Prošla je prva godina u mandatu gradonačelnika Zadra Branka Dukića.
Kad je početkom prošlog lipnja preuzeo dužnost pozvali smo čitatelje Slobodne Dalmacije i Zadarskog.hr da novom gradonačelniku postave pitanja koja ih zanimaju, da ga upoznaju s problemima koji ih tište, da mu iznosu svoje prijedloge o tome kakvim vide svoj grad (1. dio intervjua) (2. dio intervjua).
Danas, godinu dana nakon, odlučili smo gradonačelnika opet izložiti brojnim pitanjima, ali u formi novinarskog razgovora, vođenog šetnjom kroz grad, od radnog mjesta gradonačelnika na Trgu, pa ulicom Don Ive Prodana do Sv. Šime, Kneževe palače, preko Trga Petra Zoranića, Boškovićevom ulicom do OŠ Petra Preradovića, rivom do Pozdrava Suncu, preko Trga sv. Frane do Trga tri bunara, Kalelargom do tržnice, ribarnice, uvale Jazine i opet natrag do Trga.
Šetnja je trajala sat i pol vremena, prošli smo na desetke tema i pitanja, a gradonačelnik je na sva pitanja dao svoje odgovore. U prvom planu bila su komunalna pitanja, zato smo se malo i šalili da nam je on "danas glavni komunalni redar", ali se razgovaralo i o brojnim drugim stvarima vezanim uz razvoj Zadra, rad gradske uprave pa i nekim njegovim privatnim stavovima.
Zbog dužine razgovora i, vjerujemo, interesa javnosti i zanimljivosti, "Đir po gradu s gradonačelnikom" podijelili smo u tri dijela. U prvom dijelu šetamo od Trga do Pozdrava Suncu, gradonačelnika smo dočekali na ulaznim vratima u gradsku upravu...
Idemo u glavu: ima li previše terasa na Trgu? Jesu li nam ugostitelji oduzeli glavni gradski trg? Kad su ljetne gužve, trgom se jedva može proći. Smeta li vas to?
- Ne. Nedavno sam bio u Rumunjskoj, u gradu Aradu, oni imaju drugi problem - ispred svoje vijećnice nemaju nikoga. Kad dođu ovdje, drago im je vidjeti šušur, da je grad živo tkivo, da predstavlja cjelinu, da nije prazan. Što bi inače razgledavali?
Šušur je dakle bitan?
- Jako bitan.
Ali ipak treba biti kontrole?
- Da, kontrolirani šušur.
Ovdje na Trgu imamo terasu jednog lokala, nekih 60-70 mjesta, sve lijepo i krasno, ali njegovi gosti ne mogu u WC jer ga lokal nema.
- Mislite na ovaj tu (pokazuje rukom op.a.)?
Konobari goste znaju slati u prizemlje gradske uprave gdje vi imate WC za stranke.
- Drago mi je ako na taj način možemo pomoći...
Kako je moguće da na najudarnijem gradskom mjestu radi takav lokal?
- Ne znam kako takav lokal može imati dozvolu za rad.
Hoćete li to provjeriti?
- Hoću.
Idemo dalje. Grad je počeo postavljati mini info ploče da bi uklonio "kozliće" iz ulica. Ali, evo vidite, na zidu je nova ploča, a preko puta nje opet stoji "kozlić". Što se promijenilo?
- Još tjedan dana traje usuglašavanje oko ploča. Naći će se neki model kako će to funkcionirati. Želimo pomoći ugostiteljima, imat će pet-šest dana za prilagodbu. Kad to prođe, neće više biti popusta.
Kad ujutro dolazite na posao, jeste li zadovoljni kako grad izgleda?
- Grad je lijep, a ono što mi kao uprava možemo napraviti je uspostaviti kontrolu. Da ljudi, kad prolaze gradom, ne osjećaju to opterećenje koje turisti i mogućnost zarade predstavljaju. Između turista, interesa i naših stanovnika moramo naći neki balans.
