StoryEditorOCM
4 kantunaLEDANA DONOSI SMRT

Kako se živjelo u Perivoju prije noćnog kluba? Je li Markov godinama varao? Za što su krivi konzervatori i UNESCO? Zašto Dukić nema ‘ono nešto‘?

Piše Ivica Nevešćanin I Iva Ivanac
8. srpnja 2022. - 21:28

Hoće li i tko odgovarati za smrt 20-godišnjeg mladića iz Irske koji je u četvrtak ujutro pao s deset metara visokih bedema u Perivoju kraljice Jelene Madijevke (PKJM) u skladišni prostor gradske Čistoća i na mjestu preminuo?

Dok policija ne zaključi kriminalističku istragu, a Županijsko državno odvjetništvo ponudi odgovor na postavljeno pitanje, potrebno je ukazati na nekoliko stvari, pa krenimo redom:

Perivoj prije i nakon Ledane

Prije 2014. godine, kad bilježimo prvi pad sa zadarskih bedema, teško se sjetiti sličnih događaja. Stariji Zadrani koji su se kroz djetinjstvo igrali u PKJM ne sjećaju se da je netko s bedema pao u tadašnje skladište Jadere. Neki su znali spustiti se kroz otvor u bedemima do skladišta zbog lupeštine (par boca pića), ali da je netko tek tako pao, nitko ne pamti. Pa čak ni u onim godinama nakon rata kada je PKJM bio okupljalište ”ekipa sa zidića”, gdje se u škuribandi sjedilo po parku, ljubakalo i lagano pilo po cijele noći.

Problemi su počeli kad je javni park postao privatno zabavište Branimira Markova i sastavni dio podija noćnog kluba Ledana. Gotovo svi kobni padovi dogodili su se na bedemima iznad kojih je Ledana i gotovo svi stradali bili su gosti tog kluba. Međutim, Ledana i njezin vlasnik nikad nisu ništa poduzeli da se kritična mjesta osiguraju, da se poveća sigurnost i spriječi mogućnost novih padova. Doduše, nitko ih na to nije ni tjerao, ni Nasadi, koji su im dali koncesiju, ni Grad Zadar koji je vlasnik Nasada, ni Državni inspektorat, ni konzervatori, ni organi progona... Tako je samo pothranjivan javni pogovor kako je Ledana iznad zakona, a njezin vlasnik, dobro umrežen s političkim moćnicima, daleko od običnih smrtnika.

Naši stariji sugovornici sjećaju se da je u njihovo vrijeme – šezdesetih, sedamdeset, pa sve do početka rata – uokolo kobnog otvora bila posađena visoka živica od lovora i postavljena žičana ograda. Uz te dvije barijere jedva se moglo prići do mjesta iznad skladišta Čistoće pa tamo nitko nije ni zalazio. Kad je došla Ledana, dio perivoja je preuređen tako da je, između ostalog, uklonjena živica i ograda, a padovi s bedema postali su dio ”klupske atrakcije”. Logika nalaže da će padova biti neusporedivo manje ako tamo nema Ledane, ali logika u Zadar odavno ima podzemni karakter.

image
Jure Miskovic/Cropix

Perivoj kao plijen političkih miljenika

Prošle godine kada je Državni inspektorat provodio nadzor u PKJM, utvrdio je da Ledana koristi veću javnu površinu od zakupljene, da krši mjere Stožera civilne zaštite i da proizvodi više decibela nego što bi smjela. I, što im se dogodilo? Po starom dobrom hrvatskom običaju kad su u pitanju državne službe – ništa! Naprotiv, Ledana je iz toga izvukla debelu korist. Kako?

