Hoće li Hoteli Zadar rušiti ‘Zara Beach‘? Kako su Ikić i Čulina od grada i države dobili dozvole za ilegalan rad? Tko će zvati policiju, a tko USKOK?

Da je veliki Akira Kurosawa danas među nama i da slučajno živi u Zadru, sto posto smo sigurni da bi svoj veličanstveni „Rašomon” snimio na Kolovarama, na ruševinama nekadašnjeg restorana „Zara Beach”, kao punokrvni hrvatski krimić. U tom filmu o potpunom krahu pravne države – gdje glavne uloge igraju Hoteli Zadar, Republika Hrvatska, Grad Zadar i Sokol projekt, a u sporednima nekoliko državnih ureda – apsolutno nema nevinih, a zločin je nedvojbeno počinjen. Leš leži na Kolovarama, pokraj njega godinama prolazimo, zaudara i o njega se spotičemo, ali javnost nikako da sazna „whodunit”, iako su svi na njemu okrvavili ruke. Da još malo ostanemo u filmskoj metafori, svi glavni i sporedni glumci su godinama, više ili manje, punili džepove na tom silovanju javnog dobra i državne imovine, a oni koji su trebali spriječiti, zaustaviti i procesuirati taj svirepi zločinu, u tome su im dali ruku ili su pak izravno u njemu sudjelovali.

Hoteli Zadar u četvrtak su objavili da će u petak 26. lipnja u 9 sati početi s uklanjanjem bespravno dograđenih aneksa na plažni objekt kojeg su još 1974. kao državna tvrtka kupili od Nasada. Početkom devedesetih, pretvorbom Hotela Zadar u privatnu tvrtku, u temeljni kapital društva, iako na pomorskom dobru, ulazi i objekt na Kolovarama, a Hoteli Zadar se smatraju njegovim posjednicima. Od tada do upisa države na pomorsko dobro proći će gotovo četvrt stoljeća, a u tom vremenu na tom možda najatraktivnijem komadu zadarske obale, događa se briljantan „case study” primjer hrvatskog „crony kapitalizma”, gdje su špekulantski interesi zajašili javno dobro i zahvaljujući „slučajnoj državi” godinama iz njega izvlačili profit na štetu građana, u konkretnom slučaju Zadrana.

Jure Miskovic/Cropix

- Ako u petak Hoteli Zadar krenu rušiti bespravno sagrađene dijelove restorana „Zara Beach”, mi ćemo o tome obavijestiti policiju. Mi ćemo to smatrati nezakonitim postupanjem i povredom posjeda, jer nitko bez naše dozvole nema pravo pristupa tom objektu kojeg smo derutnog stanja ogradili i zabranili pristup. Hoteli Zadar nemaju nikakvo pravo rušiti taj objekt. On nije njihovo nego državno vlasništvo, odnosno Grada Zadra. Ako na bilo koji način ugroze našu imovinu to će biti protuzakonito, jasan je bio Tomislav Korona, pročelnik gradskog ureda za upravljanje imovinom.

Korona se poziva na nedavnu pravomoćnu odluku Trgovačkog suda nakon provedenog stečajnog postupka nad tvrtkom Sokol projekt, kojom je objekt na plaži Kolovare predan u vlasništvo Republike Hrvatske, koja ga je potom dala na upravljanje Gradu Zadru. Zadnji korisnik tog prostora, tvrtka Sokol projekt u vlasništvu Vedrana Ikića i Marka Čuline Make, izbrisana je iz registra, a prostor njihovog bivšeg restorana ubrzo je ispražnjen od svih stvari. I to bi bio „happyend” višedesetljetne pravne trakavice po raznim sudovima i upravnim postupcima da na kraju filma, nekako s odjavnom špicom, na scenu opet nisu upali Hoteli Zadar kao ražalovani posjednici s najavom rušenja dijelova zgrade koje su, da kraval bude potpun, oni sami bespravno podigli prije petnaestak godina, za vrijeme direktora Ive Devića.