Evo nas ispred Kneževe palače. Obnova je uspješno završena ali park koji je nekada bio sastavni dio palače pretvoren je u štekat restorana brze hrane koji svoji svojom ventilacijom iz kuhinje zapuhuje prolaznike na Kalelargi. Je li to u redu?
- Čujte, teško je sada reći, te su stvari već odobrene...
Ali nisu zapisane u kamenu.
- Kada država napravi projekt za taj park i kad to konzervatori potvrde onda će biti tako.
Ali to je napravljeno. Samo je nečijom voljom "zaboravljeno" da je to tako. Taj park ima kulturnu i povijesnu težinu ne samo za Palaču nego i za Grad!
- Mislim da je tu problem oko vlasništva. Grad tu nije vlasnik. Kad se to riješi, onda će tu biti park.
Grad je u nekoliko navrata najavljivao postavljanje novog koncepta rasvjete na Poluotoku. Krenulo se od Foše, tamo je nešto napravljeno, ali se nakon toga stalo. Zašto?
- Rasvjeta je postavljena prema konzervatorskim uvjetima. Postoje tri modela rasvjetnih tijela koja su oni odobrili. Rasvjeta ide svojim tokom, a nedavno smo tražili rješenje za Kalelargu. Rasvjeta se zahvaljujući tehnologiji brzo razvija pa možda treba malo stati, a možda su ta tri obrasca za nas dobra.
Jeste li zadovoljni kako Čistoća održava Poluotoku?
- Jesam, grad je čist. Čišći nego primjerice Liverpool gdje sam nedavno privatno bio. Vidio sam da Liverpool ima dosta smeća na ulicama, dok je Manchester jako uređen, ali nema baš zelenila.
Jeste li vidjeli nešto što biste mogli prenijeti u Zadar, kao primjer dobre prakse?
- Svaki je grad različit, svaki ima svoje posebnosti. Zadar je star 3000 godina i ima neke svoje posebnosti koje se ne mogu drugdje implementirati. Ali uvijek ima nekih sitnih detalja koji se mogu primijeniti.
Kao na primjer što?
- U Liverpoolu možete vidjeti što znači napraviti od svog grada dobar proizvod. Nogomet, Beatlesi i moderna arhitektura su od jednog ne pretjerano zanimljivog lučkog grada napravili atraktivnu destinaciju...
Namjerno vas vodim ovdje kroz Boškovićevu ulicu da vidite kako izgleda put kojim učenici Petra Preradovića svakodnevno moraju prolaziti. Nogostup su zauzeli štekati, a njima je ostavljen metar prolaza kojim se ne može normalno hodati od asfaltnih hupsera zbog korijenja platana. I sami vidite da se ne možemo ni mimoići s djecom, da moramo zagaziti na kolnik. Kako je tek proći majci s kolicima? Zar se ovdje stvarno ne može uvesti više reda za sigurniji put djece do škole? Zovu nas roditelji i apeliraju da o tome pišemo i da grad djeci osigura normalan put do škole. Zar je interes ugostitelja za Grad važniji od sigurnosti djece?
- Dobro, slažem se da je ovdje teško proći s kolicima jer je nogostup neravan, ali mislim da je dovoljno širok za prolaz učenika. Ne treba tražiti dlaku u jaju. Imamo i nogostup na desnoj strani koji je prazan i tamo se kolicima može proći. A ako želite doći u kafić, onda morate prijeći cestu.
Vaš je prethodnik naručio analizu stabala, gradu je izgled bilo lakše razmišljati o sječi i vađenju stabala nego dio nogostupa vratiti đacima i pješacima.
- Dobro, treba paziti tamo kuda se prolazi. Nemam ništa protiv da se štekati nalaze na trgovima i ulicama, ali komunalni red mora postojati i moramo osigurati nesmetanu komunikaciju pješacima.
Evo, na ulazu u školsko dvorište, na nogostupu, imamo pet parkiranih automobila. Je li to treba ovako biti?
- To pitajte policiju.