Umjesto da se pokori naredbi inspektora i objekt vrati u postojeće gabarite (vrati terasu u zadane okvire), koristeći sivu zakonsku zonu u siječnju ove godine predaju zahtjev za izdavanje novih minimalnih uvjeta ali za terasu površine 600 kvadrata! Što su naravno i dobili. Svih ovih godina smjeli su imati samo terasu od 100 kvadratnih metara, ali su koristili nekoliko puta veći prostor. Pritom su se pokrivali ugovorom o koncesiji za javnu površinu s Nasadima koja se kroz godine povećavala, sve do današnjih 599 kvadrata.

Naime, minimalni uvjeti koje izdaje županijski Odjel za gospodarstvo i turizam poklopili su se s koncesioniranom površinom tek u siječnju ove godine. Ledana je sve do tada, gotovo deset godina, radila tako da je imala koncesiju na 67 kvadrata unutrašnjeg prostora i 599 kvadrata terase, a minimalne uvjete je imala samo za unutrašnji prostor (noćni klub) i 100 kvadrata terase (za kafić). 

Na tu je činjenicu svojedobno upozorio gradski vijećnik i predsjednik Udruženja obrtnika Mladen Malta, ali je cijela stvar brzo pala u zaborav, a Ledana je tu situaciju riješila tako da je, ispada, ”legalizirala” nešto za što nikada nisu imali dozvolu. Što je najgore, prije deset mjeseci Državni je inspektorat o tome izvijestio Grad Zadar, znači i Nasade, ali ugovor nije raskinut, iako su znali da Ledana ne posluje zakonito!

Evo još nekoliko činjenica: prvi zahtjev za izdavanje minimalnih uvjeta Ledana je podnijela u svibnju 2012. samo za unutrašnji prostor kafića/noćnog kluba. Sedam dana kasnije, podnose novi zahtjev za terasu kafića od 100 kvadrata, da bi tek u siječnju 2022. tražili (i dobili) minimalne uvjete za terasu od 599 kvadrata. Svi u Zadru dobro znaju da je Ledana tih deset godina, od 2012. do 2022., koristila daleko veći prostor od dozvoljenih 100 kvadrata i sada, kada su inspektori tomu htjeli doskočiti, oni su ih preveslali dobivanjem uvjeta za šest puta veću površinu.

Inače, simptomatično je da inspekcijske službe u Zadru u sličnim slučajevima reagiraju tek kada netko iz politike ili medija na to ukaže. Do tada po njima mirne duše možete na pomorskom dobru ugrađivati podna grijanja, a u parkovima otvarati noćne klubove.

image
Jure Miskovic/Cropix

KVARTipo za sjedenje na ušima

Da se sa zadarskih bedema (lako) pada i (lako) gine, znamo nažalost već godinama. Prema novinskim evidencijama, od 2014. do danas zabilježeno je devet padova od kojih su tri imala smrtni ishod, dok su ostali nesretnici (mahom turisti) zadobili teške tjelesne ozlijede. Nijedna nesreće nažalost nije pokrenula odgovorne – Grad Zadar, Ledana, Nasadi, Čistoća, Policija, DORH, Državni inspektorat, Konzervatori... - da nešto poduzmu, da postave zaštitnu ogradu ili podnesu kaznenu prijavu protiv odgovornih za propust ili nečinjenje. Naprotiv, duboko svjesni svih mogućih posljedica, odgovorni u gradskoj upravi nisu ništa poduzeli ni nakon što su u svibnju - na tribini MO Poluotok u sklopu projekta KVARTipo - na prijeteću opasnost izravno bili upozoreni gradonačelnik Dukić i njegovi suradnici. Većinom glasova ignorirana su upozorenja stanovnika Poluotoka da kod Ledane i na dijelu zadarskih bedema treba postaviti ograde kako bi se spriječile nove tragedije i cijeli iznos od 240.000 kuna predviđenih za MO usmjeren je na uređenje Parka Kapetanski. Građani možda sada shvate prioritete, a gradski oci prestanu sjediti na ušima.