O tim tragičnim događajima Slobodna Dalmacije je tada aktivno pisala, i na temelju naših napisa reagirala je građevinska inspekcija čije pljesnivo pravomoćno rješenje, tjedan dana od nastupa apsolutne zastare, ti isti Hoteli Zadar sada kane realizirati. U tom finalnom povratku na scenu, baš kao svi dijabolični zlikovci u dobrim krimićima, pozivaju se na uzvišena načela: „Posebno se daje do znanja da je izvršenje rješenja početkom sljedećeg tjedna pada u apsolutnu zastaru, pa je svako nečinjenje kojim se sprječava početak izvršenja radova 26. lipnja 2020. izravno sprječavanje izvršenja pravomoćnih i izvršnih akata nadležnih tijela Republike Hrvatske, a time i zaštite pravnog poretka.”

Zamislite: Hoteli Zadar, isti oni koji su skrivili bespravnu gradnju, nakon desetak i više godina lova u mutnom na pomorskom dobru, s pravomoćnim rješenjem o rušenju i punih džepova od (polu)ilegalnog zakupa, sada kada su shvatili da im je zlatna koka odlepršala, oblače kostim Robina Hooda i pravdoljubivo kreću u obranu zakonitosti i izvršenje svete dužnosti prema pravnoj državi. Državi koju su desetljećima hakirali, ignorirali i zaobilazili. Trebate li vrećice za povraćanje?

Jure Miskovic/Cropix

Hoteli Zadar se očito ne mire s činjenicom da su izgubili atraktivan komad imovine, imovine koja vlasnički nikad nije bila njihova, ali je za vlasnika Hotela Zadar Milana Miletića, bila debela krava muzara. Nakon te epizode divlje gradnje s početka dvijetisućitih, kada se objekt još zvao restoran „Meduza”, Miletić je prostor unajmio za noćni klub „Hitch”, a na koncu i za „Zara Beach”. Sada kad je ostao bez svega izvodi očajnički manevar koji je mogao i trebao, da je želio i htio, da mu je uistinu do pravne države i javnog interesa, izvršiti drugog dana od pravomoćnosti rješenja, ako ne i prije. Ali kako to očekivati od tvrtke i vlasnika koji su svjesno bespravno gradili na pomorskom dobru počinivši arhitektonski i estetski krimen na najubavijem dijelu Kolovara. Koji nisu htjeli rušiti kad je bilo „njihovo”, nego sad, kada je „naše”, odnosno državno i gradsko. Jer se od izdavanja rješenje za rušenje do danas pravna situacija nad objektom promijenila za 180 stupnjeva.

Naime, Miletić i Hoteli Zadar nisu nikada od države bili prihvaćeni kao posjednici, niti ih je država ikada pokušala deposedirati. Oni su se ponašali kao posjednici, ali to pravo nigdje nisu imali potvrđeno, ni u ugovoru s državom ni u zemljišnim knjigama. Svjesni da su u sivoj zoni, prostor su davali u zakup, najprije „Hitchu” a potom „Zara Beachu”, s jednom bitnom razlikom. Prema priznanju Jennifer Marie Miletić, Miletićeve kćerke koja vodi tvrtku, Hoteli Zadar nikad nisu potpisali ugovor o zakupu s Ikićem i Čulinom! Njihov Sokol projekt je dvije godine bio u „Zara Beachu” bez ikakve pravne osnove i Hotelima Zadar za to vrijeme nisu ništa platili. Kad je Miletiću zbog toga pukao film, prijavio ih je Carinskoj upravi koja je ubrzo otkrila da Sokol projekt prostor na Kolovarama koristi nezakonito, i početkom rujna 2017. objekt su trajno zapečatili. Prostor od tada propada, a stranice crne kronike pune priče o bombaškom napadu na obiteljsku kuću odvjetnika Hotela Zadar, Augustina Sudinje u Sukošanu, o povezanosti Vedrana Ikića s osumnjičenim počiniteljima, o Ikićevoj provali u zapečaćeni restoran i slično.

Jure Miskovic/Cropix

Drugi rep ove rašomonske priče počiva na činjenici da je Sokol projekt – iako bez ugovora o zakupu s Hotelima Zadar - od Grada Zadra dobio koncesijsko odobrenje za komercijalno korištenje dijela obale na kojem je bila bespravno izgrađena terasa. Kako je Grad Zadar mogao nekome dati koncesijsko odobrenje za koje nije imao pravnu podlogu, pitali smo pročelnika Koronu.