Krivo parkiranje nije u nadležnosti policije, nego Obale i lučica, pauka i komunalnih službi!
- Prometni redari mogu kažnjavati nepropisno parkirana vozila na zelenoj površini, a na prostoru škole oni su sami odgovorni. Smatram da bi komunalnim redarima trebalo dati mogućnost kažnjavanja, no zakon im to ne omogućava. Oni mogu intervenirati samo uz pratnju policije. Nadam se da će najavljene izmjene zakona o komunalnim djelatnostima ići u tom smjeru. U Tivtu, gdje sam nedavno također bio, imaju komunalnu policiju, što je također jedan vid rješenja. Znači da uz nadzor grad dobije i ovlasti kažnjavanja ovakvih i sličnih slučajeva.
Treba dakle promijeniti zakon?
- Mi o takvim stvarima razgovaramo s policijom, ali PU zadarska ima manjak od 200 policajaca i jednostavno ne stignu reagirati na sve ovakve stvari.
Je li točno da će Grad Zadar ovog ljeta financirati boravak osam policajaca iz unutrašnjosti na području Poluotoka?
- Mislim da će ih biti deset. Osigurat ćemo im i smještaj i hranu.
Gdje ćete im naći smještaj u sezoni?
- Pa recimo da smo se dogovorili oko toga. To je trošak koji se isplati.
U ulici smo Mihovila Pavlinovića. Riva godinama čeka na uređenje, prošlo je više od desetljeća od kad je najavljen međunarodni arhitektonski natječaj za rivu ali se ništa ne događa. Najvrednijih gradski prostorni resurs prepušten je ugostiteljskoj stihiji i gumenim pravilima zadarskih konzervatora...
- Ne bih rekao da je to jedan od najvrednijih resursa, ali na rivi imate nekoliko razina problema. Cijela riva još nije zemljišno-knjižno sređena, odnosno upisana. Granica pomorskog dobra nije definirana i upisana, dio nogostupa kojim hodamo još se vodi kao cesta... Na tome se radi, spisi su upućeni Županiji, odnosno Ministarstvu mora. Kad odredimo granice i vlasništvo, što je gradsko, a što državno, onda možemo tražiti određena rješenja.
Prije toga se neće ići u traženje rješenja za uređenje rive?
- Radimo, ali prvi korak je rješenje vlasništva. Prije toga nije moguće kvalitetno riješiti drugi dio.
Znate da je riva podlokana i statički ugrožena?
- Na sanaciji rive također radimo, ali s obzirom na cijenu tog zahvata, morat ćemo se još malo strpiti. Sanacija će koštati 50-60 milijuna kuna, a u sljedeće četiri godine moramo izdvojiti 80 milijuna kuna za izgradnju kanalizacije u gradskim naseljima, plus već započeti drugi projekt, kao što je škola na Bokanjcu, Centar Mocire...
Sviđa li vam se ovaj tepison na terasama lokala po rivi? Ova umjetna trava unutar zelenog pojasa...
- Umjetna trava je dobro uklopljena s obzirom da ovdje treba i održavati prirodni travnjak. Mislim da je ugostiteljstvo dobro uklopljeno.
Dobro? Riva se počela parcijalno koristiti kroz interes ugostitelja. Zašto Grad nije postavio komunalni okvir za korištenje zelenih površina na rivi? Ovako izgleda kao benkovački sajam, grad ne donosi pravila, nego prihvaća nametnuta rješenja ugostitelja. Dojam je da oni zapravo uređuju grad a ne gradska uprava....
- Na Gradu je da sluša potrebe investitora.
Na Gradu je da postavi komunalne okvire za korištenje javnog prostora.
- Ako oni imaju neku želju za terasom na Gradu je hoće li im to omogućiti ili ne. Ako Grad smatra da je to u redu, i da takav prijedlog može proći, da Grad i privatnik mogu zaradit, zašto ne.
Ne govorim protiv mogućnosti zarade, nego o kumunalnom redu. Zašto zarađivanje mora značiti devastiranje javnih površina? Ovakva riva je svaštarenje, improvizacija, izgleda neuredno...