Prebacivanje odgovornosti

Kao i prije četiri godine, kad je na istom mjestu poginuo 20-godišnji Nizozemac, najodgovorniji ljudi za sigurnosne propuste i nečinjenje brzo su prešli na mod 'prebacivanje odgovornosti', čim su ih počeli nazivati novinari. Gradonačelnik ubogo lamentira kako se grad ne može zatvoriti u žicu, njegovi ustrašeni pročelnici zamuckuju i ne znaju gdje im je glava, direktor Čistoće odgovornost prebacuje na direktora Nasada, Nasade na vlasnika Ledane, vlasnik Ledane bezobrazno šuti, a njegovi zaposlenici novinare napadaju i rugaju se da je mladi Irac umro od korone... Gomila polusposobnih cinika koje skupo plaćamo, svoj posao rade loše, nizašto ne žele odgovarati, a glume face i neke 'čimbenike'. Tipično zadarski.

UNESCO i konzervatori

Zanimljivo je bilo pratiti s kojom lakoćom odgovorni za novu smrt sve žele svaliti na UNESCO? Otkad je ta svjetska organizacija za zaštitu svjetske kulturne baštine postala krivac za komunalni nered u Zadru, za nerad i neodgovornost gradske uprave, gradskih činovnika, gradskih direktora i bahaćenje pohlepnih ugostitelja? UNESCO-va zaštita gradskih bedema uzima se kao opravdanje, izlika i alibi za sve što ne valja ili se ne želi ili ne zna napraviti, na bedemima. Jer ako netko takne bedeme, nedajbože zaštitnom ogradom, izgubit ćemo status UNESCO-a, a onda se svi možemo kolektivno ubiti! 

Taj sudbonosni blef odgovorni ovih dana ponavljaju kao mantru, od Dukića do gradskih pročelnika, a pritom, zanimljivo, nikome na smeta što se na tom UNESCO-vom bedemu, povijesno zaštićenoj zelenoj površini, punih deset godina nesmetano održava javni kupleraj. Pod reflektorima. No kada treba staviti deset metara sigurnosne ograde, onda se svi paraliziraju jer ”to treba pitati konzervatore”. Valjda je netko pitao te famozne konzervatore za suglasnost da na UNESCO-vom spomeniku usred povijesnog grada otvori noćni klub sklepan od montažnih elemenata, u kojem se svaku noć održavaju divlje zabave s redovitim tučnjavama, razbijanjem i bukom koja maltretira pola grada? Ili nije. Zasigurno nigdje na Jadranu, ako ne i šire, ne postoji noćni klub u gradskom središtu na otvorenom od kojeg samo vlasnik ima koristi, a većina građana bol u ušima, nesanicu te konstantni strah i brigu da netko njihov ne padne s bedema.

Najlicemjernije u tom traženju zaštite pod skutima UNESCO-a je činjenica da su konzervatori odavno dali zeleno svjetlo za Ledanu, a sada istu tu državnu službu svi pozivaju da ograničava bilokakvu intervenciju na bedemima koja bi doprinijela povećanju sigurnosti. Još licemjernije zvuči činjenica potvrđena od Ministarstva kulture da nitko od konzervatora nije tražio uvjete za postavljanje zaštitne ograde! Dakle, nitko nikada nije imao stvarnu namjeru postaviti ogradu, a godinama se opravdavaju da im konzervatori to neće dopustiti. Zaslužuje li to automatsku ostavku, ne samo Dukića, nego pola njegove administracije i komunalnih direktora? Glavne zadarske konzervatore, te slijepce pored zdravih očiju, ionako je postalo suvišno prozivati.

