Gradonačelnik Branko Dukić donio je, ali još nije objavio odluku o povećanju brutto plaća direktorima trgovačkih društava koja su u cijelosti ili u većinskom vlasništvu Grada Zadra. Nakon što bude objavljena, tu će odluku morati verificirati skupštine komunalnih poduzeća, nakon čega će direktori imati bruto plaću od 2.390 eura.
Po dosada važećoj odluci od 27. srpnja 2020. godine direktori su imali maksimalnu bruto plaću od 14.750 kuna bez naknada za minuli rad i troškove prijevoza. Nove plaće su veće za 3.257 kuna odnosno 432 eura.
Vjerojatno procjenjujući da bi objava odluke o povećanju direktorskih plaća u vrijeme pregovora o deblokadi gradskog proračuna mogla poslužiti kao novo ulje na vatru i dodatno zaljuljati mogućnost postizanja političkog dogovora, odluka o rastu direktorskih plaća još nije objavljena iako je donesena još 21. veljače. Međutim, nije to jedino čime Dukićeva odluka privlači pažnju.
Naime, svojedobno su gradski direktori bili podijeljeni u tri platežna razreda, pa je to smanjeno na trenutna dva, a po novoj odluci čak 11 direktora je svrstano u jednu jedinu kategoriju i svi bi trebali imati jednak maksimalni iznos brutto plaće. Tako bi, na primjer, direktori Obale i lučica ili Tržnice, s neusporedivo manjim brojem zaposlenika, s manjim opsegom poslova, pa i „teritorijalnom raširenošću”, trebali imati istu plaću kao, na primjer, direktori Čistoće ili Vodovoda koji su višestruko veće i jače.
Uglavnom, ubuduće ista bušta čeka direktore Liburnije, Čistoće, Vodovoda, EKO-a, Odvodnje, Višnjika, Inovativnog Zadra, Nasada, Obale i Lučica, Tržnice i KK Zadra. Primjetno je da se ova odluka nije dobacila do gradskih ustanova čiji čelni ljudi zasada ostaju na sadašnjim plaćama. Dokle, tek će se vidjeti.
Jedan od argumenata za povećanje direktorskih plaća bila je i činjenica da su plaće direktora postale limitirajući faktor u zapošljavanju prijeko potrebnih stručnih kadrova, pa ovo povećanje njihovih plaća povećava mogućnost zapošljavanja kadrova koji na tržištu vrijede kudikamo više nego što im komunalne tvrtke mogu ponuditi. Drastičan primjer je EKO gdje je upravo u tijeku natječaj za zapošljavanje elektrotehničara i strojara, stručnjaka koji na tržištu rada mogu dobiti i dvostruko više od bruto plaće od 11.200 kuna, koliko bi imali u EKO-u.
-Imamo problem pri zapošljavanju pomoćnih radnika i vodoinstalatera, jer su im plaće oko pet ili šest tisuća kuna. Osim toga, zaposlenici Vodovoda su po plaćama svrstani u sedam različitih kategorija, pa svaka promjena dovodi do neravnoteže. Zbog toga i radimo novu sistematizaciju koja bi trebala biti završena za nekoliko mjeseci, kaže Tomo Matek, direktor Vodovoda.
Na problem s grobarima i nedovoljno atraktivnim plaćama za ta osjetljiva radna mjesta upozoravao je i Josip Krnčević, direktor Nasada, tvrtke s ionako najnižim plaćama u sustavu gradskih komunalnih poduzeća.
-Problem je i to što na tim radnim mjestima ne možemo zaposliti radnu snagu iz inozemstva, zbog kulturoloških razlika je teško zamisliti da to budu Nepalci. A plaće nisu primamljive da privuku domaću radnu snagu, izjavio nam je Krnčević.
Nedavno je i iz Liburnije odaslano upozorenje o prevelikoj fluktuaciji i brzim odlascima vozača u privatni sektor gdje su bitno više plaćeni.
Povećanje direktorskih plaća nameće i pitanje hoće li to povećati pritisak sindikata usmjeren na povećanje plaća zaposlenika u njihovim tvrtkama i u kolikoj to mjeri ovisi o snazi trenutno blokiranog gradskog proračuna.
U Liburniji, na primjer, kolektivni je ugovor dogovoren, ali zbog blokiranog gradskog proračuna nije potpisan: komunalni prijevoznik zbog blokade proračuna mjesečno ostaje bez skoro milijun kuna, pa je direktor Edvin Šimunov odlučio poštivati odredbe kolektivnog ugovora iako nije potpisan, a potpisom bi preuzeo obvezu za koju zbog aktualnog manjka proračunskog prihoda nije siguran da ju dugoročno može i ispuniti.
-Mi nismo naslonjeni na proračun, pa nas blokada ni na koji način ne pogađa. Rast plaća bi bio logičan, plaće bi trebale pratiti rast troškova života i inflaciju, kaže Edo Duka, direktor Obale i lučica.
Uglavnom, gradski direktori smatraju logičnim očekivati i rast plaća svih zaposlenika komunalnih poduzeća, ne samo nekih specifičnih zanimanja koja na tržištu rada lako mogu naći plaćeniji posao. Svi oni govore o inflaciji i porastu životnih troškova kao općem razlogu zbog kojeg bi i „radničke plaće” trebale rasti, ali je pritom primjetno da gradski komunalci ovisniji o proračunu pokazuju puno veći oprez kada pričaju o rastu plaća svih zaposlenih, jer to djelomično ili dobrim dijelom ovisi i o snazi gradskog proračuna.
Ali, snaga trenutno blokiranog gradskog proračuna je tema o kojoj se direktori nerado izjašnjavaju...