- Ako je ugostitelj svoj objekt drži neuredno, onda ni gost neće doći. A koliko sam vidio, kad prošetam tijekom ljeta, terase na rivi su krcate. Ipak ljudi osjete da je to dobro. Slušajte, te terase su tu ipak već neko vrijeme...
Da, ali nisu pod kontrolom, neuredne su i nekontrolirano bujaju, pogotovo preko ljeta, kad se prošire za nekoliko stolova...
- Neka ljudi zarade, bit ćemo svi zadovoljniji. Neke svoje resurse treba i iskoristiti.
Na policijskom smo parkingu kod hotela Zagreb. Je li on kamen spoticanja što se ne realizira obnova hotela ili terasa prema rivi?
- Parking, po meni, nije kamen spoticanja nego stanje čekanja. Parking će, nadam se uskoro, preseljenjem Prve policijske postaje u prostor bivše vojarne Stjepana Radića, ostati gradu, odnosno bit će u funkciji hotela. Na vlasniku hotela je da tu investiciju aktivira, za što on ima punu podršku Grada.
Razgovarali ste o tome s gospodinom Miletićem?
- Jesam, u više navrata. Stvar je principa. On hoće da ima sve jedan kroz jedan.
Što to nije jedan kroz jedan?
- Terasa na rivi. Granica pomorskog dobra još nije određena. Prema sadašnjoj situaciji terasa je u vlasništvu Grada Zadra koju mi iznajmljujemo hotelu Zagreb. Ako to ostane naše, a ne postane pomorsko dobro, onda ćemo mi za to imati koncesiju ili ćemo je prodati isključivo za potrebe hotela. Ako na sudu to dobiju Hoteli Zadar, onda će terasa biti njihova.
Hoće li Grad ukinuti zabranu kupanja na rivi?
- Mislim da Grad to ne može ukinuti.
Zašto?
- Zbog sigurnosti. Bilo što da se dogodi na rivi Grad Zadar bi bio odgovoran.
Ljudi se ipak kupaju, evo sad osnovnoškolci za kraj škole...
- Kupaju se na osobnu odgovornost.
Ali vi bi se isto okupali na rivi?
- Ja bih! (smijeh)
Gdje se kupate u gradu?
- Na Bazenu.
Jeste li zadovoljni stanjem i brojem kupališta u Zadru?
- Manje-više jesam. Nisam ljubitelj uređenih plaža i kupališta, ali koliko vidim, nisam dugo bio...
Nedostaje li Zadru uređenih kupališta?
- Fali možda uređenih kupališta sa slobodnim pristupom, ali za to će trebati još neko vrijeme. Veliki je pomak postignut u zadnjih deset godina. Grad je puno toga uložio po tom pitanju, obnavljaju se kupališta od Dikla do Arbanasa. A imamo i projekte za nova.
Da, famozna, da ne kažem fantastična priča o Zadru brendiranom kao gradu pješčanih plaža...
- Grad Zadar preko Obala i lučica upravlja samo plažom Kolovare koja ima plavu zastavicu. Za Kolovare smo pripremili projekt uređenja, od Bazena sve do Karme, koji ćemo uskoro predstaviti javnosti.
Što mislite o prijedlogu nekih arhitekata da se od Bazena sve do Putne Bajlo, ispod Karme i Arbanasa, naspe more u pojasu od 50 do 70 metara, i tu smjeste kupališta, barovi, restorani, turistički, sportsko-rekreativni sadržaji... Dva-tri kilometra kontinuirane plaže, zadarska Copacabana? Slažete li se?
- Ja bih rekao – miješano. Malo svega.
Sviđaju li vam se ovakvi "zabavni sadržaji" na rivi, poput ovog dječjeg igrališta na napuhavanje? Je li to razina usluge za "najlipšu rivu na svitu".