image
Jure Miskovic/Cropix

Kaznena odgovornost

Nije uopće sporno postoji li kaznena odgovornost, sporno je jedino hoće li se sustav usuditi pokrenuti kazneni progon odgovornih. Ako mladi Irac nije izvršio samoubojstvo, ili ako ga netko nije slučajno ili namjerno gurnuo, za njegovu smrt netko treba odgovarati, temeljem sumnje na kazneno djelo protiv opće sigurnosti, odnosno zbog dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom. Smrtonosni padovi s bedema postali su dio ljetnog folklora u Zadru, nešto što se uobičajeno događa, a iznenađuje samo one koji bi trebali nešto poduzeti da tu užasnu pošast spriječe. Zapravo, preporuka je svima u ovakvim i sličnim situacijama: tužite Grad Zadar i tražite od njih odštetu. Kaznenu odgovornost po službenoj dužnosti pokreće DORH i policija, a ako oni neće, može je pokrenuti oštećenik. Nakon toga idu tužbe za naknadu štete. Iskustva tužitelja protiv Grada Zadra u sličnim situacijama su uglavnom pozitivna. Pravomoćno su dobili presude kada su im na glavu padali dijelovi povijesnih fasada, ali i kada su njihovi najbliži stradavali padom u kanalizacijske otvore koji nisu bili propisno zatvoreni. Ako ne postoji drugi način da se Grad natjera da sukladno zakonu brine o sigurnosti svojih građana i gostiju, tužite ga, kaznit ćete odgovorne i vrlo vjerojatno dobiti visoku novčanu satisfakciju.

Reakcija politike

Zanimljive su i reakcije politički aktera u ovoj tragediji. Očekivano, najglasniji su predstavnici oporbe (SDP) i poluoporbe (Akcija mladih) koji su i dosad upozoravali na svinjarije koje se događaju u PKJM, ali bez posebnog efekta. Zato se Erol Gaši (SDP) s razlogom zapitao što bi se dogodilo da je na mjestu mladog Irca bilo dijete nekog zadarskog moćnika. Možemo samo zamisliti kako bi sustav reagirao, od organa progona do javnih dužnosnika. U pravu je stoga Marko Pupić Bakrač kada kaže da bi on i Ante Rubeša odavno bili iza rešetaka da su vlasnici Ledane ili da s njom nešto imaju. Ali u Zadru smo navikli da su neki - od kriminalaca do poduzetnika, od ugostitelja do dilera – iznad zakona. Pupić Bakrač kao vjerojatno najisljeđivaniji političar u Zadru i šire, ima pravo tako nešto reći, jer da je sustav protiv odgovornih upotrijebio stoti dio svojih resursa kao protiv njega, mladi Irac bi danas sigurno bio živ, a Ledana ne bi radila kao noćni klub na divljem zapadu.

Najljigavije u tom političkom outanju bilo je priopćenje 'bejbi ustaše', Mate Lukića (HSP), gradskog vijećnika s dna HDZ-ovog hranidbenog lanca. On je u maniri spin doktora za siromašne pokušao odgovornost s gradonačelnika i gradske uprave prebaciti isključivo na vlasnika Ledane. Kad god HDZ ne želi izravno uprljati ruke, javljaju se njihovi servilni konjušari da zametu nečasne tragove.

Ipak, najskandalozniji bio je istup gradonačelnika Dukića s gardom gurua fatalizma, u duhu 'odlučno možda' principijelnosti. To se događa, kaže, nitko ne može spriječiti padanje ljudi s bedema, kao da su kruške, a on će mudro čekati da policija završi istragu pa će onda nešto poduzeti!?

Da je gradonačelnik od formata, a ne provizorna fasada, danas je trebao proglasiti dan žalosti, zatvoriti Ledanu sve dok ne izađu rezultati istrage i odmah narediti svojim komunalcima da oko spornog dijela zidina postave neku vrstu ograde. Da je gradonačelnik od stava, a ne (o)smijeh od gradonačelnika, osobno bi preuzeo odgovornost za taj potez i spremno bi pred zakonom odgovarao za tobožnje ugrožavanje UNESCO-vog spomenika, ali ne bi dozvolio da ti bešćutni birtijaši iste večeri nastave sa zabavom u Ledani.

Ali za tako reagirati treba imati 'ono nešto'. Nešto što naš gradonačelnik nema.

image
Jure Miskovic/Cropix
30. travanj 2024 04:38