol s obiteljskog grba.

Škrinja je do danas ostala najveći i najznačajniji zlatarski rad iz tog vremena u Europi.

- Također, ona je najbolji materijalni ostatak Zadarskog mira, a Venecija je ovaj događaj zdušno htjela sakriti i prikriti što joj je i uspijevalo. Važno je napomenuti da se tekst zadarskog mira, uklopljen u Liber pactorum, još uvijek čuva u Veneciji... – ističe Blažević, dok se na njega nadovezuje Nekić, ističući kako se nažalost, do prošle godine, nije puno kroz povijest pisalo o ovom važnom, epohalnom događaju i razdoblju Zadra. Prof. emeritus Nikola Jakšić prije nekoliko godina "dešifrirao" je sav ikonografski sadržaj i iznio svoju konačnu interpretaciju osam najvažnijih srebrnih i pozlaćenih reljefa kojima je dekorirana škrinja s okamenjenim ostacima tijela sv. Šimuna. 

- Moramo ljudima približiti kako je grad tada, u drugoj polovici 14. stoljeća, bio jedan od najvažnijih gradova u ogromnom Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu. Pronašli smo trgovačke veze s prostorom današnje Transilvanije, Bratislave, Budimpešte... Zadar je bio ulazna točka za poslove, ideje, ljude... Ne biste vjerovali, ali u Zadru je tad bilo stotine stranca koji dolaze zbog prosperiteta. Tu su bile i fjorentinske kolonije, a znamo da su Firentinci bili jedni on najvažnijih novčara tog doba – naglašava Nekić te dodaje kako je kralj Ludovik napravio još jedan zanimljiv potez.

image

Zadarski statut (Statuta Jadertina) iz 1564. godine.

Luka Gerlanc/

- Uzima kuću Grgura Krbavskog, koji je igrao dvostruku igru, malo je bio uz kralja, malo uz Mlečane, i pretvara ju u kraljevsku palaču. Ludovik je time poslao snažnu poruku kako više nema nevjere. Tim je njegovim potezom Zadar ponovno postao važan jer nigdje u Dalmaciji tada nije bilo kraljevske palače. Ona se nalazila u blizini svete Stošije, ali je teško sasvim precizno odrediti gdje, a još teže znati kako je izgledala – pojašnjava Nekić.

Važnost Zadarskog mira nevjerojatna je, jer osim što su se Mlečani odrekli ”prava na Dalmaciju od polovine Kvarnera do područja Drača“, dužd se morao odreći naslova ”dux Dalmatiae et Croatiae”, a ekonomski procvat Dalmacije bez Mira je nezamisliv. U središtu tog procvata bio je Zadar kao glavni grad novooslobođenog teritorija.

- Za svaku je zajednicu potrebna priča, zajednička prošlost kroz koju ćete nešto ispričati i pojasniti odakle dolazite. Zadrani su posebnom procesijom sve do 15. stoljeća obilježavali Zadarski mir, što je stajalo i u gradskom statutu. No onda su Mlečani opet, sredinom 15. stoljeća, izbacili to iz Statuta. Zapravo su stalno pokušavali kroz daljnju povijest izbrisati taj dan i to razdoblje iz povijesnih knjiga, ploča i spomenika. Jednostavno su htjeli postići "damnatio memoriae”, da se ukloni svako pamćenje na taj važan datum koji njima nije išao u korist. Također, za dobru su priču uvijek važni i glavni likovi, netko tko će biti uzor – govori Nekić, a Blažević ga nadopunjuje:

- Cijela ova priča ima savršen turistički potencijal! Kraljevska obitelj, političke spletke, obiteljski odnosi, škrinja, tijelo sveca, bitke... Zapravo, Zadarski mir i razdoblje oko njega savršen je scenarij za film, ili pak još jednu HBO-vu uspješnicu – uz osmijeh govori Blažević, ističući kako se ništa ne treba izmišljati, samo se otvore knjige. Kojih, tvrdi, u Znanstvenoj knjižnici ne nedostaje. 

- Zato, pozivamo sve sugrađane da dođu do nas i pogledaju izbor iz fonda koji smo pripremili i koji predstavlja najvažnija znanstvena djela o razdoblju povijesti Zadra u 14. stoljeću, s naročitim naglaskom na sredinu stoljeća, kao i drugim relevantnim materijalima. Time želimo prikladno obilježiti 665. godišnjica tog prijelomnog datuma u prošlosti grada – zaključio je Blažević.

Radno vrijeme Knjižnice od 7:00 do 21:00 i subotom od 7:00 do 13:00 sati 

13. lipanj 2024 18:20