- Meni, realno, to ne nagrđuje rivu. Djeca se zabavljaju, u gradu gdje je šetalište treba imati prostora za djecu, majke...
Ne govorim protiv djece i majki nego opet o komunalnom redu. Neka je i deset dječjih sadržaja, ali zar to treba izgledati ovako, opet ću reći, jeftino i neuredno?
- Ništa nije savršeno, uvijek može biti bolje. Ali pazite, mi u Zadru smo takvi da želimo da sve izgleda suvremeno i lijepo, no trebamo poći od činjenice da ovakvi sadržaji izgledaju uredno i pristojno i da ne nagrđuju oko.
Neće se baš svi složiti s vama...
- Ne može biti sve savršenstvo, kad bi sad sve gledali.
Sigurno, ali ne govorimo o savršenstvu nego o komunalnom redu, boljoj opremljenosti, pravilima u javnom prostoru...
- Ja mislim da je tu komunalni red - u redu. I uređenost, manje-više, premda bi ja na rivi volio malo više cvijeća.
A što kažete da riva dobije neke modularne kućice paviljonskog tipa, niske, staklene, integrirane u zelenilo s restoranima, bistroima, lounge barovima, laganom, tihom glazbom, sadržajima za djecu...
- Hm, a malo prije ste govorili da ima puno barova i terasa na rivi!?
Nisam rekao da ih ima puno, nego da su neuredni i da su oni Gradu nametnuli svoje uvjete i standarde uređenja, a ne Grad njima. Nisam protiv sadržaja, nego komunalnog okvira za takve sadržaje.
- Realno, još se puno toga na rivi treba i mora urediti. Kad se bude radio plan uređenja, uklopit će se različite mogućnosti rješenja i korištenja rive.
Hoćete li vi u svom mandatu pokrenuti uređenje rive, da ona konačno dobije svoju glavu i rep? Sociolozi su napravili istraživanje među Zadranima kako oni vide rivu i kakvu je žele. Arhitekti su željni natječaja o kojem se desetljećima govori, jeste li vi spremni to pokrenuti? Zajedno s rivom i cijeli obalni pojas Stare rive, sve do uvale Jazine i projekta "Monte Carlo". Kao da se nema hrabrosti ući u taj izazov?
- Ima se hrabrosti, ima, ali prostor rive, kao i zapušteni prostor Ravnica, nije lako pokrenuti. Ljudi imaju visoki respekt prema tom prostoru i boje se da nešto ne bi pogriješili. S obzirom da oko uređenja rive vladaju veliki prijepori, netko bi gradio zgrade, netko ne bi, neki bi samo sadržaji s dodacima, vjerojatno se dosad čekalo da se vidi što će se od toga iskristalizirati.
Dobro, sve je to poznato, ali što vi želite? Što ćete vi u svom mandatu napraviti u vezi rive i obale do Jazina?
- Pokrenut ćemo.
To govore svi gradonačelnici već 15 godina. Zar ne možete biti konkretniji? Na što se čeka?
- U politici vrijedi pravilo, nemoj obećavati nešto što nisi siguran da možeš riješiti. Takve stvari treba malo "zadržati" pa ako je uspijete riješiti, dobro je. Ali prvenstveno se moram bazirati na ono što sam obećao riješiti i ono što mi je želja napraviti. Ako se raširite na sto projekata, a ne završite niti jedan, onda niste napravili ništa.
Po kojem bi projektu vi željeli ostati zapamćeni? Još nisam čuo što bi to bio neki vaš projekt. Sve što sada radite naslijedili ste od prethodnika, ništa novo niste pokrenuli.
- I moji su prethodnici naslijedili neke projekte prethodnika. Zato je i bitan kontinuitet. Nemam ja ideal da sam sebi podižem spomenike i da to gledam kao "ja sam to napravio".
Zašto ne biste bili ponosni na nešto što ste sami pokrenuli i napravili u svom mandatu na korist građana?
- To će procijeniti građani i birači.
Dobro, što mislite da je Zadru urgentno potrebno i što bi vi željeli napraviti?