- U ovom trenutku to ne znam, ali znam da je povjerenstvo za dodjelu koncesijskih odobrenja raskinulo ugovor sa Sokol projektom prije godinu-dvije dana – kazao nam je u prvom javljanju gradski pročelnik. Zašto je ugovor raskinut, i to tek nakon što je „Zara Beach” zatvoren, nije nam znao reći.

Nakon što je razgovarao s bivšim predsjednikom povjerenstva za dodjelu koncesijskih odobrenja Korona nam je dodao kako je Grad Zadar dao koncesijsko odobrenje Sokol projektu jer su ispunili jedan od dva uvjeta. A uvjeti su bili ili dokaz o vlasništvu ili ugovor o zakupu i korištenju.

Kako sad to? Na pomorskom dobru nitko osim države ne može biti vlasnik, što znači da je Sokol projekt Gradu Zadru morao predočiti neki ugovor o zakupu s Hotelima Zadar kao posjednicima. Ali takav ugovor nikad nije sklopljen! Naime, Jennifer Miletić u rujnu 2017. godine medijima piše da Sokol projekt nije imao potpisan ugovor o zakupu s njima, odnosno da su koristili prostor kao restoran „Zara Beach” bez plaćanja ikakve naknade. Štoviše, Jennifer Miletić navodi kako: „Sokol projekt nije imao ugovor o zakupu te da su improviziranom dokumentacijom pokušali od Državne uprave dobiti rješenje o uvjetima za rad. Ured državne uprave im je izdao dozvolu, ali kako je to sve bilo nezakonito, Carinska uprava nije imala izbora nego zatvoriti Zara Beach jer se utvrdilo da rade nelegalno!”, kraj citata.

Dakle Ikić i Čulina su od jednog gradskog i jednog državnog ureda dobili dozvole iako za to nisu imali nikakvih zakonskih uporišta! Kako to? I tako su godinama radili u bespravno sagrađenim dijelovima objekta, a da to nikome, sve dok Miletić nije odlučio tome stati na kraj, nije smetalo. Ni državnom odvjetništvu koje tobože štiti javni interes (pomorsko dobro), ni inspekcijama, ni policiji... A nema dvojbe da su svi dobro znali što se na Kolovarama događa i tko je u tom lancu odgovornosti za što zadužen. Da ne kažemo kriv.

Jure Miskovic/Cropix

U petak će se dakle na Kolovarama dogoditi cirkus. Veliki blef u kojem Miletić, možda po posljednji put, pokušava zaustaviti državu i Grad da raspolažu s onim što im po naravi pripada. Pokušat će to napraviti na najlicemjerniji način, aktivirajući rješenje o rušenju staro više od desetljeća za kojeg su oni jedini i isključivi krivci. Pokušat će se još jednom zamutiti voda i loviti u mutnom, pokušat će još jedanput preveslati pravna država, kako bi se namirilo svoje nezajažljive apetite. U tome međutim neće imati asistenciju građevinskih inspektora. Kako nam je prenio pročelnik Korona, nakon konzultacija s voditeljem službe u Zadru, građevinski inspektori nisu obvezni prisustvovati izvršenju rješenja. Ali koliko to staro rješenje uopće ima smisla izvršavati kad su se u međuvremenu promijenili svi bitni akteri u igri. Kad je sada jasno da je država vlasnik objekta, a Hoteli Zadar tu nisu više ništa?

- Mislim da nema smisla izvršavati takvo rješenje – kaže Korona i dodaje. - Mi smo dobili obavijest iz Hotela Zadar o početku rušenja, ali im za to nismo dali suglasnost. Ako oni krenu, mi ćemo vjerojatno zvati policiju jer tako ulaze u naš posjed, odnosno u naše vlasništvo – ponovio je pročelnik za upravljanje gradskom imovinom.

Ako će Korona zvati policiju, tko će zvati DORH? Ili možda USKOK? Ako to nikome ne smeta, neka im bude. Građani su ionako naučili da sve plaćaju.

E moj Kurosawa...