- Evo, činjenica da smo dobili 80 milijuna kuna za kanalizaciju Bokanjca i Novog Bokanjca za mene predstavlja uspjeh.
Slažem se, dobro je što se grad brine o tim nedovoljno urbaniziranim dijelovima grada jer su komunalno u stvarno lošem stanju. No, evo nas na Pozdravu sunca, ispod najreprezentativnije zgrade na ovom dijelu rive. Je li točno da župan Longin namjerava izmjestiti administraciju županije i osloboditi zgradu?
- On ima tu volju i želju, dokle će tu doći, ne znam, ali ja mu želim da uspije.
Što biste vi kao gradonačelnik htjeli vidjeti na ovom mjestu umjesto sjedišta Županije?
- Svi razmišljaju da bi tu dobar bio neki vrhunski hotel.
Što vi mislite da bi za grad bilo najbolje?
- Ja bih zgradu obnovio, vratio je u život i prepustio korisnicima.
Mislite: prodali bi zgradu ili iznajmili kao državnu imovinu?
- Zgradu bih dao, kao u Engleskoj, u koncesiju na sto godina, ali bih zadržao vlasništvo. Naučio sam da se vrijedna imovina ne mora prodati da bi se revitalizirala.
Često vas na ulici zaustavljaju građani, više kao liječnika ili kao gradonačelnika?
- I prije sam bio dosta društven, ali sad ne mogu pobjeći (smijeh).
Sad se odgovornost proširila, za sve...
- Ne mogu pobjeći, ali pokušavam se normalno ponašati, koliko mogu.
Spominjali ste putovanje u Englesku, nedavno ste bili u Napulju s društvom iz turističkog vijeća TZ Grada Zadra.
- Bili smo prošle godine. Napulj je lučki grad, ima svega, razvijenih modernih dijelova, starih dijelova, ali dio uz luku je šporak. Talijani imaju više problema od nas po pitanju čistoće i uređenja okoliša.
Zašto ste išli u Napulj, s kim ste bili u društvu i tko je to platio?
- TZ Grada Zadra je napravila izlet da posjetimo drugu destinaciju, da vidimo što mi možemo od njih implementirati.
Je li s vama bio i jedan poznati zadarski sudac?
- Nije. S nama, predsjednikom TZ i članovima turističkog vijeća, bio je Boris Buden, ali je on putovao o svom trošku.
Gradonačelniče, hoću stan!
Nije jednostavno napraviti đir po gradu u društvu gradonačelnika. Na svakom koraku ga zaustavljaju, ili kao liječnika ili kao prvog čovjeka gradske uprave ili kao prijatelja. Na Trgu Petra Zoranića zaustavili su ga osnovnoškolci s kojima je napravio zajedničku snimku, onda je naletio na radnike Čistoće s kojima se pozdravio, na Pozdravu Sunca zaskočili su ga turisti iz Tajvana za nekoliko selfija, a mi smo ga zamolili za sliku s dvije radnice Nasada koje su vrijedno plijevile cvijeće. Najzanimljivija je bila jedna žena koja je iskočila ispred nas na rivi s izravnih zahtjevom prema gradonačelniku:
- Hoću novi gradski stan!
- I ja bi jedan – odgovorio joj je gradonačelnik uz svoj karakterističan smijeh.
Gradonačelnik u operacijskoj sali
Kad sam jučer razgovarao s vašim uredom rekli su mi da ste na operaciji?
- Bio sam, obavio sam jedna zahvat, a ostalo su bili pregledi. Idem u bolnicu dva puta mjesečno, prema dogovoru.
Uspijevate to uskladiti s obvezama gradonačelnika?
- Da, ne predstavlja mi veliki problem.
Kakvo je stanje na vašem (bivšem) odjelu? Trebaju li vas?
- Slušajte, uvijek nekoga trebaju, ali stanje je dobro. Guraju svojim tempom. Ipak je to odjela s 14 doktora, veliki za naše hrvatske prilike i na dobrom je glasu.